- 1 -              II Kž 499/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 499/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Z., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. studenog 2020. broj K-60/2020., o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 3. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog J. Z. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi J. Z. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine te je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca iz uvjetne osude izrečene mu presudom AG – Stuttgart 101 Ls 107 Js-42297/18 3133 VRs od 6. kolovoza 2018., pa je na temelju članka 51. KZ/11. optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Nadalje je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon njezine pravomoćnosti najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

 

 

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. Z. po branitelju, odvjetniku D. B. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da optuženiku ukine istražni zatvor, podredno, zamijeni jednom ili više mjera opreza, odnosno da rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući osnovanost i pravilnost pobijanog rješenja, žalitelj ističe da su, po prvostupanjskom sudu utvrđene činjenice, nedostatne da bi upućivale na neophodnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. Z., a zbog opasnosti od iteracije. Pri tome, žalitelj tvrdi da je do sada samo jednom osuđen za kazneno djelo "koje pripada grupi imovinskih kaznenih djela", i to kazneno djelo krađe koje se "...s obzirom na svoja bitna objektivna i subjektivna obilježja razlikuje u odnosu na predmetno kazneno djelo razbojništva...", dok da je za ocjenu postojanja opasnosti od ponavljanja djela potrebno utvrditi "...sklonost činjenju istog ili istovrsnog kaznenog djela....". Stoga, zbog činjenice što do sada nije osuđivan za imovinska kaznena djela s elementima nasilja, smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju predvidive i realne opasnosti od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela na strani optuženika, posljedično i uvjeta da produljenje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protivno tim navodima žalbe, pravilno i u cijelosti osnovano prvostupanjski sud, prilikom ocjene postoje li na strani optuženika one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od iteracije, uzima u obzir njegovu raniju kaznenu osuđivanost. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije, optuženik je presudom suda u Stuttgartu, koja je postala pravomoćna 22. studenog 2018., osuđen uvjetnom osudom zbog učina kaznenog djela krađe, dakle, istovrsnog onome za koje je sada nepravomoćno proglašen krivim, time da mu je tom presudom kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca uvjetovana rokom provjeravanja u trajanju od četiri godine. Dakle, iz izloženog jasno proizlazi da, ne samo što je optuženik kazneno djelo razbojništva za koje je ovdje nepravomoćno proglašen krivim počinio u vrijeme provjeravanja, već i to da je njegovo protupravno postupanje progrediralo. Navedeno svakako predstavlja valjan osnov za zaključak da na strani optuženika postoji opasnost da će na slobodi nastaviti s ovakvim ili sličnim postupanjem i ponoviti kazneno djelo.

 

Osim navedenog, za dodati je da se radi o osobi koja je, prema vlastitom kazivanju, nezaposlena, bez imovine i bez prihoda, a s druge strane, sukladno nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, ovisnik o opijatima s elementima poremećaja ličnosti koji se manifestiraju psihičkom nezrelošću, slabijom socijalnom odgovornošću kao i poteškoćama u pridržavanju normi zakonitog ponašanja. Sve navedene okolnosti, svojom kvalitetom i kvantitetom, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda govore o realnoj i razborito predvidivoj opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi te opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

 

Razmatranjem ranije izloženih okolnosti, koje su pravilno utvrđene i u međusobnu vezu dovedene razlozima pobijanog rješenja, u cijelosti se osnovanom ukazuje ocjena prvostupanjskog suda o postojećoj i kod optuženika realno predvidivoj opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, koju nije moguće spriječiti kojom drugom blažom mjerom, zbog čega je produljenje istražnog zatvora optuženom J. Z. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. i dalje nužno.

 

S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, dok ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. prosinca 2020.