Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 235/2015-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.d. S., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., Pisarnica S. I. S., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Kninu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1407/2010-2 od 15. rujna 2014. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Kninu broj P-40/09 od 13. srpnja 2010., u sjednici održanoj 2. prosinca 2020.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju, na ime izgubljene zarade za razdoblje od 1. kolovoza 2005. do 23. prosinca 2009. ukupan iznos od 1.193.169,86 kuna sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci presude, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 144.360,80 kuna.
Presudom suda drugog stupnja je prihvaćena žalba tuženice i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 55.820,00 kuna (točka II. izreke).
Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presudu suda drugog stupnja na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer se pobijana presuda može ispitati. Obrazloženje presude sadrži razloge o činjenicama odlučnim za donošenje odluke. Suprotno revizijskim navodima tužitelja ovaj sud nije našao da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi štetu u iznosu od 1.193.169,86 kuna za razdoblje od 1. kolovoza 2005. do 23. prosinca 2009., koja mu je nastala nezakonitim i nepravilnim radom tijela tuženice.
U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-01-75-UP/I-1751/2001 od 13. srpnja 2001., po zamolbi za davanje upute u svezi izgradnje stanice za tehnički pregled vozila u D. J. d.o.o. S., utvrđeno da poduzeće D. iz D. ne ispunjava uvjete iz članka 266. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za obavljanje poslova tehničkih pregleda vozila u D.,
- da je Rješenju od 13. srpnja 2001. prethodio dopis Ministarstva unutarnjih poslova od 10. travnja 2001., kojim je Ministarstvo unutarnjih poslova zatražilo od stručne organizacije Hrvatskog autokluba (dalje: HAK) da u svezi zahtjeva J. d.o.o. S., izvrši nadzor rada stare stanice za tehnički pregled u D.,
- da je dopisom broj 23-1-11666-01 od 25. lipnja 2001. HAK izvijestio Ministarstvo unutarnjih poslova o utvrđenom stanju stanice za tehnički pregled H-043 D. D., u kojem se navodi da stanica nakon pregleda ne ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o tehničkim pregledima vozila, zbog čega se daje mišljenje da se J. d.o.o. S. odobri izgradnja stanice za tehnički pregled vozila u D., s utvrđenim rokovima, budući se najbliža stanica nalazi u K., na udaljenosti od 24 km,
- da je dopisom broj 511-01-75-UP/I-1751/3-2001.3/3 od 29. kolovoza 2001. Ministarstvo unutarnjih poslova, izvijestilo podnositelja zamolbe J. d.o.o. S., da budući da je rješenjem utvrđeno da poduzeće D. iz D. ne ispunjava uvjete iz članka 266. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 59/96), a postojeći podzakonski propisi ne stavljaju zapreku za realizaciju zahtjeva, ministarstvo je suglasno sa izgradnjom novog objekta za obavljanje poslova tehničkih pregleda vozila u D., a da pitanje ovlasti za obavljanje poslova tehničkih pregleda vozila sukladno članku 266. stavak 1. Zakona, te odnose i obveze iz članka 280. stavak 5. istoga Zakona, treba urediti sa stručnom organizacijom iz članka 280. Zakona C. z. v. H. d.d. Z.,
- da je dopisom od 7. rujna 2001. društvo J. d.o.o. S. uputilo C. z. v. H. zahtjev za sklapanje predugovora za gradnju stanice za tehnički pregled u D.,
- da u dopisu Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-01-75-UP/I-1751/4-2001.3/3 od 19. studenoga 2001. naslovljenog J. d.o.o. S., stoji kako ne postoje zapreke za davanje načelne suglasnosti, međutim da je pitanje konačnog uređenja odnosa prije izdavanja odobrenja za rad stanici za tehnički pregled vozila, u nadležnosti stručne organizacije iz članka 280. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, C. z. v. H. d.d., koja je nositelj ovlasti iz članka 266. stavak 1. Zakona i koja podnosi zahtjev Ministarstvu unutarnjih poslova,
