REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P-45252019

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja J. S., iz S., OIB:…. zastupan po odvjetnicima iz odvjetničkog društva L. i Č. j.t.d. S. protiv tuženika A. H. d.o.o. Z., OIB:… zastupanog po odvjetniku M. G. iz
Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne
rasprave zaključene dana 15. rujna 2020. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja I.
R. odvjetničke vježbenice u odvjetničkom društvu L. i Č. j.t.d. dana 2. prosinca

2020.,

p r e s u d i o j e

U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nedopuštena je ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Splitu Ovr-3373/17 od 6.10. 2017.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju
parnični trošak."

Obrazloženje

U tužbi koja je podnesena ovom sudu 10. srpnja 2019. se navodi kako je tužitelj
Zaključkom ovog suda u predmetu Ovr-3373/17 od 2. travnja 2019. upućen da u roku od 15
dana od dostave tog zaključka pokrene parnicu protiv tuženika radi proglašenja da je ovrha
određena rješenjem o ovrsi Ovr-3373/17 od 6. listopada 2017. nedopuštena. Tužitelj je već u
ranije vodio o istoj stvari postupak, ali tada kao tuženik odnosno ovršenik u kojem je isticao
prigovore litispendencije, res iudicate kao i zastare (pozvao se na spis ovog suda Ovrv-
5883/04). Tužitelj je kao ovršenik uspio pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem Gžovr-
2318/15 a u predmetu ovog suda Ovr-5165/2014 ishoditi da se uvažava njegova žalba kao
ovršenika, ukidaju sve provedene radnje te se prijedlog za ovrhu odbacuje. O ovoj se stvari
izjasnio i Županijski sud u Varaždinu rješenjem GžOvr-848/2018 od 26. rujna 2018. o čemu
očigledno nije bilo poznato ni Općinskom ni Županijskom sudu u Splitu. U navedenom

2 P-4525/2019

podnesku i dopuni istog tužitelj se izjasnio i predložio izvođenje svih relevantnih dokaza iz kojih bi bilo vidljivo da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju.

Radi navedenog predloženo je donošenje presude kojom bi se proglasila
nedopuštenom ovrha određena rješenjem ovog suda Ovr-3373/17 od 6.listopada 2017. i
obvezalo tuženika na nadoknadu parničnog troška tužitelju.

U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu predlažući ga odbiti. U dijelu
gdje tužitelj kao razlog nedopuštenosti ovrhe navodi zastaru, tuženik ističe kako je ovaj razlog
neosnovan budući je odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima određen zastarni rok
od 10 godina za sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom. Obzirom da od dana

12.listopada 2011. kao datuma pravomoćnosti navedene presude pa do dana podnošenja
prijedloga za ovrhu na temelju kojeg je doneseno predmetno pobijano rješenje o ovrsi nije
protekao zastarni rok od 10 godina, potraživanje nije zastarjelo. Neosnovan je i prigovor
presuđene stvari jer je rješenjem Županijskog suda u Splitu Gžovr-2318/15 od 6. prosinca

2015. odbačen prijedlog za ovrhu, pa kako je taj prijedlog odbačen to se ne može raditi o
presuđenoj stvari, a osim toga načelo ne bis in idem se ne primjenjuje na ovršne postupke jer
se prijedlog za ovrhu može ponovno podnijeti (bio je odbačen zbog formalnih nedostataka.
Tuženik navodi i da je prigovor od 17. 02. 2005. dostavljen uz tužbu prigovor povodom kojeg
je donesena presuda P2-3113/10 a rješenje o ovrsi Ovrv-5883/04 stavljeno izvan snage.

Slijedom navedenog tuženik je predložio zahtjev odbiti i tužitelja obvezati na naknadu troška tuženiku.

U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom spisa ovog suda Ovr-3373/2017 time
da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Predmet spora jest zahtjev tužitelja radi nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem ovog suda u predmetu Ovr-3373/17 od 6. listopada 2017.

U citiranom predmetu je tuženik kao ovrhovoditelj (nije sporno da je tuženik slijednik
ranijeg V. d.o.o.) predajom preporučene pošiljke pošti Z. dana 12. srpnja 2017.
(zaprimljena na sudu 17. srpnja 2020.) ovom sudu podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika
(u ovoj parnici tužitelja) temeljem pravomoćne i ovršne presude istog suda P2-3113/10 od 15.
rujna 2011. (pravomoćna i ovršna 12.listopada 2011.) radi naplate iznosa od 1.493,36 kn s
kamatom na taj iznos teče od 6.listopada 2003. kao i parničnim troškom od 2.604,10 kn s
kamatom na taj iznos od 15. rujna 2011. sve do isplate i ovršnim troškom u iznosu od 405,00
kn s kamatom od 11. lipnja 2004. predlažući određivanje ovrhe na svim novčanim sredstvima
po računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika kod banaka sa sjedištem u RH,
sukladno kojem prijedlogu je sud rješenjem Ovr-3373/17 od 6.listopada 2017. odredio
predloženu ovrhu.

