- 1 -              III Kr 71/2019-5

Broj: III Kr 71/2019-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. M., zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 26. srpnja 2017. broj Kvm-29/2017-14 (Kzm-101/2014.) i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 15. prosinca 2017. broj Kžzd-44/2017-6, u sjednici održanoj 3. prosinca 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se osuđenog D. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 26. srpnja 2017. broj Kvm-29/2017-14 (Kzm-101/2014.) i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 15. prosinca 2017. broj Kžzd-44/2017-6 na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.) osuđenom D. M. opozvana je uvjetna osuda i određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine iz pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 7. siječnja 2016. kojom je proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. za koja su mu na temelju te zakonske odredbe utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 8 (osam) mjeseci pa je uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom u smislu odredbe članka 62. stavka 2. točke 14. KZ/11. u roku od 6 (šest) mjeseci isplati majci i zakonskoj zastupnici maloljetnih oštećenica iznos od 20.6000,00 kn, te da ubuduće uredno plaća prema presudi Županijskog suda u Zadru broj Gž-98/2010.

Protiv te presude osuđeni D. M. osobno je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev), „temeljem odredbe članka 518. st. 1. u vezi sa čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP-a“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine u cijelosti prvostupanjsku presudu broj: 22 Kvm-29/17-14 od 26. srpnja 2017, a koja je postala pravomoćnom, presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: 4 Kžzd-44/17-6 od 15.12.2017 godine, ili da sukladno odredbi članka 514 st. 1. ZKP-a pravomoćnu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje“. Također, sukladno članku 518. stavku 5. ZKP/08. predlaže da se odgodi izvršenje pravomoćne presude, s obzirom na osnovanost zahtjeva.

Sukladno članku 518. stavku 4. ZKP/08., Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odgovorilo je na zahtjev osuđenika.

Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je osuđeniku na znanje.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

              Osuđenik u svom zahtjevu ističe da su u postupku broj Kzm 101/2014. u kojem je on pravomoćno osuđen, kao i u postupku opoziva uvjetne osude, sudjelovale kao stranke on i njegova, sada već bivša, supruga G. M., dok oštećenice, tada maloljetne M. i N. M., u tim postupcima nisu imale položaj stranke. Smatra da prijedlog za opoziv uvjetne osude nije podnesen po ovlaštenoj osobi jer ga je podnijela majka oštećenica, G. M., a prema članku 564. stavku 1. ZKP/08. prijedlog mogu podnijeti državni odvjetnik i oštećenik, pa majka oštećenica nema položaj stranke u tom postupku. Ne samo da prvostupanjski sud nije mogao odlučivati o tom prijedlogu i slijedom toga ga je morao odbaciti, već je i drugostupanjski sud propustio u žalbenom postupku po službenoj dužnosti utvrditi navedenu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 5. ZKP/08.

Naime, osuđenik ističe povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 468. stavkom 1. točkom 5. ZKP/08., a koja povreda se može isticati samo ako je bila istaknuta u žalbi protiv drugostupanjske presude. Iako osuđenik navedenu povredu nije istaknuo žalbi protiv prvostupanjske presude, treba napomenuti da njegovi navodi nisu osnovani.

Sukladno članku 564. stavku 1. ZKP/08. propisano je da će prvostupanjski sud provesti postupak za opoziv uvjetne osude na prijedlog ovlaštenog tužitelja ili oštećenika, a to je bio upravo i slučaj. Naime, prijedlog za opoziv uvjetne osude podnijele su punoljetne oštećenice M. i N. M. kao ovlaštene osobe, jer je osuđenik njima bio dužan plaćati uzdržavanje. Prijedlog za opoziv uvjetne osude nije podnijela njihova majka koja ih je zastupala u kaznenom postupku u kojem je podnositelj proglašen krivim i osuđen, budući da su u to vrijeme oštećenice bile maloljetne. Međutim, niti tada majka oštećenica nije bila stranka u postupku, već zakonska zastupnica maloljetnih oštećenica, dok su stranke u pravomoćnom okončanom postupku u kojem je podnositelj proglašen krivim bili državni odvjetnik te podnositelj. Stoga se ne radi o tome da je postupak za opoziv uvjetne osude pokrenut od strane neovlaštene osobe.

Nije u pravu osuđenik ni kada ističe da je drugostupanjski sud počinio povredu odredaba u žalbenom postupku koja je mogla utjecati presudu jer u žalbenom postupku nije utvrđeno po službenoj dužnosti da je postupak za opoziv pokrenut od neovlaštene osobe.

Protivno tim navodima, drugostupanjski sud je sukladno članku 487. stavku 1. ZKP/08. ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Pri tome je analizirao sve žalbene razloge te jasno izložio zašto smatra da žalba osuđenika nije osnovana. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao niti da bi bila ostvarena bilo koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka, ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti. To što drugostupanjski sud nije utvrdio da je počinjena povreda iz članka 468. stavka 1. točke 5. ZKP/08., koju sada osuđenik promašeno ističe, ne predstavlja ostvarenje povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Slijedom navedenog, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) trebalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan, slijedom čega nema ni osnove za rješavanje njegova prijedloga za odgodu izvršenja pravomoćne presude.

Zagreb, 3. prosinca 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.