- da su J. o. d.d. S. kao prodavatelj i E. d.d. S. kao kupac sklopili 10. veljače 2004. ugovor o prodaji nekretnine i to čest. zem. 2013/180 zk.ul.br. 3002, k.o. D., ukupne površine 2960 m2 i prodaju građevinske dozvole za izgradnju stanice za tehnički pregled vozila na predmetnom zemljištu,
- da se u ugovoru navodi da je prodavatelj pravni slijednik J. d.o.o. S., temeljem rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-00/2811-8 od 23. svibnja 2001.,
- da se Uporabnom dozvolom Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji Klasa: UP/I-361-05/05-01/3, Ur.br.2182-08-04-02/1-05-4 od 7. travnja 2005. dopušta investitoru E. d.d. iz S. uporaba poslovne građevine - stanice za tehnički pregled vozila, izgrađene na čest. zem. 2013/180 k.o. D., a koja je izgrađena na temelju građevinske dozvole od 12. studenoga 2003. i rješenja o izmjeni građevinske dozvole od 10. ožujka 2005.,
- da je društvo N. c. d.o.o. iz D. u stečajnom postupku kupilo poduzeće D. s.p.o. D.,
- da je Ministarstvo unutarnjih poslova dopisom broj 511-01-72-33717/2-2004 od 19. kolovoza 2004. obavijestilo društvo N. c. d.o.o. D. o utvrđenom stanju stanice za tehnički pregled vozila D. i o propisanoj proceduri za otvaranje novih stanica za tehnički pregled vozila,
- da iz dopisa C. z. v. H. broj 1704-1/04 od 3. lipnja 2004. i broj 1968-2/2004 od 30. lipnja 2004. upućenih društvu N. c. d.o.o. D., te iz dopisa broj 2115-2/2004 od 23. srpnja 2004. i broj 2546-2/04 od 14. rujna 2004., upućenima Ministarstvu unutarnjih poslova, proizlazi da se navodi da se stanica za tehnički pregled vozila u D. može otvoriti samo nakon provedenog javnog prikupljanja ponuda i primjenom kriterija propisanih Pravilnikom o utvrđivanju mreže i kriterija o dostatnom broju stanica za tehnički pregled vozila, jer poduzeće D. od stupanja na snagu Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije uskladilo djelatnost i organizaciju postojeće stanice za tehnički pregled vozila niti podnijelo Ministarstvu unutarnjih poslova zahtjev za izdavanje novog odobrenja za rad,
- da se u dopisima Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-01-24-15047/3-2005 od 30. lipnja 2005., broj 511-01-24-50501/1-2005.S.B. od 26. kolovoza 2005. i broj 511-01-24-31543/1-206 od 16. svibnja 2006. upućenim tužitelju, navodi procedura otvaranja stanice za tehnički pregled vozila i tehnički uvjeti propisani odredbama Pravilnika o utvrđivanju mreže i kriterija o dostatnom broju stanica za tehnički pregled vozila, uz napomenu da se ukoliko bude raspisan natječaj za izgradnju stanice na nekoj lokaciji mogu javiti svojom ponudom,
- da je Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-01-24-UP/I-6518/1-2005 od 23. prosinca 2005. ministar odobrio tvrtci „C.-t. p.“ d.o.o. iz Z. izgradnju 48 stanica za tehnički pregled vozila na raznim lokacijama, sukladno članku 7.a Pravilnika o utvrđivanju mreže i kriterija o dostatnom broju stanica za tehnički pregled vozila („Narodne novine“ broj 10/05, 146/05),
- da je Grad D. u svojim dopisima Klasa: 340-01/05-01/1, Ur.br. 2181/06-05-1 od 27. siječnja 2005., Klasa: 340-01/05-01/4, Ur.br. 2182/06-05-01 od 21. lipnja 2005. iskazao potrebe stanovnika grada D. o donošenju rješenja za odobravanje rada stanici za tehnički pregled vozila u D.,
