1

Broj: Jž-790/2020

 

                                   

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.H., zbog prekršaja iz čl. 137. st. 1. toč. 1. Zakona o protuminskom djelovanju („Narodne novine“, broj 110/15.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Sektora za inspekcijske poslove, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 19. studenog 2019., broj: Pp 3 J-252/2019-25, u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2020.,

 

                                           

r i j e š i o   j e

 

 

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Sektora za inspekcijske poslove, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 19. studenog 2019., broj: Pp 3 J-252/2019-25, na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.), okr. I.H. je oslobođen od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 137. st. 1. toč. 1. Zakona o protuminskom djelovanju te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.

 

              Žalba je osnovana.             

 

Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da tužitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te da se razlozi prvostupanjskog suda ne mogu prihvatiti.

 

Naime, obrazlažući razloge zbog kojih je donio pobijanu presudu, prvostupanjski sud, između ostalog, navodi: „Kako uredno pozvani predstavnik tužitelja u više navrata nije pristupio pred sud i očitovao se o točnom mjestu pronalaska pronađenog eksplozivnog sredstva i očitovao se na navode obrane, kako je pisana obrana okrivljenika, nadopunjena u podnesku, logična i životna i kako tužitelj doista u optužnom aktu nije precizirao mjesto na kojem je pronađeno eksplozivno sredstvo, sud je punu vjeru poklonio obrani okrivljenika“.

 

U odnosu na citirane razloge, prvostupanjskom sudu se, prije svega, navodi da je u činjeničnom opisu optužbe jasno navedeno da je protupješačka antimagnetna mina PMA-2 pronađena na području radilišta „Površine na području Grada Drniša“, oznake projekta PR-ŠKRDN-071-09-15., na kojem radilištu je okr. I.H. bio voditelj. S obzirom da okrivljenik nije osporavao da bi bio voditelj cijelog područja radilišta „Površine na području Grada Drniša“, oznake projekta PR-ŠKRDN-071-09-15, i u tom svojstvu rukovodio svim poslovima razminiranja na cijelom području koje navedeno radilište obuhvaća, a tako proizlazi i iz materijalne dokumentacije priležeće spisu, potpuno je nebitno na kojem dijelu tog radilišta je protupješačka antimagnetna mina PMA-2 pronađena. Isto tako, kraj navedene činjenice da je okrivljenik rukovodio svim poslovima razminiranja na cijelom području radilišta „Površine na području Grada Drniša“, oznake projekta PR-ŠKRDN-071-09-15, potpuno je nebitna činjenica da su na području navedenog radilišta poslove razminiranja izvodili djelatnici različitih tvrtki.

 

Osim toga, sve da i nije tako, a jeste, potpuno su neprihvatljivi razlozi prvostupanjskog suda kojima ističe da „uredno pozvani predstavnik tužitelja u više navrata nije pristupio pred sud i očitovao se o točnom mjestu pronalaska pronađenog eksplozivnog sredstva i očitovao se na navode obrane“, jer nikakva pasivnost tužitelja ne oslobađa sud obveze da pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje za donošenje zakonite odluke. Ovo iz razloga što je odredbom čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona, između ostalog, propisano da je sud dužan potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke. Dakle, dužnost je suda da izvođenjem dokaza raspravi sve sporne odlučne činjenice, što znači da je sud sam, bez dokaznih prijedloga stranaka, ovlašten, a i dužan, izvoditi dokaze koji su od važnosti za donošenje zakonite odluke. Pritom, ako u nekom prekršajnom predmetu doista postoji potreba da se tužitelj očituje u odnosu na neku odlučnu činjenicu, a o čemu se ne radi u ovom konkretnom slučaju, onda ga je prvostupanjski sud dužan pozvati da se očituje, jer se očitovanje može dati i pisanim putem, a ne samo pristupanjem na glavnu raspravu odnosno ročište.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je potpuno zanemario da je tužitelj, dostavljajući predmet prvostupanjskom sudu, dostavio relevantnu materijalnu dokumentaciju (Izvješće PU šibensko-kninske od 28. lipnja 207. s pripadajućim fotografijama i koordinatama pronalaska MRS-a na razminiranom području, dopis HCR-a o naknadnom pronalasku MES-a s podacima tvrtke koja je obavljala poslove razminiranja projektom oznake PR-ŠKRDN-071-09-15, Završno izvješće voditelja radilišta I.H. od 11. ožujka 2016, …), a koje dokaze prvostupanjski sud uopće nije izveo u dokaznom postupku, unatoč tome što su vrlo relevantni za utvrđenje odlučnih činjenica.

 

Slijedom svega naprijed iznijetog, prvostupanjsku presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, kao i dokaze na koje mu je ukazano u ovoj odluci, a po potrebi provesti i druge te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

              Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 2. prosinca 2020.

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.