1

Poslovni broj: 7 Pn-100/2019

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 Pn-100/2019

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z.,  OIB …, kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Grada Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d. OIB …, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. listopada 2020. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača, na ročištu za objavu i uručenje presude 2. prosinca 2020., objavio je i

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1.          Nalaže se tuženiku Gradu Z., OIB … da tužitelju D. B. , OIB … isplati iznos od 53.640,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teku:

na iznos od 50.000,00 kn od 23. listopada 2015. do isplate i

na iznos od 3.640,00 kn od 3. prosinca 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2.          Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 67.244,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31. srpnja 2015. do isplate i u dijelu u kojem potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 50.000,00 kn za razdoblje od 31. srpnja 2015. do 22. listopada 2015. i na iznos od 3.640,00 kn u razdoblju od 31. srpnja 2015. do 2. prosinca 2020. kao neosnovan.
3.          Nalaže se Gradu Z., OIB … da tužitelju D. B. , OIB … nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.983,59 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. prosinca 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

 

Tužitelje je 22. listopada 2015. podnio tužbu u kojoj navodi da je 28. siječnja 2014. pao na zaleđenoj i neočišćenoj javnoj površini – pješačkom prolazu u Ulica I. Š. 18 i pritom je pretrpio teške tjelesne ozljede. Budući da ova javna površina nije bila očišćena od snijega i leda, tužitelj od tuženika potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Svojim tužbenim zahtjevom koji je konačno specificiran u podnesku od 29. siječnja 2020. i na zapisniku od 23. listopada 2020. tužitelj potražuje naknadu u iznosu od 120.884,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 30. srpnja 2015. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava nastanak štetnog događaja jer nema saznanja o štetnom događaju, a osporava i da bi predmetni pješački prolaz u vrijeme štetnog događaja bio zaleđen i neočišćen. Osporava i odgovornost i ističe prigovor isključive krivnje tužitelja jer nije upotrijebio dužnu pažnju prilikom kretanja, a u zimskim uvjetima trebao je svoje kretanje prilagoditi atmosferskim uvjetima i nositi adekvatnu zimsku obuću. Sporne su mu i fotografije koje je tužitelj dostavio u spis i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tužitelj nije naveo točnu mikrolokaciju pada i nije jasno radi li se o privatnoj ili javnoj površini. Osporava i uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete, visinu tužbenog zahtjeva i tijek zakonskim zateznih kamata. Smatra i da je tužba preuranjena jer je tužitelj u tužbi naveo da se još uvijek liječi zbog posljedica ovog štetnog događaja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška. Tijekom postupka ističe da je sporno tko je vlasnik mjesta štetnog događaja pa i tko ga je dužan čistiti od snijega i leda, a nakon što je sud na ročištu 23. listopada 2020. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva u odnosu na povišeni dio istaknuo je prigovor zastare.

Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj je naveo da je uzrok štetnog događaja bio propust tuženika koji nije počistio snijeg i led kako je to bio dužan učiniti, a ne neprikladna obuća i tužiteljevo kretanje te ističe da se tuženik ne oslobađa svoje odgovornosti ako je obvezu održavanja javne površine prenio na druge pravne ili fizičke osobe.

U tijeku postupka sud je pregledao fotografije (listovi 5, 53, 113) i pročitao svu dokumentaciju u spisu i to medicinsku dokumentaciju za tužitelja (listovi 6-23), posjedovni listovi (listovi 43-44), zemljišnoknjižni izvadak (list 45), izvod iz katastarskog plana (list 46), prijavu o ozljedi na radu (listovi 49-52), policu osiguranja (listovi 54, 93-95), izvatke iz knjige položenih ugovora (listovi 57-85), novinske članke (listovi 86-90), potvrdu o stanju vremena (listovi 104-106), dopise (list 130, 135, 138, 139), dokumentaciju koju je izradio ili dostavio geodet (118-122, 157-164), zdravstveni karton tužitelja (listovi 207-334). Proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka dipl. ing. M. M. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (listovi 117-122) i dodatno se očitovao na prigovor tuženika pismeno (listovi 156-164) i usmeno na ročištu 22. studenog 2018. Provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu prim. dr. sc. P. P., dr. med. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje te se pismeno očitovao na prigovore stranaka (listovi 345-346) i usmeno na ročištu 23. listopada 2020. Saslušani su svjedoci M. M., B. Č., Đ. N., S. I., S. G. i E. C., a saslušan je i tužitelj. Svjedokinja B. Š. nije saslušana jer je tužitelj odustao od tog dokaza.