- da iz Analize potrebe za izgradnjom stanica za tehnički pregled vozila u 2005. godini C. z. v. H. od 17. ožujka 2005. i HAK-a od 21. ožujka 2005. proizlazi da je za vrijeme Domovinskog rata u D. prestala sa radom stanica za tehnički pregled vozila, a da poduzeće D. u čijem sastavu je poslovala stanica, nikada nakon završetka rata nije uskladilo djelatnost i organizaciju u propisanom roku, zbog čega je i doneseno Rješenje kojim se utvrđuje da poduzeće D. ne ispunjava uvjete za obavljanje poslova tehničkih pregleda. U Analizi da se nadalje navodi da prema kriterijima iz članka 3. stavak 1. točka 2. Pravilnika, stanica u D. se ne bi mogla otvoriti s obzirom na iskorištenost kapaciteta najbliže postojeće stanice za tehnički pregled vozila u K., čiji kapacitet iznosi samo 17,34%, iako cestovna udaljenost iznosi K.-D. 23,3 km,
- da je u Analizi navedeno i kako je u članku 6. Pravilnika predviđena mogućnost u slučaju ako bilo koja stanica za tehnički pregled prestane sa radom, Ministarstvo unutarnjih poslova će neovisno o kriterijima iz članka 3. Pravilnika, pokrenuti postupak javnog prikupljanja ponuda za izgradnju stanice za tehnički pregled vozila u tom mjestu ili gradu,
- da iz iskaza svjedoka Z. K., koji je pet godina obavljao dužnost načelnika inspektorata Ministarstva unutarnjih poslova, a koji je vršio nadzor nad stanicama za tehnički pregled vozila, proizlazi da „suglasnost“ od 29. kolovoza 2001. ne predstavlja odobrenje za obavljanje poslova tehničkog pregleda stanice u D., jer se rad mogao dozvoliti tek rješenjem donesenim u upravnom postupku,
- da iz iskaza svjedoka I. P. koji je od veljače 2004. obavljao funkciju člana uprave C. z. v. H., zbog čega mu je bio poznat zahtjev tužitelja od 5. svibnja 2004. za otvaranje stanice za tehnički pregled vozila u D., ali da tužitelj nije prošao proceduru predviđenu Pravilnikom o utvrđivanju mreže i kriterija o dovoljnom broju stanica za tehnički pregled vozila, a što je podrazumijevalo prije svega raspisivanje javnog natječaja koji za stanicu u D. nije nikada raspisan, da je Pravilnikom ministru Ministarstva unutarnjih poslova bila omogućena diskrecijska ocjena o davanju odobrenja stanicama koje nisu prošle proceduru predviđenu Pravilnikom, te da je ministar u prosincu 2005. donio takvu odluku o izgradnji 48 stanica, koja je kasnijim izmjenama Pravilnika – diskrecijska ocjena, izostavljena,
- da iz iskaza svjedokinje I. L., koja je od 1994. bila zaposlena u C. z. v. H., proizlazi da je Ministarstvo unutarnjih poslova temeljem Pravilnika i utvrđene Analize stručnih organizacija, koje Analize dostavljaju do 15. siječnja u godini bio obvezan na raspisivanje natječaja, da je Ministarstvo prema Pravilniku i utvrđenim potrebama raspisao natječaj 2003., i nakon toga više nije bilo raspisivanja natječaja,
- da iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja I. P. proizlazi da je tužitelj kupio zemljište i građevinsku dozvolu od J. o. d.d. kao pravnog slijednika J. d.o.o. S., te je sagradio objekt i dobio uporabnu dozvolu, što je bio preduvjet dobivanju rješenja i odobrenja za rad stanice za tehnički pregled vozila, da se tužitelj više puta obratio Ministarstvu unutarnjih poslova sa zahtjevom za ishođenje rješenja o otvaranju stanice za tehnički pregled, te mu je odgovoreno kako nije izvršena godišnja analiza po kojoj bi bio raspisan natječaj, te da u periodu od 2005.-2007. Ministarstvo nije raspisalo niti jedan natječaj usprkos zakonskoj obvezi, a da je mimo natječaja i analize izdao rješenje za rad 48 novih stanica, među kojima nije bio D.,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka, sačinjenom na temelju podataka o registriranim cestovnim vozilima u gradu D. za 2005. i 2006. godinu, te dokumentacije poslovnih izvješća stanice za tehnički pregled vozila V. za 2005. i 2006. godinu, Pravilnika o vrednovanju rada i raspodjeli prihoda stanica za tehnički pregled, Odluke o visini naknade za tehnički pregled i druge poslove koji se obavljaju u stanicama za tehnički pregled vozila, proizlazi da izgubljena dobit tužitelja u razdoblju od 1. kolovoza 2005. do 23. prosinca 2009. iznosi 1.193.169,86 kuna.
Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.193.169,86 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.
