Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska OPĆINSKI SUD U SPLITU Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split R1-652/17-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Anti Šariću, kao sucu pojedincu, u izvanparničnoj
pravnoj stvari predlagateljice D. T., pok. D., iz S., OIB:…., zastupane po punomoćniku I. J., odvjetniku u
OD J.&p. d.o.o., protiv protustranke J. T.,
pok. D., iz D., OIB:…, zastupana po odvjetnicima u
OD L.-V.&p d.o.o. S., radi razvrgnuća suvlasničke
zajednice, dana 02. prosinca 2020.,
r i j e š i o j e
I.Razvrgava se suvlasnička zajednica sudionika na posebnom dijelu nekretnine, u naravi stan
na I katu, stan br. 7, površine 33,82 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, blagovaonice,
hodnika, degažmana, položen u zgradi anagrafske oznake …, S.,
sagrađenoj na čest. zem. 6438/8, z.u. 8417, k.o. S., poduložak 3, koji posebni dio
nekretnine je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine kao cjeline koju čini
zgrada i pripadajuće zemljište sukladno čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima, na način da se ima izvršiti civilna dioba, odnosno prodaja na javnoj dražbi i tako
dobivena vrijednost podijeliti na način da predlagateljici D. T. pripadne 1/2 dijela
postignute vrijednosti te protustranci J. T. pripadne 1/2 dijela postignute
vrijednosti.
II.Dužna je protustranka J. T. isplatiti predlagateljici D. T. iznos od
1.925,00 kuna na ime odgovarajućeg dijela troškova nastalih u ovom postupku, u roku od 15
dana po pravomoćnosti ovog rješenja i, pod prijetnjom ovrhe.
III.Sastavni dio ovog rješenja čini vještvo stalnog sudskog vještaka i procjenitelja za graditeljstvo J. Š. od kolovoza 2016.
Obrazloženje
Dana 24. svibnja 2017. doneseno je rješenje pod poslovnim brojem R1-752/14 kojim se
razvrgava suvlasnička zajednica sudionika postupka na način da predlagateljici pripadne
predmetna nekretnina u vlasništvo za cijelo, uz njenu istodobnu obvezu da protustranci na ime
njegovog suvlasničkog dijela od ½ isplati odgovarajuću novčanu vrijednost.
Na naprijed navedeno rješenje žalili su se predlagateljica i protustranka.
Rješenjem od 29. kolovoza 2017. pod poslovnim brojem 79 Gž-3958/17 Županijski sud u
Zagrebu je uvažio žalbe sudionika postupka, ukinuo ovosudno rješenje pod poslovnim brojem
R1-752/14 od 24. svibnja 2017. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
U nastavku postupka uređujući sudac se ravnao po uputama drugostupanjskog suda.
U podnesku koji je zaprimljen na sud 04. travnja 2018. predlagateljica je navela da nije
sporno da su sudionici svoje suvlasničke dijelove predmetne nekretnine stekli temeljem
rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca, D. T. donesenog od strane Općinskog
suda u Omišu br. 0-33/06 dana 07. travnja 2006. Nadalje, predlagateljica traži razvrgnuće
suvlasničke zajednice isplatom budući je u predmetnom stanu živjela s ocem do njegove smrti
u zajedničkom kućanstvu, a od 2006. sama, te je isti stan vlastitim sredstvima adaptirala, i isti
predstavlja njen jedini dom, predlagateljica je zbog poslovnih obveza vezana za S. jer je
uvjet njenog zaposlenja bio da ima prebivalište u S. s obzirom na poslovne potrebe njenog
poslodavca, predlagateljica je narušenog zdravlja, a zbog stresa joj je došlo do pogoršanja
općeg zdravstvenog stanja, odnosi među sudionicima su poremećeni, a predlagateljica je u
ozbiljnom strahu za svoj život i zdravlje zbog agresivnog ponašanja protustranke prema njoj.
Slijedom navedenog predlagateljica ustraje u diobi suvlasničke zajednice isplatom s obzirom
na postojanje osobito opravdanih razloga na strani predlagateljice. Uz podnesak
predlagateljica je dostavila Potvrdu o mjestu obavljanja poslova od 27. lipnja 2017., dopis
MUP-a, PU SD, PP M., od 13. prosinca 2014., pod brojem 511-12-29-
02/2-74-118/2014, presliku medicinske dokumentacije, zapisnik od 23. siječnja 2015. u
predmetu ovog suda br. Pst-678/13.
Na ročištu koje je održano 25. travnja 2018. zamjenik punomoćnika protustranke predao je
podnesak u kojem poriče sve navode iz podneska predlagateljice od 04. travnja 2018. Nadalje
navodi da glede pitanja ozbiljnog razloga razvrgnuća suvlasničke zajednice isplatom sudska je
praksa zauzela stajalište da postojanje takvog razloga treba tumačiti vrlo restriktivno i u
osobito posebnim okolnostima. Dakle, u osnovi vezanost jednog od suvlasnika za kuću s
okućnicom koja je predmet razvrgnuća suvlasnike zajednice, budući da je za razliku od
ostalih suvlasnika, duže vrijeme živio u njoj kao svojoj obiteljskoj kući, ne predstavlja
ozbiljan razlog za razvrgnuće isplatom u smislu čl. 51. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima. Ovo je stav sudske prakse objavljen i baš npr. Županijski sud u Virovitici
Gž-119/05 od 27. svibnja 2005. Isto tako Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci Gž-
7623/99 od 27. studenoga 2001. kaže: "…bez sporazuma stranaka naložiti diobu suvlasničke
stvari isplatom sud nije ovlašten činiti, jer se dioba u slučaju kada se ne može postići
sporazum vrši odlukom suda na način da će se izvršiti prodaja stvari ako je fizička dioba
nemoguća ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti.". Nadalje protustranka navodi
u podnesku da je dioba isplatom iznimna, a ne je tretirati kao u ovom slučaju, osobito imajući
u vidu i osobne prilike stranaka i suvlasničke dijelove stranaka, te izostanak osobito ozbiljnih
razloga za razvrgnuće suvlasništva na taj način.
