- 1 -              II Kž 510/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 510/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. L., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog N. L., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 28. listopada 2020. broj Kov-19/2020-7., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba okrivljenog N. L. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog N. L., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog N. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni N. L. po branitelju, odvjetniku D. K., s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i okrivljenika pustiti na slobodu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koju žalitelj niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

Okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenog N. L., prvostupanjski sud pravilno nalazi u okrivljenikovoj ranijoj kaznenoj osuđivanosti. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik specijalni povratnik, jer je u relativno kratkom razdoblju od srpnja 2018. do lipnja 2019. u četiri navrata pravomoćno osuđen zbog počinjenih kaznenih djela teških krađa i krađa. Pored toga, kada se ima u vidu da je kazneno djelo, za koje je okrivljenik u ovom postupku osnovano sumnjiv, počinjeno u roku provjeravanja iz uvjetne osude koja je okrivljeniku izrečena ranijom pravomoćnom presudom, pogrešan je stav žalitelja kojim nastoji umanjiti značaj pravilnih zaključaka prvostupanjskog suda, smatrajući da ne postoji opasnost od ponavljanja djela, jer je okrivljenik ranije činio kaznena djela kao izuzetno mlada osoba.

 

Ujedno, pravilno je prvostupanjski sud navedeno doveo u vezu s načinom i okolnostima počinjenja kaznenog djela za koja je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv. Izloženo, imajući na umu da je okrivljenik nezaposlen, bez ikakvih izvora prihoda i bez imovine, pri čemu je pribavljanje protupravne imovinske koristi obilježje ranije počinjenih kaznenih djela, kao i kaznenog djela za koje je okrivljenik sada osnovano sumnjiv, upućuje na postojanje veće kriminalne količine okrivljenikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani okrivljenika. Prema tome, razvidna je upornost okrivljenika u protupravnom postupanju, kao i činjenica da dosadašnje osude na njega nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama, već je, naprotiv, njegovo ponašanje progrediralo, budući da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio teže kazneno djelo. Stoga je tvrdnja žalitelja kako je okrivljenik svjestan svojeg postupanja te ima namjeru popraviti svoje ponašanje, bez odlučnog značaja na pravilnost pobijane odluke.

 

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

 

Stoga i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se za sada jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog N. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao najstrože mjere osiguranja njegove prisutnosti, ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Naime, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, očito je da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. prosinca 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.