Poslovni broj: 15 UsIizv–20/20-7

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

 

R J E Š E NJ E

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ana Marije Perković kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. e. d.d., sa sjedištem u Z., zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda L. Z., S. B. B. i A.Š., sa sjedištem u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (ranije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo), sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 49, radi potpunog izvlaštenja, nakon javne i usmene rasprave zaključene 25. studenog 2020. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 3. prosinca 2020. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/16-01/…, URBROJ: 514-05-02-01-02/15-20-… od 11. svibnja 2020. godine.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 6. srpnja 2020. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/16-01/…, URBROJ: 514-05-02-01-02/15-20-… od 11. svibnja 2020. godine, te na raspravi održanoj pred ovim sudom 25. studenog 2020. godine, tužitelj najprije citira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe da je navedeni akt nezakonit s obzirom da je činjenično stanje nepotpuno i nepravilno utvrđeno, uslijed čega da je nepravilno primijenjeno materijalno pravo. Potom tužitelj opisuje kronologiju postupanja upravnih tijela u provedenom upravnom postupku, nakon čega reproducira obrazloženje tuženikovog rješenja u dijelu u kojem se isto odnosi na razloge zbog kojih je tuženik odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, te navodi kako je izreka osporenog akta nejasna, odnosno da je u proturječnosti s obrazloženjem. Tužitelj se nadalje poziva na odredbu čl. 2. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, u svezi s kojom ističe da upravna tijela zahtjev tužitelja odbijaju s obrazloženjem da je prijedlog za izvlaštenje podnesen nakon što je objekt izgrađen, odnosno nakon što je zemljište koje se treba izvlastiti privedeno namjeni, a time i svrha zbog koje je izvlaštenje predloženo da je ispunjena, no da propuštaju utvrditi bitnu činjenicu i to da je po izdavanju potvrde glavnog projekta od 4. lipnja 2010. tužitelj započeo izgradnju trafostanice „S.“ na č.z. u sklopu koje da je i č.z. … k.o. D. a u vrijeme početka gradnje u zemljišnim knjigama Općinskog suda u D. da je na naznačenoj čestici bilo upisano vlasništvo RH u 1/1 vlasničkom dijelu, dok vlasništvo I. B. I. da je upisano tek 2014. na temelju provedenog upravnog postupka povrata nacionaliziranog zemljišta. Ujedno, dotični vlasnik da se ne protivi izvlaštenju, već da osporava visinu naknade radi čega da je i podnio tužbu za naknadu štete pred Općinskim sudom u D., koji postupak da se vodi pod poslovnim brojem Pn-... Stoga, u vrijeme početka građenja sporna čestica da je bila u vlasništvu RH, zbog čega da tužitelj kao investitor projekta izgradnje trafostanice „S.“ radi opskrbe električne energije u javnom interesu nije ni bio dužan pokretati postupak izvlaštenja sukladno tada važećem Zakona o izvlaštenju, uslijed čega da je pogrešno stajalište tuženika kada se poziva na odredbu čl. 2. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, odnosno da je postupak izvlaštenja bio dužan provesti prije izgradnje elektroenergetskog objekta. Također, tužitelj da je postupak izvlaštenja pokrenuo nakon što je upisano vlasništvo I.B.I., koje da je upisano tijekom 2014., a nakon što je u postupku osiguranja dokaza utvrđena vrijednost nekretnine. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naveo kako ostaje pri navodima iznijetim u obrazloženju pobijanog rješenja, te je predložio da se tužbeni zahtjevi tužitelja odbije kao neosnovan.

              U sporu je održana rasprava 25. studenog 2020. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je zamjenica opunomoćenika tužitelja u bitnom ostala kod tužbenih navoda i pri tužbenom zahtjevu, a kako nije imala daljnjih dokaznih prijedloga predložila je sudu zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom će se usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, te je konačno u spis priložila popis troškova spora uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak tužitelju sukladno priloženom popisu troškova.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, podnesak tuženika od 31. srpnja 2020., odgovor na tužbu tuženika, popis troškova spora tužitelja priložen u spis na održanoj raspravi, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

              Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjevi nije osnovan.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

Naime, prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u D.-n. županiji, KLASA: UP/I-943-04/16-01/…, URBROJ: 2117-04/1-16-… od 17. svibnja 2016. godine odbijen je prijedlog tužitelja za potpuno izvlaštenje dijela k.č. … k.o. D., površine od 1006 m2, upisne u zk.ul. … k.o. D. pod novom oznakom k.č. … k.o. D.površine 709 m2 u vlasništvu I.B.I., u svrhu izgradnje transformatorske stanice 110/20(10) kv i priključnih vodova, to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je prijedlog za izvlaštenje podnesen nakon što je objekt izgrađen, odnosno nakon što je zemljište koje se treba izvlastiti privedeno namjeni, a time i svrha zbog koje je izvlaštenje predloženo da je ispunjena, odnosno što se izvlaštenjem ne mogu retroaktivno kompenzirati negativni učinci građenja na tuđem zemljištu, te je rješenje donijeto pozivom na odredbu čl. 35. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj 74/14).

Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/16-01/..., URBROJ: 514-05-02-01-02/15-20-… od 11. svibnja 2020. godine, postupajući po žalbi tužitelja, njegova žalba je odbijena te je time potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenja, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik zaključio da je prijedlog za izvlaštenje podnesen nakon što je objekt izgrađen, odnosno nakon što je zemljište koje se treba izvlastiti privedeno namjeni, a u kojem slučaju da se imovinskopravni odnosi rješavaju sporazumno ili u parničnom postupku pred nadležnim sudom, slijedom čega je tuženik navedeno rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

Među strankama ovog spora nije prijeporno da je tužitelj podneskom zaprimljenim kod prvostupanjskog tijela 25. travnja 2016. podnio prijedlog za potpuno izvlaštenje dijela k.č. … k.o. D., površine od 1006 m2, upisne u zk.ul. … k.o. D. pod novom oznakom k.č. …. k.o. D. površine 709 m2 u vlasništvu I. B. I., u svrhu izgradnje transformatorske stanice 110/20(10) kv i priključnih vodova, kao i da je uz ovaj prijedlog dostavio dokumentaciju kakvu u vidu ima odredba čl. 30. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, pobliže preciziranu na stranici 2. obrazloženja prvostupanjskog rješenja.

Međutim, među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li bile ispunjene zakonske pretpostavke da se potpuno izvlasti naprijed precizirana nekretnina, kao i je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te je li pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti. 

Odredbom 2. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj 74/14) propisano je da se nekretnina može izvlastiti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, kada je to potrebno radi izgradnje građevine ili izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske, kada se ocijeni da će se korištenjem nekretnine, za koju se namjerava predložiti izvlaštenje, u novoj namjeni postići veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način.

Stavkom 2. da nekretnina se u smislu stavka 1. ovog članka može izvlastiti radi izgradnje građevine ili izvođenja radova gospodarske infrastrukture, groblja i drugih objekata komunalne infrastrukture, zdravstvenih, prosvjetnih, kulturnih i sportskih građevina, industrijskih, energetskih, vodno gospodarskih, prometnih i objekata elektroničkih komunikacija, građevina za potrebe hrvatskog pravosuđa, vojske i policije te istraživanja i eksploatacije rudnog i drugog blaga.

Stavkom 3. da nekretnina se u smislu stavka 1. ovog članka može izvlastiti i kad je to potrebno radi izgradnje drugih građevina ili izvođenja drugih radova određenih uredbom Vlade Republike Hrvatske od državnog i područnog (regionalnog) značaja ili radi provedbe strateških projekata koje je Vlada Republike Hrvatske proglasila strateškim investicijskim projektima.

Odredbom 35. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj 74/14) propisano je da nakon obavljenog očevida, provedene usmene rasprave i izvođenja dokaza radi utvrđivanja činjenica i okolnosti potrebnih za određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu Ministarstvo odnosno nadležno tijelo odlučit će o prijedlogu za izvlaštenje.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen njegov prijedlog za potpuno izvlaštenje dijela k.č. … k.o. D., površine od 1006 m2, upisne u zk.ul. … k.o. D. pod novom oznakom k.č. … k.o. D. površine 709 m2 u vlasništvu I. B. I., u svrhu izgradnje transformatorske stanice 110/20(10) kv i priključnih vodova, to stoga što i ovaj sud nalazi kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke za usvajanjem predmetnog prijedloga budući je prijedlog za izvlaštenje podnesen nakon što je sam objekt izgrađen, odnosno nakon što je zemljište koje se treba izvlastiti privedeno namjeni, a čime je i svrha zbog koje je izvlaštenje predloženo ispunjena, odnosno što se izvlaštenjem ne mogu retroaktivno kompenzirati negativni učinci građenja na tuđem zemljištu, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe da je u provedenom upravnom postupku činjenično stanje nepotpuno i nepravilno utvrđeno, što da je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava, za kazati je kako sud nalazi upravo suprotno, odnosno da je u upravnom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Naime, prema podacima spisa, konkretno zapisnika o očevidu od 6. ožujka 2014. i zapisnika s usmene rasprave od 11. svibnja 2016. nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao korisnik izvlaštenja prije podnošenja prijedloga za osiguranje dokaza stupio u posjed predmetne nekretnine, koju je priveo svrsi za koju je predložio izvlaštenje jer k.č. … k.o. D. koja je ušla u sastav novoformirane građevinske parcele k.č. … k.o. D. u dijelu od 1006 m2 koji se pak proteže od J. t. c. u smjeru sjever-sjeveroistok od starog puta prema B. oznake k.č … k.o. D. u novoj katastarskoj izmjeri nosi oznaku k.č. …, pa je nedvojbeno da je predmetno zemljište izgrađeno uz promijenjeno stanje na terenu upravo izgradnjom objekta radi čijeg građenja je predloženo izvlaštenje.

