1

                            Poslovni broj Gž R-101/2019-5

 

 

 

             

 

 

 

Poslovni broj Gž R-101/2019-5

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. M., OIB: ..., B., koju zastupa punomoćnica M. A., odvjetnica u V., protiv tuženika Č. – V. d.o.o. V., OIB: ..., V., koga zastupaju zastupnik po zakonu - predsjednik uprave R. Š., dipl. ing. i punomoćnik A. G., odvjetnik u V., radi poništenja sporazuma o prestanku ugovora o radu i dr., odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-75/2018-23 od 8. veljače 2019., u sjednici vijeća 3. prosinca 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-75/2018-23 od 8. veljače 2019. u točkama I, III i IV izreke.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke poništen je Sporazum o prestanku ugovora o radu sklopljen između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca 18. rujna 2014. te je utvrđeno da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao s danom 19. rujna 2014.

Točkom II izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na posao spremačice odnosno druge poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti.

Točkom III izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Točkom IV izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn.

 

Protiv presude suda prvog stupnja žalbu je podnio tuženik pobijajući toč. I, III i IV izreke zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3.  Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže da se presuda suda prvog stupnja potvrdi.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora u žalbenom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za poništenje Sporazuma o prestanku ugovora o radu sklopljenog između stranaka 18. rujna 2014. uz utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao s danom 19. rujna 2014.

U postupku je temeljem provedenih dokaza i nespornih činjenica utvrđeno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme 1. svibnja 2010. za obavljanje poslova spremačice,

- da su stranke potpisale Sporazum o prestanku ugovora o radu 18. rujna 2014. na temelju kojega radni odnos tužiteljice kod tuženika prestaje 19. rujna 2014. godine bez prava na otpremninu, s pravom na naknadu za neiskorišteni razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju od tri dana,

- da je tome prethodio zahtjev za sporazumni prestanak ugovora o radu od 18. rujna 2014. koji glasi: "Budući da više nisam u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog narušenog zdravlja, koje sve više utječe na smanjenje moje radne sposobnosti, te nemam potrebnu snagu i koncentraciju, koje su važne u izvršavanju mojih svakodnevnih poslova, molim da mi se omogući sporazumni prestanak ugovora o radu. Očekujući pozitivno rješenje mog zahtjeva, zahvaljujem i pozdravljam.", da se ispod tog teksta navodi osobno ime tužiteljice L. M. i slijedi potpis tužiteljice velikim tiskanim slovima,

- da je taj zahtjev sastavila M. J., tada zaposlena kod tuženika na radnom mjestu rukovoditelja Službe općih i pravnih poslova nakon što ju je nazvao direktor iz svog ureda po obavljenom razgovoru s tužiteljicom, kao i pobijani Sporazum o prestanku ugovora o radu od 18. rujna 2014.,

- da iz suglasnih iskaza tužiteljice, zastupnika po zakonu tuženika R. Š. i svjedoka D. F., proizlazi da je zastupnik tuženika pozvao tužiteljicu u svoj ured 18. rujna 2014. godine te da se tužiteljica odazvala na taj poziv, kao i da je povod za poziv na razgovor bio nestanak novčanika vozača autobusa R. V., a da su tužiteljica i zastupnik tuženika R. Š. razgovarali nasamo,

-da je R. V., zaposlen kod tuženika kao vozač autobusa, 9. rujna 2014. podnio Policijskoj postaji kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja radi otuđenja crnog kožnog novčanika dana 26. kolovoza 2014. godine na autobusnom kolodvoru tuženika u V. na O., te da je 11. rujna 2014. godine policija sačinila potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od tužiteljice L. M.- crnog kožnog novčanika s osobnim ispravama, bankovnim karticama i gotovim novcem, što je prijavitelj R. V. preuzeo 15. rujna 2014. godine, kao i da je 22. rujna 2014. godine sastavljeno posebno izvješće Policijske postaje koje je dostavljeno Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru 26. rujna 2014. godine, koje je nakon provedenog postupka podnijelo optužnicu Općinskom sudu u Vukovaru dana 17. studenoga 2014. godine protiv tužiteljice radi počinjenja kaznenog dijela protiv imovine – krađe, a što je okončano presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj K-268/14 od 9. lipnja 2015. godine kojom se izdaje kazneni nalog tužiteljici zbog otuđenja novčanika vozača autobusa R. V., te se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom se izriče uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo,

- da je tužiteljici 19. rujna 2014. godine prestao radni odnos kod tuženika, kada je odjavljena s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, u vezi čega je tuženik tužiteljici izdao i Potvrdu o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa Ur.broj:1734 dana 19. rujna 2014. godine,

- da iz objektivnog i uvjerljivog iskaza svjedoka Ž. M., policijskog inspektora, proizlazi da se zastupnik tuženika dolazio raspitivati u Policijsku postaju za slučaj nestanka novčanika i da se raspitivao u kojem je statusu taj predmet jer da on ima nekih planova sa čistačicom L. M., kao i da je tužiteljicu zastupnik tuženika stisnuo da mora potpisati sporazumni otkaz zato što je ukrala novčanik, pri čemu da je spominjao zatvor ili pritvor, a ukoliko potpiše sporazumni otkaz da će on to riješiti, pa da je slijedom toga neprihvatljiva tvrdnja z.z. tuženika da je tužiteljica sama predložila sporazumni raskid ugovora o radu, kao i iskaz radnika tuženika D. F. da je tužiteljica izjavila da je dala otkaz, jer da očigledno kao neupućena i pravno neuka osoba nije ni mogla znati što to znači, slijedom čega da je prihvaćena tvrdnja tužiteljice da se ovdje radi o prijetnji koja joj je upućena da će dobiti otkaz ako ne pristane na sporazumni raskid,

- da iz uvjerljivog iskaza tužiteljice proizlazi da zbog stanja u kojem se nalazila nakon razgovora s direktorom tuženika nije mogla otići kući biciklom, nego ju je kući odvezao jedan vozač tuženika te da je tri do četiri mjeseca bila u šoku, a odmah sutradan da je otišla kod svoje liječnice primarne zdravstvene zaštite, koja joj je odmah dala jednu injekciju za smirenje i prepisala joj tablete koje je pila oko pola godine,

- da se prema liječničkoj dokumentaciji tužiteljica 19. rujna 2014. javila u ambulantu zbog akutnog stresnog poremećaja izazvanog otkazom koji je dobila u firmi prije dva dana, te da je u zdravstvenom kartonu tužiteljice evidentirano sljedeće: "Prekjučer dobila otkaz, sada nervozna. Plače. RR 170/100, COR – ubrzani ritam, akcija ritmična, tonovi jasni, šumova nema, plašljiva. Tremor prstiju šaka. Razgovor." a od terapije su joj propisane Helex tablete 30 x 0,5 mg i injekcija u obliku ampule apaurina od 10 x 10 mg/2 ml,

- da je sljedeći posjet liječnici evidentiran 23. ožujka 2015. godine, kada je tužiteljici između ostalog ponovno propisano izdavanje Helex tableta 30 x 0,5 mg,

- da iz uvjerljivog iskaza svjedoka I. M., supruga tužiteljice proizlazi da se tužiteljica 18. rujna 2014. godine vratila kući oko 13:00 -13:30 sati tako da su je doveli kamionom te da je tužiteljica ušla u dvorište i čučnula kod jednog zida, a u prvi tren nije mogla ništa reći, a da je nakon toga počela jecati i rekla mu da je dobila otkaz zbog prijetnji direktora tuženika, da je posjetila liječnicu koja joj je propisala terapiju protiv stresa, ali da nije dolazila k sebi nekoliko mjeseci, nije mu kuhala i izgubila je na imunitetu pa da su tek oko Božića 2014. shvatili što se zapravo dogodilo i počeli razmišljati o pravnoj pomoći.

 

              Primjenom odredbe čl. 335. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18-dalje :ZOO) prema kojoj pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile, prvostupanjski sud otklanja prigovor prekluzije istaknut po tuženiku, cijeneći da  je tužiteljici stanje uzrokovano stresom zbog saznanja za razlog pobojnosti prestalo tek oko Božića 2014., a da je Sporazum o prestanku ugovora o radu potpisala 18. rujna 2014. godine, slijedom čega zaključuje da nije nastupila prekluzija za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari dana 19. rujna 2015. godine.

 

              Nadalje, prvostupanjski sud cijeni da je prema odredbi čl. 330. ZOO-a ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno, a odredbom čl. 279. st. 1. ZOO-a je određeno da se manom volje smatra nedopuštena prijetnja kojom se izaziva opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, a sukladno stavku 2. istog članka strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe.