Sud nije kod tužiteljevog poslodavca provjeravao je li tužitelj zbog ovog štetnog događaja naplatio naknadu štete na osnovi police osiguranja o odgovornosti što je zatražio tuženik jer je predmet ovog spora potraživanje naknade štete na temelju izvanugovorne odgovornosti za štetu i na mogućnost ostvarivanja ove naknade štete nema nikakvog utjecaja eventualno ugovorno osiguranje od štete pa ti podaci nisu potrebni za vođenje ovog postupka.

Na prijedlog tuženika o parnici je obaviješten C. o. d.d. koji je u podnesku od 23. ožujka 2016. zatražio da u parnici stupi kao umješač na strani tuženika. Umješač se u cijelosti pridružio svim navodima odgovora na tužbu.

              Tužbeni zahtjev je osnovan do iznosa navedenog u točki I izreke presude.

              Među strankama su sporni pasivna legitimacija, nastanak i mjesto štetnog događaja, odgovornost, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda koje je tužitelj zadobio. Sporni su i tijek zakonskih zateznih kamata te osnova i visina tužbenog zahtjeva i je li nastupila zastara u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

              Iz iskaza tužitelja i svjedoka S. I. koji je vidio tužiteljev pad proizlazi da je tužitelj pao na platou tj. pješačkom prolazu ispred poslovnice K. koja se nalazila na adresi I. Š. 18. Svjedok S. I. je u svojem iskazu naveo da je tog dana oko 8 sati bio na terasi ispred kafića B. koji se nalazi desetak metara istočno od trgovine K., a tužitelj je prošao ispred njega u smjeru prema zapadu i pao je i on je vidio da je tužitelju pukla noga te je urlikao. Potom ga je odnio do K. i netko je pozvao Hitnu pomoć. Samo mjesto tužiteljevog pada nije bilo očišćeno, nego je bilo zaleđeno s tim da je ta zaleđena površina bila prekrivena snijegom tako da se nije vidjelo što je ispod njega, a to mjesto je bilo otprilike na 10 do 12 metara udaljenosti od ulaza u K. Dodao je da je dio plato bio očišćen ispred K. i ispred pošte. Tog jutra je bilo jako hladno, a tužitelj se nije kretao normalnom brzinom hoda, već je hodao pažljivo i koncentrirano na površinu po kojoj se kretao, a na nogama je imao zimske cipele gojzerice. Naveo je da ni ispred kafića B. nije bilo očišćeno i da se tamo zadržao jer je i sam pokušavao naći alternativni pravac kretanja te je dodao da često prolazi preko tog platoa jer tamo ima garažu i da se taj plato slabo čisti od snijega, a pogotovo se ne čisti sredina platoa gdje je tužitelj pao.  

              Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je 28. siječnja 2014. oko 8 sati hodao po sredini platoa prema tramvaju na putu prema poslu kao i inače i tada je padao sitni snijeg. Nije nosio nikakav teret, a na nogama je imao gojzerice koje su bile stabilne i primjerene godišnjem dobu. Tog dana plato, osim dijela uz K. nije bio počišćen, po njemu je bilo 20-ak cm snijega od prije, a još je napadao novi snijeg i bilo je leda po tlu. Naveo je da se on kretao pažljivo i da se unatoč tome poskliznuo i pao te je osjetio veliku bol i urlikao je, a pomogao mu je svjedok S. I. koji ga je odnio u K. Mjesto njegovog pada je bilo otprilike 10 do 12 metara udaljeno od K. prema sredini platoa. U vrijeme štetnog događaja po platou se nije kretao nitko osim njega i svjedoka I., a dodao je da ovaj plato inače nikad nije čišćen od snijega i da je i prije štetnog događaja po platou bio utaban i nepočišćen snijeg.

