Poslovni broj Gž-4094/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-4094/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Josipa Frajlića, predsjednika vijeća, te sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Marijane Žigić, članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja I.P. iz G., OIB ... kojeg zastupa punomoćnik T.V., odvjetnik u G., protiv tuženika G.G. sa sjedištem u G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M.K., odvjetnik u Z., radi: utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u G. poslovni broj P-211/2018-7 od 17. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

 

              I. Žalba tuženika se prihvaća, ukida presuda Općinskog suda u G. poslovni broj P-211/2018-7 od 17. rujna 2020. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O zahtjevu tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

              „Utvrđuje se da je tužitelj I.P. iz G., OIB: ... vlasnik suvlasničkog dijela tuženika G.G. u 1/9 dijela na nekretnini k.č. broj 2856/1, gospodarska zgrada pod vijencem, stambena zgrada pod vijencem, voćnjak pod vijencem i dvorište pod vijencem ukupne površine 1872 m² upisane u zk. ul. broj 3037 k.o. L.O. što mu je tuženik dužan priznati i trpjeti brisanje prava suvlasništva s imena G.G. uz istovremenu uknjižbu prava suvlasništva nekretnine na ime i u korist tužitelja, sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o    j e

              "Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja radi naknade troškova parničnog postupka."

 

              Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu:  ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe. U žalbi u bitnome navodi da je presuda suda prvog stupnja nejasna i nerazumljiva, da se ne može ispitati, te da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Nadalje navodi da je sud prvog stupnja utvrdio da je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine građenjem na tuđem zemljištu, jer se tuženik nije tome protivio, a u smislu pravnih pravila Općeg građanskog zakonika, a koja su se primjenjivala u vrijeme gradnje, a da tužitelj u tužbi nije u činjeničnom supstratu uopće iznosio pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, već se pozivao na dosjelost. Navodi i to da je sud prvog stupnja zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva donio na temelju iskaza svjedoka i tužitelja, a da se tuženik nije imao priliku niti očitovati o toj činjenici i pravnom osnovu na kojem je utemeljena presuda suda prvog stupnja.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne  povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik suvlasničkog dijela tuženika G.G. u 1/9 dijela na nekretnini k.č. broj 2856/1, gospodarska zgrada pod vijencem, stambena zgrada pod vijencem, voćnjak pod vijencem i dvorište pod vijencem ukupne površine 1872 m², upisane u zk. ul. broj 3037, k.o. L.O., kao i zahtjev da tuženik to prizna i trpi brisanje prava suvlasništva s imena G.G. uz istovremenu uknjižbu prava suvlasništva nekretnine na ime i u korist tužitelja.

 

              Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da se tužitelj uopće nije pozivao na pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, te da u vezi s tom pravnom osnovom nije iznosio činjenice i predlagao dokaze, te da je sud prvog stupnja bio dužan raspraviti samo pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

 

              Naime, iz spisa je razvidno da je na inzistiranje tuženika na ročištu 31. srpnja 2020. (list spisa 25.) tužitelj izričito izjavio da je pravna osnova tužbe stjecanje prava vlasništva dosjelošću i građenjem.

 

              Međutim, prema stavu ovog suda za sada se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva u vezi pravne osnove stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, jer je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno glede odlučnih činjenica.

 

              Naime, u vezi građenja prednika tužitelja na suvlasničkom dijelu nekretnine tuženika (1/9) sud je izveo dokaz saslušanjem jednog svjedoka i tužitelja, a iz čijih izjava proizlazi da je stara kuća koju su gradili prednici tužitelja srušena, kao i da je sagrađena nova kuća i gospodarski objekti, koju je gradio tužitelj. Nova kuća koju je gradio tužitelj je prema iskazu svjedoka legalizirana, a sam tužitelj se o ovim navodima svjedoka – gradnji nove kuće i legalizaciji nije očitovao.

 

              Nadalje, osnovano tuženik ukazuje u žalbi na dokumentaciju u spisu – zapisnik iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige iz 2008. u kojem postupku je sudjelovao tužitelj i rješenje o nasljeđivanju u kojem je također sudjelovao tužitelj, a koju je potrebno dovesti u vezu sa saznanjem tužitelja za suvlasnički dio tuženika na spornoj nekretnini i građenjem prednika tužitelja, ali i građenjem na tuđem zemljištu od strane tužitelja.  

                           

              Prema odredbi paragrafa 418. Austrijskog građanskog zakonika (OGZ) koji se kao pravno pravilo primjenjuje sukladno odredbama Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91.) ako je tko gradio na tuđem zemljištu bez znanja i volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta; pošteni graditelj može tražiti naknadu potrebnih i korisnih troškova, a s nepoštenim graditeljem se postupa kao sa poslodavcem bez naloga, no ako je vlasnik zemljišta znao za građenje te ga nije zabranio poštenom graditelju zemljište pripada u vlasništvo graditelju a vlasnik ima pravo na naknadu.

 

              U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, te donijeti novu i zakonitu odluku, s tim da se upozorava sud prvog stupnja na odredbu čl. 377. st. 2. ZPP-a. Sud prvog stupnja vodit će računa o pravilu o teretu dokazivanja u vezi s odlučnim činjenicama koje treba dokazati tužitelj i koje treba dokazati tuženik, a u vezi s odredbom čl. 418. OGZ-a i eventualno drugim odredbama materijalnog prava koje treba primijeniti. Prvotno sud prvog stupnja treba utvrditi kada su gradili prednici tužitelja, a kada je gradio tužitelj i je li tužitelj pošteni graditelj, te koji zakonski propis je važio u vrijeme gradnje prednika tužitelja, a koji u vrijeme gradnje tužitelja. Također, voditi će računa o tome da se postupak vraća u fazu glavne rasprave (čl. 377. st. 1. ZPP-a) i da se nove činjenice i novi dokazi mogu iznositi samo sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a. Tužitelj se u tijeku postupka pozivao i na pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a koja pravna osnova nije raspravljena sa strankama. O troškovima postupka sud odlučuje u presudi, s tim da se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem, ali se o troškovima ne odlučuje zasebnim rješenjem kako je to pogrešno odlučio sud prvog stupnja. Nadalje, do zaključenja prethodnog postupka sud odlučuje o dokazima koje će provesti na glavnoj raspravi, te ne može odluku o dokaznim prijedlozima ostaviti za kasniju fazu postupka odnosno za glavnu raspravu, osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP-a.

 

              Rješenje suda nije pobijano žalbom, pa ostaje neizmijenjeno.

 

              Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a.

 

Osijek, 3. prosinca 2020.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća

                                                                                                                Josip Frajlić, v.r.