Punomoćnik predlagateljice u odnosu na zaprimljeni podnesak protustranke na naprijed
navedenom ročištu usprotivio se navodima iz podneska, te je istakao kako je predlagateljica
navela jasne i nedvojbene razloge u svome podnesku od 04. travnja 2018. kao i tijekom
postupka a na okolnosti opravdanih razloga radi razvrgnuća suvlasničke zajednice isplatom, te
da je cilj protustranke jedino i isključivo taj da se nanese šteta predlagateljici. Naime,
protustranka je načelno suglasna sa diobom na način da isti dobije novce a ne vlasništvo
stana, međutim isti ne pristaje da ga predlagateljica isplati već isključivo želi da
predlagateljica ostane bez predmetne nekretnine koja ujedno predstavlja njen dom. Posebno je
napomenuo kako je protustranka u svojoj žalbi od 13. lipnja 2017. navela kako ne osporava
vrijednost predmetne nekretnine pa stoga nije razvidno zbog čega se ne bih razvrgnuće
izvršilo isplatom.
Sudac je stajališta da se kod diobe zajednice nekretnina ima najprije izvršiti materijalna dioba,
ukoliko je to moguće. Ukoliko to nije moguće ili je pak moguće uz sasvim nesrazmjeran
trošak ima se izvršiti civilna dioba, odnosno prodaja na javnoj dražbi i tako dobivena
vrijednost podijeliti između stranaka prema veličini njihovih suvlasničkih udjela, sve pod
uvjetom da nema sporazuma među sudionicima postupka.
Sudac je prihvatio vještvo sudskog vještaka J. Š. kao logično i argumentirano,
izrađeno sukladno pravilima struke, te je temeljem tog vještva nedvojbeno utvrdio da je u
ovom postupku moguća jedino civilna dioba predmetnih nekretnina.
Sve ostalo funkcionalno u odnosu na zahvate u objektu bilo bi preskupo i ne bi dalo rezultata
za kulturu stanovanja, naružilo bi objekt, onemogućilo kasniju prodaju radi umanjenja
vrijednosti njezinih dijelova na tržištu jer bi se postizala znatno niža cijena. Vodilo se računa
o namjeni objekta kao i namjeni dijelova koji bi nastali diobom. Konačno tko bi još i snosio
troškove adaptacije objekta.
Čl. 50. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je ako dioba iz st. 2.
ovog članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar
proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli srazmjerno
suvlasničkim dijelovima.
Sukladno odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kad razvrgnuće
provodi sud isti je vezan strogim zakonskim odredbama koje utječu na način razvrgnuća,
vezan je valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća ako postoji a moguć je i
dopušten te konačno vezan je i pravom na razvrgnuće isplatom koji bi imao pojedini
suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Nakon toga, ukoliko način razvrgnuća nije
određen strogim zakonskim odredbama, sporazumom stranaka ili pravom na razvrgnuće
isplatom sud će odlučiti o načinu razvrgnuća tako da se suvlasništvo djeljivih stvari razvrgava
fizičkom diobom pokretnih stvari i geometrijskom diobom nekretnina (čl. 50. st. 2. Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Ukoliko nije moguća fizička, odnosno geometrijska
dioba, a da se ne umanji vrijednost stvari, suvlasništvo takvih nedjeljivih stvari se razvrgava
civilnom diobom (st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Sudac je vodio računa o posebnim potrebama sudionika u postupku.
Zbog svega naprijed navedenog, valjalo je donijeti rješenje o civilnoj diobi predmetne
nekretnine, te odlučiti kao u izreci, temeljem odredbi čl. 50. st. 4. Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima.
Odredbom paragrafa 20. stavka 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934.
(„SN“, broj:175-XLV od 1. kolovoza 1934.), koji se u konkretnom slučaju
primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primijene pravnih pravila donesenih
prije 6. travnja 1941. („NN“, broj: 73/91), propisano je da ukoliko ovim zakonom
nije što drugo naređeno, u izvanparničnom postupku troškove snosi stranka u čijem je interesu
postupak proveden.
Prema odredbi članka 54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“
broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 153/09 – u daljnjem
tekstu: ZV), propisano je da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim
suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drugačije.
Što se pak tiče troškova nastalih tijekom ovog postupka, sudac je iste obračunao na temelju vrijednosti spora, te je određena pristojba prijedloga od 200,00 kuna kao i odluke suda u
iznosu od 150,00 kuna, te 3.500,00 kn za trošak izlaska suca, zapisničarke i stalnog sudskog
vještaka na lice mjesta kao i trošak vještačenja, odnosno sveukupno iznos od 3.850,00 kn, koji
iznos je prethodno snosila predlagateljica. Budući je predlagateljica suvlasnica predmetne
nekretnine za ½ dijela, a protustranka za ½ dijela, to je valjalo gornji iznos obračunati po istoj
kvoti, pa je zbog svega naprijed navedenog i riješeno kao pod točkom II. izreke rješenja.
Split, 02. prosinca 2020.
S u d a c
Ante Šarić,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe
u roku od 15 dana po primitku istog. Žalba se podnosi na nadležni Županijski sud, putem
ovog suda, pismeno u tri primjerka.