              Ostale saslušane svjedokinje nisu vidjela ovaj štetni događaj, ali je svjedokinja B. Č. vidjela tužitelja na platou nakon pada. M. M. je u svojem iskazu navela da je ona istog dana pala na istom platou, ali u blizini svog ulaza na adresi I. Š. 6 koji je istočnije od mjesta tužiteljevog pada, a tužitelja je tog dana srela u T. bolnici i tako je saznala za njegov pad. Navela je da je ona pala oko 8,30 sati i da je tada temperatura zraka bila oko -3℃ ili -4℃ te da je snijeg padao te noći, ali ne i u trenutku kad je ona izašla iz zgrade. Dio uz zgradu i ulaze u nju nije bio sklizak, ali ne zna je li bio očišćen dok dio platoa koji se prostire prema poslovnim zgradama s druge strane nije bio očišćen, bio je pokriven sitnim snijegom i bio je klizav. Pojasnila je da stanari čiste snijeg ispred ulaza u zgradu dok vlasnici poslovnih prostora čiste ispred svojih lokala i rade staze za prolaz, no nitko ne čisti sredinu platoa.

              Svjedokinje B. Č. i Đ. N. su bile zaposlenice K. u vrijeme štetnog događaja i nisu vidjele tužiteljev pad. Đ. N. je samo vidjela kad su tužitelja unijeli u K. što je bilo nakon otvaranja trgovine, no ne zna točno kad. Navela je da je tog dana bilo hladno i da je padao snijeg ili susnježica, a ona je kad je došla na posao od oko 6,10 do 7,05 sati čistila plato ispred trgovine tako da je bio čisti beton, a očistila je površinu koja obuhvaća dužinu trgovine i ide otprilike 3 metra od trgovine prema sredini platoa. Izvan tog dijela koji je ona očistila plato je bio zaleđen. B. Č. je navela da je tog dana bilo hladno i da je padao snijeg te da su prostor ispred K. očistili oko 6 sati kad su došli na posao, a Hitna pomoć je zbog tužitelja došla oko 9 sati. Navela je da je vidjela tužitelja kako leži na tlu i da je na tom mjestu snijeg bio počišćen, a očistili su ga djelatnici K. Dodala je da je tužitelj pao na otprilike 10 metara od ulaza u K. i da su tu udaljenost mjerili koracima, a dio platoa ispred K. su čistili u širini koliko god su mogli. Nasuprot K. je pekara iz koje su također čistili snijeg ispred same pekare, a nije se mogla izjasniti je li između K. i pekare bio dio platoa na kojem nije bio očišćen snijeg tog dana. Navela je i da je po platou bilo poledice, a nalazila se i na dijelu platoa gdje su djelatnici K. očistili snijeg.

Svjedokinja S. G. je u svojem iskazu pojasnila režim čišćenja snijega za zgradu na adresi I. Š. 18, 20 i 22 čiji je predstavnik stanara od 1. studenog 2013. Tako je navela da prema godišnjem rasporedu čišćenja snijega, kojeg redovito šalje e-mailom komunalnom redaru, stanari čiste ulaze i izlaze iz zgrade sa sjeverne i južne strane u širini 1 do 2 metra ispred zgrade te uz to očiste snijeg tako da formiraju staze koje od ulaza i izlaza zgrade vode preko platoa prema pekari sa suprotne strane i vanjskom pločniku. Snijeg sa sredine platoa ne čiste stanari i to je ogromna površina, a ne čiste ga ni nikakva komunalna društva. Dodala je da po sredini platoa prolaznici prolaze i ljeti i zimi.

