- 1 -              Kzz 16/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 16/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I. Lj., zbog prekršaja iz čl. 229. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15. i 108/17. - dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 9. srpnja 2019. broj ZPP-DO-92/2018, podignutim protiv pravomoćne presude Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu od 4. lipnja 2018. broj Pp 24. P-1173/2018, u sjednici održanoj 3. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu od 4. lipnja 2018. broj Pp 24. P-1173/2018 na štetu okr. I. Lj. povrijeđen zakon u odredbi čl. 196. toč. 1. i 4. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17. – dalje: PZ) sve u vezi s čl. 229. st. 3. ZOSPC te se pobijana presuda ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu okr. I. Lj. je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 229. st. 3. ZOSPC te je osuđen na novčanu kaznu od 2.000,00 kuna.

 

Protiv ove pravomoćne presude Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje: zahtjev) zbog povrede materijalnog prekršajnog prava iz čl. 194. st. 2. u vezi s čl. 196. toč. 1. i 4. PZ sve u vezi s čl. 229. st. 3. ZOSPC s prijedlogom da se utvrdi povreda zakona na štetu okrivljenika iz čl. 196. toč. 1. i 4. PZ u vezi s čl. 229. st. 3. ZOSPC, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

Predmetnom pravomoćnom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 229. st. 3. ZSPC, te mu je izrečena novčana kazna od 2.000,00 kuna jer nije kao vlasnik vozila  dostavio vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je navedeno vozilo dao na upravljanje, a kojim je počinjen prekršaj iz čl. 53. st. 5. ZOSPC.

 

Nasuprot tome, iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenik dostavio podatak za četiri osobe kojima je automobil dan na upravljanje („podatke o mogućim počiniteljima prometnog prekršaja“) sve sa uredno navedenim podacima o imenima, osobnim identifikacijskim brojevima i adresama prebivališta.

 

Nadalje, iz obrazloženja pravomoćne presude proizlazi da je okrivljenik u obrani naveo kako je dostavio podatke za više osoba jer su to osobe koje inače koriste njegovo vozilo, a nije mogao sa sigurnošću utvrditi tko je „utuženog dana upravljao vozilom“. Prekršajni sud okrivljenikovu obranu nije prihvatio „budući da on kao vlasnik vozila treba i mora znati kome je dao utuženog dana vozilo na upravljanje.“

 

Međutim, u pravu je državni odvjetnik da takvo rezoniranje prekršajnog suda nije pravilno.

 

Naime, prema čl. 229. st. 3. ZOSPC vlasnik, odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno dužna je, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinica lokalne samouprave koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. tog zakona, dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje. Prema izričaju i smislu spomenute norme vjerodostojan je podatak onaj koji upućuje na osobu kojoj je vlasnik vozila dao vozilo na upravljanje, bez obzira na to da li je davanje tih podataka policiju dovelo upravo do one osobe koja je u trenutku počinjenja prekršaja upravljala automobilom, koje stanovište je izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. veljače 2020. broj Kzz-17/2019.

 

Prema tome  budući da je okrivljenik u konkretnom slučaju policiji dostavio podatke o osobama kojima je dao na upravljanje vozilo kojim je počinjen prekršaj postupio je sukladno obvezi propisanoj u čl. 229. st. 3. ZOSPC pa nije mogao odgovarati za navedeni prekršaj.

 

Slijedom navedenog, zahtjev za zaštitu zakonitosti (podignut u korist okrivljenika) je osnovan te je na temelju čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 3. prosinca 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.