- 1 -              II Kž 493/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 493/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog N. B., okrivljenog D. K. i okrivljenog K. C., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 6. studenog 2020. broj Kv I-386/2020. (Kov-26/20.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog N. B., okrivljenog D. K. i okrivljenog K. C. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog N. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog N. B., okrivljenog D. K. i okrivljenog K. C. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni N. B. po branitelju, odvjetniku A. D., s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.

 

Okrivljeni D. K. je protiv navedenog rješenja podnio dvije žalbe. U žalbi koju je podnio po branitelju, odvjetniku D. B., predlaže pobijano rješenje ukinuti. U osobno podnesenoj žalbi predlaže ukinuti istražni zatvor i dopustiti mu obranu sa slobode. Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba okrivljenog D. K..

 

Žalbu je podnio i okrivljeni K. C. po branitelju, odvjetniku M. Š., s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i okrivljeniku ukinuti istražni zatvor.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajuće konkretizirani. Samim time, a protivno žalbenim navodima okrivljenog D. K., i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Neosnovani su žalbeni prigovori ovog okrivljenika, kojima osporava postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela koja su mu stavljena na teret, ocjenjujući vjerodostojnost i sadržaj pojedinih do sada prikupljenih dokaza. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kaznena djela za koja se terete u ovom postupku, koji je, za sada, u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja vodit će računa optužno vijeće, odnosno raspravni sud u slučaju potvrđivanja optužnice, tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti pojedinog okrivljenika, pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog vijeća. Isto tako, o paušalnim navodima okrivljenog N. B., koji tvrdi kako "... u predmetnom slučaju ne postoji opći zakonski razlog za produljenje istražnog zatvora ...", koju tvrdnju žalitelj uopće ne obrazlaže, vodit će se računa u daljnjem tijeku kaznenog postupka.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odlučio produljivši istražni zatvor okrivljenicima po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Osnovan je zaključak suda prvog stupnja kako u okviru svih uočenih okolnosti i nadalje postoji konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja djela na strani svih okrivljenika.

 

Ocjenjujući postojanje iteracijske opasnosti, pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir raniji život okrivljenog N. B. i okrivljenog D. K., te neusklađenost njihovog dosadašnjeg ponašanja s pozitivnim propisima društva.

 

Naime, okrivljeni N. B. je, prema izvatku iz kaznene evidencije, u tri navrata pravomoćno osuđen zbog kaznenih djela krađa i razbojništva. Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenog D. K. proizlazi da je u razdoblju od 2004. do 2016. ovaj okrivljenik u devet navrata proglašen krivim. Pored kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, riječ je o kaznenim djelima prijevare, teškim krađama i razbojništvima, kao i kaznenim djelima počinjenja teških krađa i razbojništava u sastavu zločinačkog udruženja.

 

Radi se, dakle, o djelima koja su ista i istovrsna kaznenim djelima koja se okrivljenicima sada stavljaju na teret. Izloženo, uzevši u obzir da su okrivljeni N. B. i okrivljeni D. K. sada osnovano sumnjivi da je, svaki od njih, počinio tri kaznena djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11., upućuje na upornost ovih okrivljenika u protupravnom postupanju, kao i na činjenicu da ni prethodne osude nisu utjecale na okrivljenike da svoje ponašanje usklade s društvenim normama.

 

Neosnovano ističe okrivljeni N. B. da bi se upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora otklonila iteracijska opasnost na njegovoj strani. S tim u vezi treba napomenuti da mjera istražnog zatvora primijenjena u kaznenom postupku koji je u tijeku ima prednost pred izdržavanjem kazne zatvora po pravomoćnoj presudi, koje stajalište je izraženo u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (II Kž-133/17. od 7. travnja 2017., II Kž-121/16. od 13. travnja 2016.). To proizlazi iz odredbe članka 49. stavka 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00.-ispravak, 129/00., 59/01., 67/01.-ispravak, 11/02.-ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), prema kojoj će sudac izvršenja osuđenika odmah uputiti na izvršavanje kazne zatvora, ali će osuđenik tu kaznu započeti izdržavati nakon ukidanja istražnog zatvora koji mu je određen ili produljen u drugom kaznenom postupku. U konkretnom slučaju, okrivljenik je upućen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dvije godine, rješenjem sutkinje izvršenja Županijskog suda u Rijeci od 18. svibnja 2020. broj Ik I-234/219-6., na koje se poziva i žalitelj, i to nakon ukidanja istražnog zatvora, što je u skladu s citiranom odredbom članka 49. stavka 4. ZIKZ.

 

Ističući da ranija osuđivanost nije dovoljna za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti, okrivljeni N. B. i okrivljeni D. K. zanemaruju da je prvostupanjski sud, pored dosadašnje osuđivanosti ovih okrivljenika, vodio računa o okolnostima počinjenja terećenih im kaznenih djela. Okrivljenicima inkriminirani način postupanja (u odnosu na obojicu okrivljenika opisan pod točkom 1. optužnice, u odnosu na okrivljenog N. B. opisan pod točkom 2. optužnice), i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na organiziranost, međusobnu povezanost i dogovorno postupanje okrivljenika, koje okolnosti, uz brojnost kaznenih djela za koja su osnovano sumnjivi, upućuje na ustrajnost u protupravnom postupanju, a time i na izražen visok stupanj kriminalne volje. Stoga je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da na strani ovih okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će oni, boravkom na slobodi, nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

 

Takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u pitanje niti prigovorima okrivljenog K. C. o njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti. To tim više kada se, uz izložene okolnosti kaznenih djela, koja se i ovom okrivljeniku stavljaju na teret, ima na umu da je riječ o teškim oblicima kaznenih djela, s izraženom nasilnom komponentom. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa o vrijednostima za koje je ovaj okrivljenik osnovano sumnjiv da ih je, u razdoblju od tek nešto više od tri mjeseca, pribavio kaznenim djelima opisanim pod točkom 1. optužnice (s okrivljenim N. B. i okrivljenim D. K.) i pod točkom 2. optužnice (s okrivljenim N. B. i okrivljenim F. C.), koji iznosi više nego višestruko premašuju obilježje znatne imovinske koristi.

 

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se svrha istražnog zatvora produljenog protiv svih okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., u ovom stadiju postupka ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako je to također pravilno isključio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

 

Slijedom izloženog, a budući da niti ostalim navodima u žalbama okrivljenika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 3. prosinca 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.