Svjedokinja E. C. je u vrijeme štetnog događaja bila komunalni redar zadužen za lokaciju u Ulici I. Š. 18. Ne sjeća se ovog štetnog događaja, no istaknula je da su stanari dužni čistiti ispred svog ulaza, a ovaj konkretni plato nisu dužni čistiti u cijelosti nego dio koji je širok otprilike 2 metra od samog ulaza što je dovoljno za normalan prolazak. Navela je da ta širina nije određena nekom odlukom, nego da oni tako daju uputu stanarima. Dodala je da cijeli plato, ispod kojeg se nalaze garaže u privatnom vlasništvu, ne čisti nitko i da on nije u programu čišćenja Podružnice Z. niti drugih gradskih službi. Navela je i da, ako utvrdi da stanje čišćenja snijega nije uredno, tada daje upozorenje stanarima zgrade prema kojem su dužni u roku od 12 sati počistiti snijeg i led te posoliti.  

              Na temelju iskaza tužitelja i svjedoka S. I. koje je sud u cijelosti prihvatio jer su iskazivali logično, životno i neposredno uvjerljivo, sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio na način da se tužitelj poskliznuo na snijegu i ledu, pao i da je pritom ozlijedio nogu, a na nogama je tada imao primjerenu zimsku obuću i kretao se pažljivo s obzirom na to da je na tlu bilo snijega i leda. Mjesto gdje se štetni događaj dogodio sud je također utvrdio na temelju iskaza tužitelja te na temelju provedenog očevida na kojem je mjesto štetnog događaja i fotografirano (listovi 113, 122). Da je tog dana plato ispred zgrade u Ulici I. Š. 18 bio neočišćen od snijega i leda osim uz ulaze u zgradu i poslovne prostore sud je osim na temelju iskaza tužitelja i S. I. utvrdio i na temelju iskaza svjedokinja M. M., Đ. N. i B. Č., no nije prihvatio dio iskaza svjedokinje B. Č. o tome da je mjesto tužiteljevog pada, koje je bilo desetak metara udaljeno od trgovine K., kako to navode svjedok S. I. i tužitelj, bilo očišćeno od snijega jer je taj dio njenog iskaza suprotan i iskazu svjedokinje Đ. N. koja je prema svojem iskazu čistila snijeg ispred K. taj dan i navela je da je snijeg očišćen u širini od 3 metra od ulaza u trgovinu. Osim toga, samo se svjedokinja B. Č. nije mogla izjasniti o tome jesu li postojali dijelovi platoa koji tog dana nisu bili očišćeni dok svjedoci M. M., Đ. N. i S. I. navode da je plato bio pretežno neočišćen.

              Radi identifikacije mjesta štetnog događaja proveden je očevid uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. M., ing. geod. koji je u svojem pisanom nalazu i mišljenju naveo da se mjesto tužiteljevog pada nalazi na k. č. br. 433/12 k.o. Z. O. koja je upisana u posjedovni list broj 451 k.o. Z. O., a kao korisnik je upisan Grad Z. Ta katastarska čestica, kako je to vještak naveo u pisanoj dopuni svog nalaza i mišljenja, odgovara zemljišnoknjižnoj čestici 433/12 zk.o. Z. O. koja je formirana parcelacijskim elaboratom. Očitujući se na prigovor tuženika geodetski vještak je na ročištu 22. studenog 2018. pojasnio da je prema parcelacijskom elaboratu RN 54/90 formirana čestica 409/2 i to je velika sjeverna zgrada ispred mjesta gdje se dogodio štetni događaj i ona po svojim dimenzijama u cijelosti odgovara dimenzijama zgrade. Tada su formirane još čestice 409/1 i 409/3, a mjesto štetnog događaja je na čestici koja je ostala 409/1. Nakon toga je parcelacijskim elaboratom RN 615/93 formirana čestica 409/1 i 433/12 tako da je sada broj čestice 409/1 dodijeljen južnoj zgradi, a mjesto štetnog događaja sada ima broj 433/12 i taj elaborat nije u cijelosti proveden u gruntovnici tj. nije proveden za česticu 433/12. Da je taj elaborat u cijelosti proveden, mjesto štetnog događaja bilo bi na čestici 433/12 i prema elaboratu na toj čestici posjednik je Grad Z. i elaboratom stanje posjeda nije mijenjano.

