- 1 -              I Kž 670/2020-4

Broj: I Kž 670/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika R. K., zbog kaznenog djela iz članka 315. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 5. studenog 2020. broj Ik I-525/2020-8 (Ik I-607/2020.), u sjednici održanoj 3. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba zatvorenika R. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 159.a točke 2. (pravilno bi bilo: i točke 4.) Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 11/18. i 126/19. - dalje: KZ/11-19) odbijeni su osobni prijedlog zatvorenika te prijedlog Zatvora u Z. podnesen po službenoj dužnosti za uvjetni otpust zatvorenika R. K. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Z. od 4. svibnja 2020. broj Kv-122/2020-7 (K-481/2015., K-553/2017.), zbog kaznenog djela iz članka 315. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11.

Protiv tog rješenja osobnu žalbu podnio je zatvorenik R. K., ne navodeći žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da ga se uvjetno otpusti.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Zatvorenik R. K. u žalbi ističe da su ispunjene pretpostavke za njegov uvjetni otpust jer je on već odslužio 5/6 kazne na koju je osuđen. Navodi da on do sada nije osuđivan ni stegovno tretiran, da je ocijenjen razinom „zadovoljava“, ne konzumira nikakvu terapiju te da ga svi poznaju kao dobrog radnika u ugostiteljstvu, zbog čega da su ispunjene sve pretpostavke za njegov uvjetni otpust. Osim toga, ističe da se prema europskim načelima svaki zatvorenik mora pustiti na slobodu nakon 2/3 odslužene kazne zatvora, ako nisu u pitanju najteži zločini.

Naime, prvostupanjski je sud odlučivao o prijedlogu Zatvora u Z. podnesenom po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a ZIKZ-a i o osobnom prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust sukladno odredbi članka 59. KZ/11-19, a kojim odredbama su propisani uvjeti i način otpuštanja zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora prije njezinog isteka.

Odredbom članka 59. stavka 1. KZ/11. propisano je da sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako je izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen, ali ne manje od tri mjeseca, ako se osnovano očekuje da neće počiniti kazneno djelo te ako na to pristaje. Iz navedenog slijedi da citiranom odredbom nije propisana obveza suda da uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora osuđenika samo zbog činjenice što je izdržao najmanje polovinu te kazne, već da je sud dužan voditi računa o svim kriterijima odlučnim za procjenu prognoze zatvorenikovog ponašanja propisanim u članku 59. stavku 2. KZ/11-19. Obveza uvjetnog otpuštanja nakon proteka ¾ izdržane kazne nije propisana niti odredbama ZIKZ-a kada se radi o prijedlogu podnesenom po službenoj dužnosti, budući da je sud dužan odbiti taj prijedlog ako se utvrdi da su ispunjeni taksativno propisani razlozi iz članka 159.a ZIKZ-a za obvezno odbijanje tog prijedloga. Prema tome, nije u pravu zatvorenik kada tvrdi da ga je trebalo uvjetno otpustiti s izdržavanja kazne zatvora samom činjenicom da je izdržao 2/3 kazne zatvora.

Protivno daljnjim žalbenim navodima, ocjena je i ovog suda da na strani zatvorenika nisu ispunjeni uvjeti za njegovo uvjetno otpuštanje, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno i na zakonu osnovano odbio, kako prijedlog Zatvora u Z. podnesenog po službenoj dužnosti (sukladno članku 159.a točkama 2. i 4. ZIKZ-a, iako se pogreškom u izreci navodi samo točka 2. istog članka), tako i osobni prijedlog zatvorenika R. K. za uvjetni otpust (sukladno članku 59. stavku 2. KZ/11-19).

Naime, iz izvješća s mišljenjem Zatvora u Z. proizlazi da se zatvorenik nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci zbog počinjenih kaznenih djela i to bludne radnje iz članka 155. stavka 1. KZ/11., prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. te napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 2. KZ/11. na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 4. svibnja 2020. broj Kv-122/2020-7. Radi se o presudi donesenoj u postupku tzv. neprave obnove kojom je preinačena u odluci o kazni i pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru od 3. lipnja 2016. broj K-481/2015. kojom je zatvoreniku jedinstvena kazna zatvora bila zamijenjena radom za opće dobro, a koji rad za opće dobro on nije u cijelosti izvršio, zbog čega mu je određeno izvršenje kazne zatvora rješenjem Općinskog suda u Zadru od 15. listopada 2019. broj Kv-92/2019., a navedena kazna potom, kako je ranije i navedeno, objedinjena. Zatvorenik ne priznaje počinjena kaznena djela, ne prihvaća odgovornost te je u potpunosti nekritičan prema svom neprihvatljivom ponašanju. Tijekom izdržavanja kazne zatvora ocijenjen je razinom zadovoljava, aktualno nije radno angažiran te, iako se pridržava osnova kućnog reda, kaznu izdržava pasivno. Njegov kriminalni povrat procijenjen je vrlo vjerojatnim za kaznena djela s elementima nasilja, time da je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. KZ/11. pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu broj K-1839/2020. (a to je upravo jedan od obligatornih razloga za odbijanje uvjetnog otpusta u smislu članka 159.a ZIKZ-a). Stoga je mišljenje Zatvora u Z. da zatvoreniku ne treba odobriti uvjetni otpust.

Nadalje, iz Probacijskog izvješća Z. I. proizlazi da zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat na katu kuće gdje živi njegov otac koji prima pomoć od 920,00 kuna, a povremeno dođe i majka, time da prema navodima oca zatvorenika ne čeka konkretan posao na slobodi.

Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, unatoč činjenici da zatvorenik nije ranije osuđivan i da nije stegovno tretiran, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kod zatvorenika nisu postignuti svi resocijalizacijski elementi potrebni za život na slobodi, neovisno o visini neizdržane kazne zatvora od svega mjesec dana, slijedom čega je osnovano odbio, kako osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika, tako i prijedlog zatvora podnesen po službenoj dužnosti, jer svrha kažnjavanja, ni po ocjeni ovog suda još uvijek nije postignuta. Pritom je pravilno odbijen i prijedlog zatvora podnesen po službenoj dužnosti zbog postupka u tijeku, budući da se radi o obligatornom razlogu za njegovo odbijanje (članak 159.a točka 4. ZIKZ-a).

Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pri čemu je utvrđeno da je isto donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Stoga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 3. prosinca 2020.