Broj: Kž 39/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog P. D., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog P. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 12. siječnja 2018. broj Kovm-1/2018-6, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 31. siječnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog P. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog P. D., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog P. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), te mu je u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 13. listopada 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni P. D. po branitelju, odvjetniku M. B., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor protiv okrivljenika.

Žalba nije osnovana.

Naime, iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ona ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u pogledu posebne pretpostavke te potom pravilno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, okrivljenik opširno analizira pojedine dokaze te daje vlastitu ocjenu njihove pouzdanosti pa zaključuje da iz do sada provedenih „istražnih radnji i postupaka nije nesporno utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret“, što prema tvrdnji žalitelja znači da ne postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio terećeno mu kazneno djelo. Međutim, žalitelju se ističe da osnovana sumnja da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., kao opća pretpostavka iz odredbe članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji, na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, dok će o iznesenim prigovorima žalitelja raspravni sud voditi računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, te će i odluku o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza donijeti raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge. Stoga su bez odlučujućeg značaja tvrdnje žalitelja da na njegovoj strani ne postoji nikakva opasnost od ponavljanja djela jer bi izlaskom na slobodu živio na nekretnini svojih roditelja, a s maloljetnom oštećenicom ne može stupiti u kontakt jer ona živi u S. S. L. Pri tomu su u potpunosti pravno neodlučni okrivljenikovi navodi da on boravkom na slobodi ne bi mogao „utjecati na svjedoke“. Naime, u konkretnom slučaju okrivljeniku istražni zatvor nije produljen zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke (istražnozatvorska osnova iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08.), već zbog opasnosti od ponavljanja djela (istražnozatvorska osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.).

Utvrđujući postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, počiniti isto ili slično kazneno djelo prvostupanjski je sud, protivno žalbenim prigovorima, pravilno uzeo u obzir, ne samo način i okolnosti počinjenja djela za koja je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv, odnosno iskazanu upornost, odlučnost i bezosjećajnost u protupravnom postupanju, koje ukazuju na visok stupanj njegove kriminalne volje, već je imao na umu i da se okrivljenik već ranije ponašao na društveno neprihvatljiv i kažnjiv način. Naime, okrivljenik je prema izvatku iz kaznene evidencije (listovi 34. do 36. spisa predmeta) višestruko osuđivana osoba te je vidljivo da je od 1996. do 2017. u čak trinaest navrata pravomoćno osuđen zbog počinjenih kaznenih djela. Unatoč tomu što nije riječ o istim ili istovrsnim djelima, iz podatka o količini do sada počinjenih kaznenih djela proizlazi i zaključak da je evidentno da sve dosadašnje osude okrivljenika nisu odvratile od činjenja novih kaznenih djela. Upravo suprotno, neusklađenost okrivljenikova načina života s pravilima pravnog poretka eskalirala je do te mjere da mu se podignutom optužnicom u ovom postupku inkriminira teško kazneno djelo. Pored toga, prvostupanjski sud je cijenio i okolnost da je sada mu terećeno kazneno djelo počinjeno za vrijeme trajanja vremena provjeravanja iz prethodne presude Općinskog suda u Osijeku od 11. svibnja 2015. broj K-559/14, koja je pravomoćna 15. kolovoza 2015., kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, uvjetno na tri godine.

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog P. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, a protivno žalbenim navodima, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako ni mjerama opreza koje u žalbi predlaže okrivljenik (pogrešno se pozivajući na odredbe članaka 90. i 91. ZKP/08. koji se odnose na rokove).

U pogledu, pak, zamjene istražnog zatvora jamstvom, koji institut se također spominje u žalbi, ističe se žalitelju da se sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17. od 19. srpnja 2017.) mjera jamstva, kao blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora, može primijeniti samo ako je istražni zatvor protiv okrivljenika određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., zbog opasnosti od bijega, a o tome ovdje nije riječ.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 31. siječnja 2018.