              Sud je nalaz i mišljenje ovog sudskog vještaka u cijelosti prihvatio jer je izrađen stručno i objektivno na temelju mjerenja koja je vještak izvršio na očevidu i na temelju uvida u dokumentaciju, a vještak se iscrpno očitovao na prigovore tuženika te ih je tako otklonio. 

Na temelju provedenog geodetskog vještačenja utvrđeno je da se mjesto štetnog događaja nalazi na k.č.br. 433/12 k.o. Z. O. i prema posjedovnom listu broj 451 k.o. Z. O. (listovi 120-121) radi se o ulici I. Š. Navedeni plato tj. pješački prolaz između sjeverne i južne zgrade u Ulici I. Š. namijenjen je kretanju pješaka i predstavlja javnu površinu kako je to definirano u čl. 2 Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Z. 4/08, 5/08, 8/09, 17/09, 17/10, 5/11, 8/11, 5/12, 18/13 i 24/13 – dalje u tekstu: Odluka). Održavanje javnih površina je jedna od komunalnih djelatnosti predviđena u čl. 3 Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15 – dalje u tekstu: ZKG), a prema čl. 2 ZKG-a Grad Z. je dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti. Iz navedenog proizlazi da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan. Za tuženikovu pasivnu legitimaciju nije odlučno je li katastarska čestica na kojoj se dogodio štetni događaj upisana u zemljišne knjige ili ne i tko je njen vlasnik jer se radi o javnoj površini u smislu odredbi ZKG-a i tuženik je pasivno legitimiran u ovom sporu kao jedinica lokalne tj. regionalne samouprave koja je dužna obavljati komunalne djelatnosti, a ne kao vlasnik nekretnine na kojoj je došlo do pada tužitelja.

U skladu s čl. 4 ZKG-a i čl. 131 Odluke Grad Z. posao uklanjanja snijega i leda s javnih površina može povjeriti fizičkoj osobi obrtniku ili pravnoj osobi, a iz dopisa Z. h. d.o.o. Podružnice Z. c. (list 130), Podružnice Č. (list 135) i Podružnice Z. (list 138) Grad Z. nije tim pravnim osobama povjerio obavljanje ove komunalne djelatnosti na javnoj površini na kojoj je tužitelj pao. I svjedokinja E. C. koja je u vrijeme štetnog događaja bila komunalni redar nadležan za mjesto tužiteljevog pada je u svojem iskazu potvrdila da ta lokacija nije bila u programu čišćenja gradskih službi, a to je potvrdila i svjedokinja S. G. Kao što je već navedeno, sud je utvrdio da na dan štetnog događaja plato na kojem je tužitelj pao nije bio očišćen od snijega i leda.

              Prema potvrdi Državnog hidrometeorološkog zavoda (listovi 104-106) 27. siječnja 2014., dan prije tužiteljevog pada, na glavnoj meteorološkoj postaji Z.-G. maksimalna dnevna temperatura zraka iznosila je -0,6˚C, a minimalna -5,7˚C. Minimalna temperatura zraka na 5 cm iznad tla na toj postaji tog dana je iznosila -8,3˚C. Dnevna količina oborine (od snijega) iznosila je 0,1 mm, a visina snježnog pokrivača na postaji Z.-G. iznosila je 12 cm. Tog dana je sumaglica bila slabog intenziteta tijekom cijelog dana i noći, a osim snijega na tlu je od noći do 12,30 sati bilo površinskog leda. Vrijeme je tog dana bilo oblačno i hladno uz sumaglicu, a sredinom dana bila su sunčana razdoblja. Na dan tužiteljevog pada, 28. siječnja 2014., maksimalna dnevna temperatura zraka na ovoj postaji iznosila je -0,7˚C, a minimalna -3,6˚C. Temperatura zraka na 5 cm iznad tla na toj postaji bila je -5,6˚C. Dnevna količina oborine (od snijega) iznosila je 0,1 mm, a visina ukupnog snježnog pokrivača iznosila je 8 cm. Tog dana je vrijeme bilo oblačno sa sumaglicom i uglavnom slabim snijegom te hladno. Sumaglica je bila prisutna cijelog dana i noći slabog do umjerenog intenziteta, a snijeg je padao od ranog jutra do noći intenzitetom koji je prvo bio slab pa umjeren i onda opet slab. Ova potvrda DHMZ-a potvrđuje iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja koji su naveli da je na dan tužiteljevog pada bilo hladno i da je bilo snijega i leda po tlu.