Sud prvog stupnja je naveo da u vrijeme kada je prednik tužitelja J. d.o.o. S. tražio odobrenje za rad stanice za tehničke preglede u D., na snazi je bio Pravilnik o utvrđivanju mreže i kriterija o dostatnom broju stanica za tehnički pregled („Narodne novine“ broj 166/98) koji je u članku 3. točka 4. propisivao da se stanice za redovni tehnički pregled vozila mogu otvoriti u mjestu ili gradu u kojem postoji jedna ili više stanica za redovni tehnički pregled vozila, a neke od njih ne primjenjuju propise, odnosno opće akte koje donose stručne organizacije u odnosu na tehnički pregled vozila i druge poslove koji se obavljaju u stanicama.
Stoga sud prvog stupnja zaključuje da bi to u konkretno slučaju značilo, a s obzirom na prestanak rada stanice D., da nije bilo potrebno da nova stanica za tehnički pregled u D. udovoljava uvjetima kojima bi trebala udovoljiti nova stanica u nekom drugom mjestu, nego je bilo dovoljno izdati odobrenje za rad takve nove stanice u D.
Sud prvog stupnja se pozvao i na odredbe Izmjene Pravilnika o utvrđivanju mreže i kriterija o dostatnom broju stanica za tehnički pregled („Narodne novine“ broj 105/01) u kojem je dodan članak 3.a, a kojim je bila propisana obveza izrade godišnje analize u svrhu utvrđivanja potrebe za izgradnju novih stanica za tehnički pregled vozila, te obveza raspisivanja javnog natječaja najmanje jednom godišnje, provedba javnog natječaja i izbor subjekta za gradnju stanice na određenoj lokaciji. Međutim, da je odredbom članka 6. bilo propisano da se odredba članka 2. i 4. Pravilnika ne odnose na objekte čiju je gradnju započela stručna organizacija, pravna i fizička osoba, sukladno Pravilniku/98.
Nadalje, sud prvog stupnja se pozvao i na odredbe Pravilnika o utvrđivanju mreže i kriterija o dostatnom broju stanica za tehnički pregled („Narodne novine“ broj 130/03) i to članak 10. točka 1. kojim je bilo propisano da se odredbe članka 2.-5. Pravilnika (uvjeti otvaranja, analiza i natječaj) ne primjenjuju na objekte čiji je proces izgradnje (kupnja zemljišta, lokacijska i građevinska dozvola) prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika, započela stručna organizacija, pravna ili fizička osoba, ako je zaključila ugovor s ovlaštenom stručnom organizacijom, dok je izmjenom Pravilnika („Narodne novine“ broj 158/03) propisano da se u slučaju otvaranja nove stanice umjesto stanice koja je izgubila dopuštenje za rad ili koja više od godinu dana nije obavljala djelatnost, a ako u tom mjestu ili gradu već postoji stanica, ne primjenjuju se odredbe članka 2.-5. Pravilnika.
Pravilnikom o utvrđivanju mreže i kriterija o dostatnom broju stanica za tehnički pregled („Narodne novine“ broj 146/05) sud prvog stupnja navodi da je dodan članak 7.a, kojim je bilo propisano da iznimno od odredbi ovog Pravilnika ministar može na zahtjev pravne osobe odobriti izgradnju ili otvaranje nove stanice kada utvrdi da je to potrebno radi podizanja razine kvaliteta usluga, otklanjanja prevlasti jednog vlasnika u određenom mjestu i kada postoje drugi opravdani razlozi.
S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja zaključuje da u situaciji kada je stanica D. prestala sa radom, ministarstvo je neovisno o kriterijima iz članka 3. Pravilnika/98 trebalo pokrenuti postupak javnog prikupljanja ponuda za izgradnju stanice za tehnički pregled u D., sukladno postojećoj analizi koja je dostavljena ministarstvu ili je pak ministar sukladno odredbi članka 7.a Pravilnika/05 mogao iskoristiti svoje diskrecijsko pravo i odobriti rad novoj stanici za tehničke preglede u D., bez javnog prikupljanja ponuda.
Stoga, sud prvog stupnja zaključuje da je učinjen propust nadležnog ministarstva koje po zahtjevu tužitelja nije provelo postupak propisan važećim Pravilnikom, nije prihvatilo analizu C. z. v. H. iz 2005., te nije izdalo tužitelju ovlaštenje za rad, zbog čega je, zaključuje sud prvog stupnja, osnovan zahtjev tužitelja kojim traži naknadu štete od tuženice zbog nemogućnosti rada.
Sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja (članak 373. točka 3. ZPP) i odbio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, jer iz dopisa tuženice od 29. kolovoza 2001. broj 511-01-75-UP/I-1751/3-2001.3/3 ne proizlazi da bi se tuženica na bilo koji način obvezala tužitelju na izdavanje dozvole za rad, odnosno za obavljanje djelatnosti tehničkih pregleda na području grada D. Naime, dopisom od 29. kolovoza 2001. tužitelj je upućen da pitanje ovlasti za obavljanje tih djelatnosti uredi sa stručnom službom, odnosno C. z. v. H., dok je tuženica samo načelno izrazila suglasnost za izgradnju novog objekta za obavljanje djelatnosti tehničkih pregleda.
Obveza tuženice da izda tužitelju dozvolu za rad ne proizlazi niti iz Pravilnika o utvrđivanju mreže i kriterija o dostatnom broju stanica za tehnički pregled, niti iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s obzirom da odredbe Pravilnika i Zakona nisu predviđale zakonsku obvezu izdavanja dozvole za rad bez da se prethodno izvrši postupak javnog prikupljanja ponuda za izgradnju stanice za tehnički pregled vozila.
Sud drugog stupnja zaključuje da na osnovanost tužiteljevog zahtjeva nije od nikakvog utjecaja, činjenica da je C. z. v. H. kao stručna organizacija iznijela analizu o potrebi izgradnje stanice za tehnički pregled vozila u D., jer konačno odobrenje za rad je u nadležnosti tuženice koje donosi na temelju ovlaštenja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a po provedenom postupku reguliranom Pravilnicima.
Stoga zaključuje sud drugog stupnja da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je obveza tuženice na pokretanje postupka javnog prikupljanja ponuda za izgradnju stanice za tehnički pregled vozila u uzročno posljedičnoj vezi sa štetom koju bi pretrpio tužitelj, jer se radi o obvezi s instruktivnim rokom za koju se ne veže sankcija propisana zakonom ili podzakonskim aktom. Na takav zaključak upućuje i ovlast ministra propisana Pravilnikom da po diskrecijskoj ocjeni izda odobrenje za rad novoj stanici za tehnički pregled, što ne znači obvezu ministra da to i učini, kako u tužiteljevu tako i u bilo kojem drugom slučaju.
Konačno, sud drugog stupnja zaključuje da tuženica svojim postupanjem (propuštanjem izdavanja dozvole za rad tužitelju) ni na koji način nije dovela do nastanka štete tužitelju, te je odbio zahtjev tužitelja.
Pravno shvaćanje suda drugog stupnja je pravilno.
Odredbom članka 266. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 84/92, 6/93, 5/93, 26/93, 29/94, 43/96, 46/96, 54/96 – dalje: ZSPC) bilo je propisano da tehničke preglede vozila obavljaju stanice za tehničke preglede stručne organizacije iz članka 277. ovoga Zakona koje za to ispunjavaju propisane uvjete i imaju ovlaštenje (stavak 1.) Tehničke preglede vozila mogu obavljati i stanice za tehničke preglede koje su te preglede obavljale prema propisima prije stupanja na snagu ovoga Zakona (stavak 2.). Ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova na prijedlog stručne organizacije iz članka 277. ovoga Zakona koja će prethodno utvrditi da li stanica za tehnički pregled ispunjava propisane uvjete (stavak 3.).
Postupak koji se treba provesti da bi se nekom dodijelila ovlast za izgradnju stanice za tehnički pregled vozila je propisan Pravilnikom o utvrđivanju mreže i kriterija o dovoljnom broju stanica za tehnički pregled vozila (dalje: Pravilnik).
Tehničke preglede vozila u gradu D., na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, prije Domovinskog rata je obavljalo poduzeće D. iz D., te s obzirom da nakon Domovinskog rata navedeno poduzeće nije obnovilo stanicu i nastavilo sa radom, Ministarstvo unutarnjih poslova je Rješenjem od 13. srpnja 2001. oduzelo poduzeću D. ovlaštenje za obavljanje tehničkih pregleda vozila u D.
