1

Poslovni broj Gž Ovr-181/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-181/2020-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E.&S. d.d., OIB: ..., R., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku iz Odvjetničkog ureda B. i P. iz Z., protiv 1. ovršenice V. Š., O.: 96845525066 i 2. ovršenika D. Š., OIB: ...5, oboje iz K., i oboje zastupanih po punomoćniku L. B., odvjetniku iz Z., radi ovrhe na nekretnini, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini, poslovni broj Ovr-1855/18 od 06. travnja 2020., 03. prosinca 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini, poslovni broj Ovr-1855/18 od 06. travnja 2020., osim zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a.

 

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova podnošenja žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda na temelju ovršne javnobilježničke isprave poslovni broj OU-... solemnizirane kod Javnog bilježnika M. M. određena je ovrha na nekretnini ovršenika, kat. čest. ..., u naravi kuća i dvorište upisana u z.k.ul. ... k.o. K..

 

Protiv tog rješenja žale se ovršenici pozivajući se na žalbene razloga iz članka 50. stavak 1. točka 3., 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine “ broj 112/12 i 93/14 i 73/17:dalje-OZ/17).

 

U podnesenoj žalbi tvrde da ovrhovoditelj više nije nositelj predmetne tražbine jer ju je prenio na treću osobu (B. K. d.o.o. ili kome trećem). Tvrdi i da Ugovor o kreditu nije mogao steći svojstvo ovršnosti jer nema dokaza da bi predmetni ugovor bio otkazan. Tvrdi i da je sud donio dva različita rješenja o ovrsi u ovoj pravnoj stvari, jedno kojim je ovrhovoditelju dosudio trošak u iznosu od 4.964,00 kn i drugo kojim je dosudio trošak u iznosu od 3.964,00 kn.

 

Predlažu uvaženje žalbe.

 

Odgovorom na žalbu osporavaju se svi žalbeni navodi.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Iz sadržaja žalbe proizlazi da ovršenici činjenično ne pobijaju predmetno rješenje zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a.

 

Ispitujući po službenoj dužnosti i po prigovoru ovršenika postojanje neke od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a koji se primjenjuje u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 73/17i 131/20: dalje-OZ//20) , ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena neka od tih procesnih povreda.

 

Pobijano rješenje nije nerazumljivo ni proturječno i sud nije donio dva rješenja različitog sadržaja već je rješenjem otisnutim na poleđini prijedloga i isprintanim rješenjem istog sadržaja broja i datuma (Ovr-1855/2018 od 06. travnja 2018.) dosudio ovrhovoditelju troškove postupka u istom iznosu od 3. 964,00 kn.

 

Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je ugovor o kreditu raskinut i da je dospjela cjelokupna tražbina koja se temelji na predmetnom ugovoru. Naime, ovrhovoditelj je dostavio zapisnik sastavljen kod Javnog bilježnika pod poslovnim brojem OU-.... 23. listopada 2017. koji sadrži izjavu vjerovnika o otkazu ugovora o kreditu zbog neispunjenja ugovornih obveza i potvrdu Javnog bilježnika o uvidu u izvod iz poslovnih knjiga, a ta dokumentacija u smislu odredbe članka 13. Ugovora o kreditu predstavljati valjanu Javnu ispravu kojom se dokazuje ispunjenje uvjeta za otkaz ugovora o kreditu i protek roka radi ispunjenja ugovornih obveza. Osim toga ovdje ovrhovoditelj je dostavio povratnicu i dopis iz kojih proizlazi da je korisnici kredita dostavljena obavijest ovdje ovrhovoditelja o otkazu ugovora o kreditu 12. travnja 2012.

 

Tvrdnja da ovrhovoditelj više nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave, jer je prenio tražbinu iz te isprave na treću osobu predstavljala bi žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a o kojemu nije ovlašten odlučivati ovaj žalbeni sud već bi o njemu trebao odlučivati sud prvog stupnja primjenom odredbe članak 52. stavak 1. do 3. OZ-a.

 

Protivno žalbenim tvrdnjama, dostojanstvo ovršenika iz članka 6. OZ-a nije povrijeđeno činjenicom da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za provedbu ovrhe na nekretnini u vlasništvu korisnika kredita i sudužnika, a ne na nekretnini založnog dužnika kojom je kako sam tvrdi manipulirano od strane treće osobe M. Ć. jer je ta nekretnina u vlasništvu ovršenika koji su odredbom članka 13. OZ-a predmetnim ugovorom pristali da se može neposredno provesti ovrha na njihovoj nepokretnoj imovini.

 

Tvrdnja da im se takvim postupanjem nanosi nerazmjerna šteta i da se vodi za njih najnepovoljniji postupak jer im se prodaje obiteljska kuća također ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja jer žalitelji činjenično ne tvrde da bi predmetna nekretnina na kojoj se provodi ovrha predstavljala njegovu jedinu nekretninu u kojoj žive (može imati više obiteljskih kuća) i nije se pozvao na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 6. OZ-a u vezi s člankom 75. stavak 5. OZ-a, što bi zasigurno učinio da pobija predmetno rješenje o ovrsi iz tog razloga.

 

Osim toga na konkretnu pravnu situaciju ne primjenjuje se odredba članka 75. stavak   5. OZ-a/17 kojom je propisano  da se smatra  jedinom, nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužnu za zadovoljenje osnovnih životnih potreba   ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku  sklapanja pravnog  posla kojim  preuzima  obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini.

To stoga jer je iz odredbe članka 44. stavak 3. ZOIDOZ/17 razvidno da se ta izmjena primjenjuje samo na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu tog Zakona, odnosno 3. kolovoza 2017., što ovdje nije konkretan slučaj, jer je ovrhovoditelj zahtijevao ovrhu temeljem ovršne isprave, javnobilježničkog akta koji je solemniziran 05. rujna 2006. Ujedno iz stanja spisa proizlazi da su se ovršenici člankom 13. Ugovora suglasili da ovrhovoditelj može nakon dospijeća zatražiti provedbu ovrhe na nekretninama ovršenika radi potpune naplate tražbine iz predmetnog ugovora.

 

Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi ovršenika te je primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka. 2. ZPP-a u vezi članka 381. ZPP-a te člankom 21. OZ-a/20 odlučeno kao u izreci.

 

Zbog odbijanja žalbe odbijen je i zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

 

U Rijeci 03. prosinca 2020.

 

 

Sutkinja

Brankica Malnar