Prema čl. 97 Odluke snijeg se uklanja kad napada do visine 5 cm, a ako pada neprekidno, mora se uklanjati više puta dok se led s javnih površina uklanja čim nastane, a na temelju iskaza tužitelja i svjedoka S. I., M. M. i Đ. N. koji su naveli da je plato bio pod snijegom i zaleđen sud je utvrdio da Grad Z. nije osigurao trajno i kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti održavanja javnih površini. Kako je štetni događaj nastao zbog snijega i leda na javnoj površini koji nisu bili uklonjeni iako se led trebao ukloniti čim nastane, a snijeg čim ga napada 5 cm, sud je utvrdio da postoji odgovornost Grada Z. za naknadu štete zbog propusta u održavanju te javne površine u skladu s čl. 1084 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO). Sud je na temelju iskaza tužitelja i svjedoka S. I. utvrdio da je tužitelj prilikom nastanka štetnog događaja imao adekvatnu obuću za hodanje u zimskim uvjetima snijega i leda pa ne postoji njegov doprinos nastanku štetnog događaja. Slijedom navedenog, neosnovana je tuženikova tvrdnja da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja.

Kako bi utvrdio je li u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti tužitelja sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu prim. dr. sc. P. P., dr. med. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom distalnog dijela desne lisne kosti s pomakom i prijelom medijalnog maleola i stražnjeg nastavka desne goljenične kosti, a nakon provedenog liječenja kod tužitelja su zaostale subjektivne tegobe koje se odnose na bolove u desnom gležnju dok su kliničkim pregledom vještaka utvrđena palpacijska bolnost i edem desnog gležnja, umanjena pokretljivost blažeg stupnja te je njegova životna aktivnost trajno smanjena za 15 %. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta 2 dana, srednje jakog intenziteta 30 dana te bolove slabijeg intenziteta još 6 tjedana. Vještačenjem je također utvrđeno da je tužitelj pretrpio intenzivni kratkotrajni primarni strah u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti. Sekundarni strah koji nastaje uslijed zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica bio je jačeg intenziteta 1 dan, srednje jakog intenziteta 7 dana i slabijeg intenziteta još 15 dana. Kod tužitelja se s medijalne strane desnog gležnja, uz medijalni maleol nalazi postoperativni ožiljak duljine 8 cm i širine 0,3 cm, a s lateralne strane je vidljiv postoperativni ožiljak duljine 14 cm i širine 0,3 cm te prema nalazu i mišljenju vještaka ovi ožiljci predstavljaju naruženje blažeg stupnja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od 4 sata dnevno tijekom prva 4 tjedna nakon izlaska iz bolnice dok mu je nakon druge hospitalizacije tuđa pomoć trebala po 3 sata dnevno tijekom 2 tjedna, a nakon stacionarne rehabilitacije tuđa pomoć mu je bila potrebna još po 2 sata dnevno tijekom iduća 2 tjedna.