Ministarstvo unutarnjih poslova dopisom od 29. kolovoza 2001., je na zamolbu tvrtke J. d.o.o. S., istu obavijestilo da je poduzeću D. oduzeto ovlaštenje za obavljanje tehničkih pregleda vozila i da su generalno suglasni s potrebom izgradnje novog objekta stanice za tehnički pregled vozila u D., ali sukladno članku 266. stavak 1. ZSPC, te uz prethodno provedeni postupak i uređene odnose propisane Zakonom i Pravilnikom.
Suprotno revizijskim navodima, navedeno ne znači da je društvu J. d.o.o. S. dana suglasnost da će baš oni otvoriti stanicu za tehnički pregled vozila bez prethodno provedenog postupka i ispunjenja uvjeta.
Nadalje, odredbom članka 3. Pravilnika o utvrđivanju mreže i kriterija o dostatnom broju stanica za tehnički pregled („Narodne novine“ broj 166/98 – dalje: Pravilnik/98) bilo je propisano gdje se stanice za redovni tehnički pregled vozila mogu otvoriti, pa je tako i u točki 4. navedenog članka propisano da se mogu otvoriti i u mjestu ili gradu u kojem postoji jedna ili više stanica za redovni tehnički pregled vozila, a neke od njih ne primjenjuje propise, odnosno opće akte koje donose stručne organizacije u odnosu na tehnički pregled vozila i druge poslove koji se obavljaju u stanicama.
To ne znači, suprotno revizijskim navodima, da novoizgrađena stanica za tehnički pregled vozila ne bi trebala udovoljiti uvjetima propisanima Pravilnikom i ZSPC-om.
Naime, navedena odredba ne isključuje postupak propisan Pravilnikom, pa je pravilan zaključak suda drugog stupnja da zahtjev tužitelja nije osnovan, jer postupak za dobivanje ovlaštenja za rad stanice za tehnički pregled vozila nije proveden u smislu zakonskih propisa, pa time nije postojala ni obveza tuženice da izda odobrenje za djelatnost tehničkih pregleda na području grada D. upravo tužitelju.
Odredbom članka 3.a Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o utvrđivanju mreže i kriterija o dostatnom broju stanica za tehnički pregled vozila („Narodne novine“ broj 105/01 – dalje: Pravilnik/01) bilo je propisano da stručna organizacija godišnje izrađuje analizu u svrhu utvrđivanja potrebe za izgradnjom novih stanica za tehnički pregled vozila u Republici Hrvatskoj, na osnovi kriterija o dostatnom broju stanica za tehnički pregled vozila iz ovog Pravilnika. O utvrđenim potrebama za izgradnjom novih stanica za tehnički pregled vozila stručna će organizacija zatražiti mišljenje Ministarstva unutarnjih poslova. Ako se Ministarstvo ne očituje u roku od 30 dana od dana dostave podataka o utvrđenim potrebama za izgradnjom novih stanica, smatra se da je suglasno s utvrđenim potrebama (stavak 1.). Na temelju utvrđenih potreba za izgradnjom novih stanica za tehnički pregled vozila iz stavka 1. ovog članka stručna organizacija najmanje jednom godišnje raspisuje javni natječaj za prijavu subjekata zainteresiranih za izgradnju stanice za tehnički pregled na određenoj lokaciji, pri čemu samim natječajem definira uvjete za sve zainteresirane subjekte za izgradnju stanice (stavak 2.). Po provedenom javnom natječaju iz stavka 2. ovog članka stručna organizacija obavlja izbor subjekta koji će na određenoj lokaciji izgraditi stanicu za tehnički pregled vozila. Na temelju ishoda javnog natječaja stručna organizacija daje suglasnost subjektu izabranom po javnom natječaju za izgradnju stanice za tehnički pregled vozila na lokaciji istaknutoj javnim natječajem (stavak 3.).
Nadalje, odredbom članka 6. Pravilnika/01 bilo je propisano da odredbe članka 2. i 4. ovog Pravilnika se ne odnose na objekte stanica za tehnički pregled vozila čiju je izgradnju prije stupanja na snagu ovog Pravilnika, sukladno odredbama Pravilnika (objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 166/98) započela stručna organizacija odnosno pravna ili fizička osoba koja je u tom razdoblju zaključila ugovor sa stručnom organizacijom.
Pravilnikom o utvrđivanju mreže i kriterija o dostatnom broju stanica za tehnički pregled vozila („Narodne novine“ broj 130/03 – dalje: Pravilnik/03) prestao je važiti prijašnji Pravilnik („Narodne novine“ broj 166/98 i 105/01).