Nadalje, naprijed navedeno činjenično stanje utvrđeno je na temelju neposrednog očevida na terenu na kojem su bili nazočni opunomoćenici stranaka, kao i vještaci geodetske, građevinske i poljoprivredne struke,  koji su angažirani u postupku osiguranja dokaza, koje ključne činjenice niti tužitelj ne osporava. Stoga, kod nespornog stanja stvari i to da je osiguranje dokaza provedeno u ožujku 2014., a prijedlog za izvlaštenje zaprimljen je kod prvostupanjskog tijela 25. travnja 2016., to je nedvojbeno kako je tužitelj kao korisnik izvlaštenja umjesto prije izgradnje elektroenergetskog objekta, izvlaštenje zapravo predložio nakon što je taj objekt već izgrađen, što mjerodavnim Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj 74/14) nije dopušteno i to bez obzira radi li se o izgradnji na temelju bilo kojeg valjanog akta za građenje, uslijed čega je prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo da u izloženim okolnostima nije moguće usvojiti prijedlog za potpunim izvlaštenjem konkretne nekretnine, te ja zakonito postupilo kada je svojim rješenjem takav prijedlog odbilo, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

Također, od nikakvog značaja za predmetnu upravnu stvar nisu niti navodi tužitelja u kojima ističe kako se vlasnik sporne nekretnine ne protivi izvlaštenju, već da isključivo osporava visinu naknade, zbog čega da je i pokrenuo postupak naknade štete koji se vodi pred Općinskim sudom u D. pod poslovnim brojem …, ovo stoga što imovinskopravni odnosi, odnosno naknada štete u slučaju izgradnje ili izvođenja radova prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje se prije svega rješavaju sporazumno s vlasnikom zemljišta, a u slučaju spora pred mjesno nadležnim sudom opće nadležnosti u parničnom postupku sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kod kojeg stanja stvari činjenica da je vlasnik zemljišta pokrenuo takav parnični postupak samo znači da je postupio sukladno mjerodavnim propisima, koja pak okolnost nije od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenoga rješenja.  

Stoga, neprijeporno je da u predmetnoj upravnoj stvari nije bilo osnove za provođenjem postupka izvlaštenja u okolnostima kada je elektroenergetski objekt za čiju izgradnju je tužitelj podnio prijedlog za izvlaštenje i to u trenutku kada je objekt već bio izgrađen na zemljištu za koje se predlaže provođenje postupka izvlaštenja, odnosno kada je svrha koja se namjeravala postići izvlaštenjem već postignuta, a u kojoj situaciji se imovinskopravni odnosi rješavaju kao što je to sud već prethodno istaknuo sporazumno, odnosno pred mjesno nadležnim sudom opće nadležnosti u parničnom postupku, što nije, niti može biti predmet ovog spora i koja okolnost nije od nikakvog značaja za predmet ovog spora, niti ima bilo kakav utjecaj na zakonitost akta čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.  

Ujedno, u cijelosti su bespredmetni tužbeni navodi tužitelja u kojima ističe kako je on započeo izgradnju objekta kada da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u D… na predmetnoj čestici bilo upisano vlasništvo RH za 1/1 dijela, dok vlasništvo I. B. I. da je upisano tek 2014. na temelju provedenog upravnog postupka povrata nacionaliziranog zemljišta, slijedom čega da on kao investitor projekta izgradnje trafostanice „S.“ radi opskrbe električne energije u javnom interesu nije ni bio dužan pokretati postupak izvlaštenja sukladno tada važećem Zakonu o izvlaštenju, pa da tuženik nije u pravu kada tvrdi da je postupak izvlaštenja bio dužan provesti prije izgradnje elektroenergetskog objekta.

U svezi prethodno izloženog, za istaknuti je kako od nikakvog značaja nisu razlozi zbog kojih tužitelj ranije nije podnio prijedlog za potpuno izvlaštenje, jer kod izloženog stanja stvari i to da je tužitelj svoj prijedlog za izvlaštenje prvostupanjskom tijelu podnio 25. travnja 2016., to pak znači da je nadležno tijelo bilo dužno primijeniti pravni propis koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja upravnog postupka, dakle upravo Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj 74/14) te utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za izvlaštenje kakve propisuje ovaj Zakon, uslijed čega za predmetni postupak uopće nisu relevantne odredbe ranije važećeg Zakon o izvlaštenju („Narodne novine“, br. 9/94., 35/94., 112/00. – OUSRH, 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12.) s obzirom da retroaktivna primjena propisa nije pravno dopuštena, pa su upravna tijela svoje akte donijela pravilnom primjenom mjerodavnog prava i to Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, s tim da sud primjećuje kako je tužitelj podnošenjem konkretnog prijedloga za izvlaštenje zapravo htio retroaktivno kompenzirati negativne učinke građenja na tuđem zemljištu, što je pravno nedopustivo, kod kojeg stanja stvari za podnijeti prijedlog za izvlaštenje o kojem je bilo dužno odlučiti nadležno prvostupanjsko tijelo je potpuno pravno irelevantno kada je vlasnik upisao u zemljišnim knjigama svoje pravo vlasništva s obzirom da je takav prijedlog odbijen iz razloga što je objekt u trenutku podnošenja prijedloga već bio izgrađen.

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je riješena predmetna upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U Splitu, 3. prosinca 2020. godine

 

                                                                                                                       S U D A C

 

                                Ivan Dadić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ana Marija Perković