Stranke su imale prigovore na provedeno medicinsko vještačenje pa se vještak prvo pismeno očitovao 4. studenog 2019. te je pritom naveo da je uvidom u tužiteljev zdravstveni karton za razdoblje od 19. listopada 2007. do 8. travnja 2019. utvrdio da nema pisanih tragova o bolestima ili ozljedama desnog skočnog zgloba ili potkoljenice prije i nakon ovog štetnog događaja. Naveo je da je tužiteljevo liječenje završeno 3. veljače 2015. kad je obavljen zadnji kontrolni fizijatrijski pregled te da mu je tuđa pomoć i njega bila potrebno pri odijevanju, provođenju osobne higijene, nabavi namirnica i drugih potrepština, pripremanju hrane i dr. Vještak je ujedno objasnio da je svoju ocjenu dao na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju, kliničkog pregleda tužitelja i na temelju svog dugogodišnjeg kliničkog i sudsko-medicinskog iskustva. Dodao je i da se tužitelj nije zbog straha liječio kod psihijatra ili psihologa i da mu nije propisivana terapija. Vještak je pojasnio da tužiteljev prijelom nije komplicirani prijelom kako to smatra tužitelj, a na ročištu 23. listopada 2020. naveo je da se radi o ozljedi sva tri tzv. maleola što ozljedu čini relativno kompleksnom i zahtijeva isključivo kirurško liječenje zbog posljedične nestabilnosti zgloba tako da se radi o ozbiljnoj ozljedi i ocjena od 15 % smanjenja životne aktivnosti je primjerena. Vještak je ujedno pojasnio da je u pisanom očitovanju naveo da je kod tužitelja zaostala umanjena gibljivost desnog gležnja blažeg stupnja, no činjenica je da su pojedine kretnje tužiteljevog desnog gležnja umanjene za polovicu, a jedna i za 2/3 fiziološke pokretljivosti tako da se radi dijelom i o umanjenoj pokretljivosti srednjeg stupnja.

Sud je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka u cijelosti prihvatio kao stručno i objektivno jer su izrađeni na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, a vještak se dodatno pismeno i usmeno očitovao o prigovorima stranaka koje je u cijelosti otklonio pa sud nije prihvatio tuženikov prijedlog da se provede novo medicinsko vještačenje.

Budući da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, osnovan je njegov zahtjev za isplatu novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u skladu s čl. 1046 u vezi s čl. 19 ZOO-a. Prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi za štetu koju je tužitelji pretrpio sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, nastalo smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja, njegovu dob (rođen 1973.) i nastalo naruženje, cilj kojem služi dosuđena naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Tako je sud u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka ocijenio da prema čl. 1100 ZOO-a pravična naknada za neimovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju iznosi 50.000,00 kn. Tužitelju pripada i naknada za tuđu pomoć i njegu prema čl. 1095 ZOO-a u iznosu od 2.925,00 kn koja je odmjerena prema cijeni od 20 kn po satu za ukupno 182 sati što sud smatra primjerenim za pomoć i njegu koju besplatno pružaju članovi obitelji, a koju je tužitelju pružala njegova majka,kako je on to naveo u svojem iskazu. Sud je stoga tužitelju dosudio iznos od 53.640,00 kn kao pravičnu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu i tuđu pomoć i njegu.

Tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od 31. srpnja 2015. Prema čl. 1103 ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja tužbe pa kako je ova tužba podnesena 22. listopada 2015., zakonske zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete od 50.000,00 kn teku istekom tog dana tj. od 23. listopada 2015. Na iznos od 3.640,00 kn koji se odnosi na naknadu za tuđu pomoć i njegu koja je utvrđena tek kad je ova presuda donesena sud je zakonske zatezne kamate dosudio od donošenja ove presude do isplate u skladu s čl. 1086 ZOO-a.

Budući da je tužitelj potraživao ukupno 120.884,00 kn sud je u točki II izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 67.244,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31. srpnja 2015. do isplate, a odbio ga je i u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 50.000,00 kn za razdoblje od 31. srpnja 2015. do 22. listopada 2015. i na iznos od 3.640,00 kn u razdoblju od 31. srpnja 2015. do 2. prosinca 2020.