Tim Pravilnikom je također bilo propisano da stručna organizacija izrađuje analizu u svrhu utvrđivanja potrebe za izgradnjom stanice, da će stručna organizacija zatražiti od Ministarstva unutarnjih poslova mišljenje o utvrđenim potrebama za izgradnju stanica, nadalje da stručna organizacija najmanje jednom godišnje javno prikuplja ponude, a posebno povjerenstvo stručne organizacije obavlja izbor subjekata koji će na određenoj lokaciji izgraditi stanicu za redovni tehnički pregled vozila (članak 4.)
Dakle, obzirom da iz odredbi Pravilnika proizlazi da tuženica odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova daje mišljenje na utvrđene potrebe za izgradnjom novih stanica za tehnički pregled, po prethodnoj analizi stručne organizacije, tuženica nije mogla provesti postupak bez prethodnih radnji ovlaštene stručne organizacije. Stoga suprotno revizijskim navodima nije mogla niti tužitelju prouzročiti štetu.
Dana 20. kolovoza 2004. stupio je na snagu novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 105/04 – dalje: ZSPC/04), te je odredbom članka 259. bilo propisano da se tehnički pregledi vozila obavljaju u stanicama za tehnički pregled vozila koje za to ispunjavaju propisane uvjete i imaju ovlaštenje, a obavljaju ih ovlašteni djelatnici stručne organizacije iz članka 273. ovoga Zakona (stavak 1.). Ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje ministarstvo nadležno za unutarnje poslove stručnoj organizaciji iz članka 273. ovoga Zakona, nakon što se prethodno utvrdi da stanica za tehnički pregled vozila ispunjava propisane uvjete (stavak 3.). Ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se sukladno posebnom propisu o mreži i kriterijima o dovoljnom broju stanica za tehnički pregled s obzirom na njihovu međusobnu udaljenost i kapacitete, što ga na prijedlog stručne organizacije iz članka 273. ovoga Zakona donosi ministar nadležan za unutarnje poslove (stavak 4.).
Dana 27. siječnja 2005. donesen je novi Pravilnik o utvrđivanju mreže i kriterija o dovoljnom broju stanica za tehnički pregled vozila („Narodne novine“ broj 10/05 – dalje: Pravilnik/05) kojim je člankom 4. bilo propisano da ovlaštena stručna organizacija jednom godišnje izrađuje analizu potreba za izgradnjom novih stanica za tehnički pregled vozila, na osnovi kriterija propisanih člankom 3. ovog Pravilnika. Analizom se utvrđuje i potreba provođenja postupka javnog prikupljanja ponuda za izgradnju stanice za tehnički pregled na pojedinoj lokaciji. Analiza potreba za otvaranje stanica za tehničke preglede u tekućoj godini dostavlja se Ministarstvu unutarnjih poslova najkasnije do 15. siječnja te godine (točka 1.). Na temelju analize iz točke 1. ovog stavka, Ministarstvo nakon isteka roka iz članka 3. stavka 3. ovog Pravilnika odlučuje o potrebi provođenja postupka javnog prikupljanja ponuda za izgradnju stanice za tehnički pregled na pojedinoj lokaciji. Ukoliko Ministarstvo utvrdi da u odnosu na pojedinu lokaciju postoji potreba provođenja javnog prikupljanja ponuda, objavit će poziv u javnim glasilima uz navođenje kriterija za odabir najpovoljnije ponude (točka 2.) Provođenje javnog prikupljanja ponuda, odabir subjekta koji će na pojedinoj lokaciji izgraditi stanicu za tehnički pregled vozila obavlja posebno povjerenstvo od pet članova, kojeg imenuje ministar unutarnjih poslova. Tri člana povjerenstva imenuju se iz Ministarstva, a dva iz ovlaštene stručne organizacije (točka 3.). Nova stanica za tehnički pregled vozila može započeti s radom kad Ministarstvo, nakon što se utvrdi ispunjava li stanica propisane uvjete, izda ovlaštenoj stručnoj organizaciji ovlaštenje za rad (točka 4.).
Nakon donošenja Pravilnika/05 tužitelj je više puta od Ministarstva unutarnjih poslova i stručnih organizacija tražio da donesu rješenje kojim bi se odobrio rad novoizgrađene stanice u D., međutim na njegovo traženje Ministarstvo unutarnjih poslova mu je više puta odgovorilo da mu se ne može izdati rješenje za rad jer nije proveden postupak propisan Pravilnikom (analiza, utvrđivanje uvjeta, raspisivanje natječaja, odabir subjekta, zaključivanje ugovora sa stručnom organizacijom).
Stoga je pravilan zaključak suda drugog stupnja da je tužitelj objekt stanice za tehnički pregled vozila izgradio bez prethodno provedenog propisanog postupka, bez sklapanja ugovora o poslovno tehničkoj suradnji sa stručnom organizacijom, a odgovornost za takvo postupanje ne može snositi tuženica.
Izmjenama i dopunom Pravilnika o utvrđivanju mreže i kriterija o dovoljnom broju stanica za tehnički pregled vozila („Narodne novine“ broj 146/05) dodan je novi članak 7.a kojim je bilo propisano da iznimno od odredaba ovog Pravilnika, ministar unutarnjih poslova može na zahtjev pravne osobe odobriti izgradnju ili otvaranje nove stanice za tehnički pregled kada utvrdi da je to potrebno radi podizanja razine kvalitete usluga obavljanja tehničkih pregleda vozila, funkcionalne povezanosti procesa rada ili otklanjanja prevlasti jednog vlasnika na stanicama za tehnički pregled u određenom mjestu ili gradu, kao i kada postoje drugi opravdani razlozi kojima se osigurava sigurnost prometa.
Činjenica da je izmjenama i dopunom Pravilnika/05 bilo propisano pravo ministra da na zahtjev pravne osobe odobri izgradnju ili otvaranje nove stanice za tehnički pregled vozila, ni na koji način, suprotno revizijskim navodima, ne znači da ministar mora udovoljiti zahtjevu pravne osobe. Naime, odredba članka 7.a Pravilnika upućuje na činjenicu da se radi o izuzetku a ne pravilu. Naime, navedena odredba je davala diskrecijsko pravo ministru da ukoliko procjeni da se radi o iznimnoj situaciji u kojoj bi se trebalo postupiti iznimno od odredaba Pravilnika odobri izgradnju ili otvaranje nove stanice. Činjenica da ministar u konkretnom slučaju nije procijenio da se radi o iznimnoj situaciji te nije dao odobrenje za izgradnju ili otvaranje nove stanice ne može se tumačiti kao nezakoniti ili nepravilan radi tijela tuženice.
Nadalje, prema odredbi članka 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 199/03 – dalje: ZSDU) koji se primjenjuje u ovom slučaju, štetu koja građaninu nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave naknađuje Republika Hrvatska.
Dakle, za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu odredbe članka 13. ZSDU u konkretnom slučaju trebaju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke: 1) nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave i sudstva, 2) postojanje štete koja je zbog toga nastala tužitelju i 3) uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete tužitelju.
Činjenična osnova tužbe utemeljena je na tvrdnji da je zbog nezakonitog i nepravilnog rada Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske tužitelju nastala šteta u vidu izgubljene zarade.
Nezakonit rad očituje se kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, a nepravilan rad se očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti.
Pravilan je zaključak suda drugog stupnja da to što Ministarstvo unutarnjih poslova najmanje jednom godišnje nije raspisalo poziv javnog prikupljanja ponuda za prijavu subjekata zainteresiranih za izgradnju stanice za tehnički pregled, ne predstavlja postojanje uzročno posljedične veze između nezakonitog / nepravilnog rada tijela tuženice obzirom da bi za postojanje uzročno posljedične veze tužitelj trebao dokazati (članak 219. ZPP) da je upravo taj nepravilni odnosno nezakoniti rad doveo do nastanka štete za tužitelja. U konkretnom slučaju tužitelj navedeno nije dokazao. Naime, tužitelj nije dokazao da bi u situaciji da je raspisan poziv javnog prikupljanja ponuda da bi njegova ponuda bila prihvaćena kao ponuda najpovoljnijeg ponuđača, te da bi se donijelo rješenje kojim se tužitelju daje suglasnost za izgradnju stanice za tehnički pregled. Slijedom navedenoga, pravilan je zaključak suda drugog stupnja da ne postoji uzročno posljedična veza između nepravilnog / nezakonitog rada tijela tuženice.
Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
Mirjana Magud, v.r.