Nastavno tome, temeljem provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik ozbiljnom opasnošću ugrozio pravo tužiteljice na obavljanje posla i isplatu plaće, odnosno postojanje samoga radnog odnosa uz zaključak da se akt zastrašivanja očigledno sastoji u tome da ako tužiteljica ne potpiše sporazumni raskid ugovora o radu, da će dobiti otkaz, a sve u vezi nestanka odnosno krađe novčanika, te da je prijetnja kao takva nedopuštena jer ju je izrekao predsjednik uprave tuženika prema podređenoj radnici- spremačici i da postoji i uzročna veza između prijetnje i sklopljenog sporazuma o prestanku ugovora o radu jer bez te prijetnje tužiteljica ne bi potpisala zahtjev za sporazumni raskid, niti Sporazum o prestanku radnog odnosa, slijedom čega prihvaća osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje Sporazuma i posljedično tome za utvrđenje da tužiteljici radni odnos nije prestao 19. rujna 2014. (temeljem tog Sporazuma).

Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dosuđujući tužiteljici cjelokupni parnični trošak, cijeneći da zbog odbijanja dijela zahtjeva za vraćanje na rad nisu nastali posebni troškovi, te istovremeno odbijajući zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

 

              Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijane presude nije počinjena koja od tih procesnih povreda.

 

Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je predmetni Sporazum tužiteljica potpisala uslijed nedopuštene prijetnje u smislu odredbe čl. 279. st. 1. i 2. ZOO-a.

 

Tuženik u žalbi neosnovano tvrdi da je zahtjev tužiteljice za sporazumni raskid radnog odnosa bio isključivo njena volja u kritično vrijeme uz stajalište da je saslušanjem svih svjedoka u postupku potvrđeno da nije bilo nikakve prisile (prijetnje) prema tužiteljci jer je prvostupanjski sud pravilno temeljem sadržaja iskaza tužiteljice utvrdio da se tužiteljica nakon razgovora s direktorom tuženika nalazila u vrlo stresnom stanju na način da nije mogla ni otići kući bez pratnje, a što je potvrđeno i sadržajem iskaza svjedoka I. M. koji je okolnosno opisao bespomoćno stanje tužiteljice po dolasku kući nakon predmetnog događaja, te nastavno pravilno zaključio da predmetni Sporazum nije odraz prave volje tužiteljice. S tim u vezi, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica Sporazum potpisala uslijed nedopuštene prijetnje zastupnika po zakonu tuženika. Navedeno je potvrđeno sadržajem iskaza tužiteljice u kojem navodi da joj je direktor rekao da će završiti u zatvoru te da mora potpisati otkaz, te posredno i sadržajem iskaza svjedoka Ž. M., što je i prema ocjeni ovoga suda u opisanim okolnostima izazvalo opravdani strah kod tužiteljice za njezinu egzistenciju koja je dovedena u pitanje (nedopuštenim) predočenjem ograničenja njene slobode zatvorom i to u vrijeme kada započinje provođenje kriminalističkog istraživanja u odnosu na otuđenje novčanika radnika tuženika, pri čemu je pravilno prvostupanjski sud cijenio da je tužiteljicu bilo lako zastrašiti s obzirom na njenu dob (58 godina) i niži stupanj obrazovanja.

 

Nastavno tome, pravilno je prvostupanjski sud temeljem sadržaja iskaza tužiteljice, svjedoka I. M. i medicinske dokumentacije tužiteljice utvrdio da je tužiteljica, nakon potpisivanja pobijanog Sporazuma, bila izvjesno vrijeme u izrazito stresnom stanju i da nije funkcionirala u svom životnom okruženju sve do Božića 2014., pri čemu je iz sadržaja iskaza svjedoka M. utvrđeno da su uslijed toga tek naknadno, oko Božića, shvatili što se zapravo dogodilo, pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je stanje tužiteljice uzrokovano stresom zbog saznanja za razlog pobojnosti prestalo u to vrijeme, već je iz tako utvrđenih činjenica osnovano za zaključiti da je tužiteljica tek tada (oko Božića 2014.) saznala za razlog pobojnosti (nedopuštenom prijetnjom) zbog čega je tužba od 29. listopada 2015. podnesena unutar subjektivnog prekluzivnog roka od jedne godine iz odredbe čl. 335. st. 1. ZOO-a.

 

Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje Sporazuma o prestanku radnog odnosa od 18. rujna 2014. i nastavno zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljici nije prestao kod tuženika 19. rujna 2014. (čl. 332. st. 1. ZOO-a).

 

Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima parničnog postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

Iz tih razloga je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Presuda suda prvog stupnja u toč. II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 3. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća

 

Dubravka Butković Brljačić