Iznos koji je sud tužitelju dosudio manji je od iznosa kojeg je tužitelj potraživao prije posljednje preinake tužbenog zahtjeva jer je tada potraživao iznos od 88.946,00 kn kako je to navedeno u podnesku od 29. siječnja 2020. pa je tuženikov prigovor o zastari u odnosu na povišeni iznos od 88.946,00 kn do konačnih 120.884,00 kn postao bespredmetan.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 2 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), a tužiteljev trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 23. listopada 2020. S obzirom na to da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao nastanak štetnog događaja i odgovornost i da su zbog toga održana  dva ročišta na kojima su izvođeni dokazi saslušanjem stranke i svjedoka, proveden je očevid i geodetsko vještačenje, prema ocjeni ovog suda uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva je 100 %. S obzirom na to da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao isplatu iznosa od ukupno 120.884,00 kn, a dosuđeno mu je 53.640,00 kn, uspjeh u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva je 44 % pa njegov ukupni uspjeh u sporu iznosi 72 % (144:2) i kad se od toga oduzme uspjeh tuženika od 28 % rezultat iznosi 44 %.

Tužiteljev parnični trošak sastoji se od sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.850,00 kn, troška geodetskog vještačenja 1.800,00 kn i medicinskog vještačenja 1.100,00 kn, troška ishođenja potvrde o stanju vremena 800,00 kn, za izlazak suda na očevid 375,04 kn i za sudsku dostavu 117,20 kn. Osim toga tužiteljev trošak obuhvaća i nagradu za zastupanje po odvjetniku koja je odmjerena prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje. Taj se trošak sastoji od nagrade za sastav tužbe 1.000,00 kn prema Tbr. 7/1 Tarife o visini nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 – dalje: OT), za zastupanje na tri ročišta 12. siječnja 2016., 3. listopada 2017. i 22. studenog 2018. i na očevidu 27. travnja 2017. po 1.000,00 kn za svako prema Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na ročištu 23. listopada 2020. 2.500,00 kn prema Tbr. 9/1 OT, za sastav četiri obrazložena podneska od 28. prosinca 2015., 27. prosinca 2017., 12. veljače 2019. i 29. siječnja 2020. po 1.000,00 kn za svaki prema Tbr. 8/1 OT što ukupno iznosi 11.500,00 kn i tom iznosu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 2.875,00 kn. Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 20.417,24 kn od čega mu u skladu s čl. 154 st. 2 ZPP-a treba dosuditi 44 % u iznosu od 8.983,59 kn pa je tuženiku naloženo da mu nadoknadi parnični trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17).

Tužitelju u skladu s čl. 155 ZPP-a nije priznata zatražena nagrada za sastav podneska od 27. travnja 2016. jer za dostavu uplatnice nije bilo potrebno sastavljanje podneska, a ime svjedoka je tužitelj bio dužan navesti još u tužbi. Nije mu priznata ni nagrada za pristup na odgođeno ročište 3. listopada 2019. jer je do te odgode došlo krivnjom tužitelja. Naime, tužitelju je još u rješenju kojim je određeno izvođenje medicinskog vještačenja naloženo da vještaku na pregled donese svoj zdravstveni karton što on nije učinio, a zdravstveni karton je pribavljen tek naknadno i na tom ročištu zbog njegove opširnosti vještak nije mogao izvršiti uvid u njega pa je ročište odgođeno. Tužitelju nije priznata ni zatražena nagrada za pristup na ročište za objavu presude jer je u slučaju nedolaska na to ročište presuda dostupna na e-oglasnoj ploči pa ovaj trošak nije potreban u smislu čl. 155 ZPP-a. Trošak sudske pristojbe na presudu nije priznat s obzirom na to da prema čl. 7 st. 3 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) ako tužitelj ovu pristojbu plati u roku od 3 dana od elektroničke dostave odluke, tada je dužan platiti polovicu propisane pristojbe pa u vrijeme donošenja ove presude nije poznat stvarni iznos ovog troška za tužitelja.

              Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sesvetama 2. prosinca 2020.

 

                                                                                                           Sudac

                                                                                                                              Martina Ivanković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

DNA

1. odvjetnik B. R.

2. odvjetnik Z. G.

3. C. o. d.d.