Na citirano rješenje ovršenik je izjavio žalbu koju je Županijski sud u Varaždinu odbio
rješenjem Gžovr-848/2018 od 28.rujna 2018. s uputom prvostupanjskom sudu, a obzirom je
ovršenik u žalbi samo istaknuo razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona da je
odlučivanje o tom razlogu u nadležnosti prvostupanjskog suda koji bi u smislu čl. 52. st. 1-4
istog zakona trebao donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja
ovrhe nedopuštenom, sukladno čemu je postupljeno donošenjem zaključka ovog suda Ovr-
3373/17 od 2. travnja 2019. kojim je ovršenik i upućen u roku od 15 dana od primitka tog
zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda od

6.listopada 2017. nedopuštenom što je tamo ovršenik (ovdje tužitelj) zaprimio 29.lipnja 2019.
i u ostavljenom roku i pokrenuo konkretnu (ovu) parnicu.

3 P-4525/2019

Kao što je uvodno rečeno tužitelj kao razlog nedopuštenosti ovrhe ističe da je
nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. toč. 11
Ovršnog zakona.

U svakom slučaju prijedlog za ovrhu temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog
suda P2-3113/10 od 15. rujna 2011. koja je stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti dana 12.
listopada 2011. je upućen ovom sudu predajom preporučene pošiljke pošti Z. dana 12.
srpnja 2017., a prema odredbi iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom
sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom
ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa
i one za koje zakon inače predviđa kraći rok.

Slijedom navedenog, obzirom da od 12. listopada 2011. godine kao dana
pravomoćnosti i ovršnosti naprijed citirane presude na temelju koje je zatražena ovrha, pa do
dana podnošenja prijedloga za ovrhu (danom podnošenja prijedloga za ovrhu u smislu
odredbe čl. 113. st. 2. ZPP-a smatra se dan predaje preporučene pošiljke pošti Z.) nije
protekao zastarni rok od 10 godina, potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja nije zastarjelo.

Ovdje je reći kako tužitelj pozivom na spis ovog suda Ovr-5165/14 ne može isticati prigovor presuđene stvari.

Naime, u tom ovršnom predmetu rješenjem Ovr-5165/14 od 9. listopada 2014. bila je
određena ovrha na novčanim tražbinama ovršenika na temelju ovršne isprave – pravomoćnog
i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu br.: P2-3113/10 od 15. rujna 2011. kojim je
naloženo ovršeniku J. S. isplatiti ovrhovoditelju V. d.o.o. Z. iznos od

1.493,36 kuna na ime glavnice i iznos od 2.604,10 kuna na ime ovršnog troška sve s
pripadajućim zateznim kamatama te je određena ovrha na temelju pravomoćnog i ovršnog
rješenja o ovrsi Ovr- 5883/04 od 11. lipnja 2004. radi naplate tražbine u iznosu od 405,00
kuna koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, te radi naplate troškova tog ovršnog
postupka u iznosu od 412,50 kuna, pri čemu je Županijski sud u Splitu uvažavanjem žalbe
ovršenika J. S. svojim rješenjem Gž-Ovr-2318/2015 od 16. prosinca 2015. ukinuo
spomenuto rješenje o ovrsi ovog suda br.: Ovr-5165/14 od 9. listopada 2014. ukinuo sve
provedene radnje te prijedlog za ovrhu podnesen 17. rujna 2014. odbacio.

Kako proizlazi iz obrazloženja citirane drugostupanjske odluke Gž-Ovr-2318/15 u
predmetu Ovr-5165/14 ovrhovoditelj je u prijedlogu za ovrhu kao ovršnu ispravu naveo
rješenje Općinskog suda u Splitu pod br.: P2-3113/10 od 15. rujna 2011., dok je prijedlogu
priložio presudu istog poslovnog broja, pa je sukladno kogentnoj odredbi čl. 39. st. 3.
Ovršnog zakona trebalo odbaciti prijedlog za ovrhu jer u zahtjevu za ovrhu nije točno
označena ovršna isprava na temelju koje se traži određivanje ovrhe, a isto tako rješenje o ovrsi
ovog suda Ovr-5883/04 od 11. lipnja 2004. na temelju kojeg je tražena ovrha ne predstavlja
ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. i 25. Ovršnog zakona jer isto nikada nije postalo
pravomoćno budući je u povodu prigovora ovršenika stavljeno izvan snage, a presudom je
odlučeno o platnom nalogu sadržanom u tom rješenju.

Obzirom da nisu bili ispunjeni uvjeti za određivanje ovrhe to je drugostupanjski sud
pozivom na odredbu 39. st. 3. Ovršnog zakona i ukinuo rješenje o ovrsi Ovr-5165/14 od 9.
listopada 2014. ujedno ukidajući i sve provedene radnje, te prijedlog za ovrhu podnesen 17.
rujna 2014. odbacio.

Prema navedenom dakle, ovdje nije riječ o presuđenoj stvari budući je citirano rješenje
ukinuto, kao i sve provedene radne te prijedlog za ovrhu od 17. rujna 2014. odbačen.

4 P-4525/2019

Ovdje tuženik je kao ovrhovoditelj podnio novi prijedlog za ovrhu 12. srpnja 2017.,
dakle unutar desetogodišnjeg roka glede tražbine koja je utvrđena pravomoćnom presudom
ovog suda P2-3113/10 od 15. rujna 2011. (pravomoćna i ovršna 12.listopada 2011.) radi čega
se prigovor tužitelja da je potraživanje zastarjelo ukazuje neosnovanim, a slijedom toga
njegov zahtjev radi nedopuštenosti ovrhe iz tog razloga valjalo je odbiti kao neosnovan.

Odluka o trošku je izostala budući ga tuženik nije popisao.

U Splitu, 2. prosinca 2020.

S U T K I N J A:

Mirjana Rubić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u
roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom
sudu u Splitu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude
obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije
bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis.