- 1 -              Rev-x 464/2018-2

 

 

 

 

Broj: Rev-x 464/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz S., Lj., kojeg zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., protiv tuženika Š. M. iz V., kojeg zastupa punomoćnica B. R., odvjetnica u P., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika K. F., I. F., A. F., svi iz P.-P., B., te A. F. iz V., koje zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-858/16-2 od 30. listopada 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu broj P-970/15-107 od 28. siječnja 2016., u sjednici održanoj 2. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-858/16-2 od 30. listopada 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu broj P-970/15-107 od 28. siječnja 2016., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik k. č. br. ... zk. ul. br. ... k. o. V. (u staroj izmjeri k. č. br. ... zgr., ... zgr. i ... zgr. k. o. V.) u 196/304 dijela što u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju zgrade površine 196,05 m2 koji je označen kao lokal ... i posebni dio ... u planu posebnih dijelova (etažnom elaboratu) vještaka A. B. br. ... iz kolovoza 2014. godine, pa se tužitelj ovlašćuje po pravomoćnosti ove presude ishodovati zemljišnoknjižni upis prava suvlasništva na toj nekretnini od 196/304 dijela.

 

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva se odbija.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 41.925,04 kuna (četrdesetjednutisućudevetstodvadesetpet kuna i četiri lipe) u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka za iznos od 45.664,30 kuna.

 

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

VI. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troškova postupka.“

 

              Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Prihvaćanjem žalbe tuženika i umješača na strani tuženika  preinačava se, u njenom pobijanom dijelu, presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, posl.br. P-970/15-107 od 28. siječnja 2016. godine,  ( toč. I., III., IV., V. i  VI. izreke), tako da sada preinačena, glasi:

 

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

I. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik k. č. br. ... zk. ul. br. ... k. o. V. (u staroj izmjeri k. č. br. ... zgr., ... zgr. i ... zgr. k. o. V.) u 196/304 dijela što u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju zgrade površine 196,05 m2 koji je označen kao lokal ... i posebni dio ... u planu posebnih dijelova (etažnom elaboratu) vještaka A. B. br. ... iz kolovoza 2014. godine, pa se tužitelj ovlašćuje po pravomoćnosti ove presude ishodovati zemljišnoknjižni upis prava suvlasništva na toj nekretnini od 196/304 dijela.

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 28.125,00 kuna (dvadestosamtisućastodvadest pet kuna) u roku od 15 dana, dok se preostalom iznosu odbija zahtjev tuženika kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tužitelju da umješačima na strani tuženika naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 18.281,25 kuna (osamnaesttisućadvjestoosmadesetjedna kuna i dvadeset i pet lipa) u roku od 15 dana, dok se preostalom iznosu odbija zahtjev umješača na strani tuženika kao neosnovan.

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.“

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog žalbenog postupka isplatom iznosa od 6.626, 25 kuna (šesttisućašestodvadestšestkuna i dvadeset i pet lipa) u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju da umješačima na strani tuženika naknadi trošak ovog žalbenog postupka isplatom iznosa od 7.798,13 kuna (sedamtisućasedamstodevedesetosamkuna i trinaest lipa) u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio izvanrednu reviziju jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti i vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iznesene u reviziji i predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

 

              Revizija tužitelja je osnovana.

 

              Predmet spora jest zahtjev tužitelja da se utvrdi suvlasnikom nekretnina k.č. br. ... zk. ul. br. ... k.o. V. (u staroj izmjeri k.č. br. ... zgr., ... zgr. i ... zgr. k.o. V.) u 196/304 dijela što u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju zgrade površine 196,05 m2 koji je označen kao lokal ... i posebni dio ... u planu posebnih dijelova (etažnom elaboratu) vještaka A. B. br. ... iz kolovoza 2014.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da se na k.č. br. ... zgr. k.o. V. u naravi nalazi poslovni prostor i terasa s južne strane, da je k.č. br. ... zgr. k.o. V. u naravi poslovni prostor sa zapadne strane s natkrivenom terasom sa sjeverne strane i dvorište s gospodarskom zgradom s  južne strane te da je k.č. br. ... zgr. k.o. V. u naravi poslovni prostor, terasa na sjevernoj strani i dvorište s južne strane, koje su čestice spojene u nizu te čine jednu gospodarsku cjelinu,

 

- da su stupanjem na snagu nove katastarske izmjere za k.o. V. ove čestice spojene u jedinstvenu česticu koja je označena kao k.č. br. ... k.o. V., u čijem je sastavu obuhvaćena i nekadašnja k.č. br. ... zgr. k.o. V. koja je prethodno 2001. godine bila poništena i pripojena k.č. br. ... zgr. k.o. V.,

 

- da su ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 9. svibnja 1966. godine V. M., T. M. i T. – A. M. prodali nekretnine k.č. br. ... zgr. i ... zgr. k.o. V. S. V., B. V., V. V. i R. K., svakome u ¼ dijela, za cijenu od 50.000,00 dinara,

 

- da su se na temelju tog ugovora uknjižili kao suvlasnici k.č. br. ... zgr. k.o. V. u navedenim omjerima, no i na k.č. br. ... zgr. k.o. V. glede koje je ostalo upisano pravo korištenja u korist V. M., T. M. i A. M.,

 

- da su prema povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku te nekretnine kasnije cijepane na k.č. br. ... zgr. i ... zgr. k.o. V. te na k.č. br. ... zgr. i ... zgr. k.o. V.,

 

- da su Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 17. kolovoza 1974. S. V., V. V. i B. V. prodali tužitelju svoje suvlasničke dijelove na k.č. br. ... zgr. i ... zgr. k.o. V., a koji predstavljaju prizemni dio zgrade sagrađene na k.č. br. ... k.o. V., zatim pravo korištenja dvorišta na toj čestici i pravo korištenja na terasama (dvorištu) na k.č. br. ... zgr. k.o. V.,

 

- da je tužitelj prodavateljima ostavio pravo prolaza za prvi kat zgrade sagrađene na k.č. br. ... zgr. k.o. V., da je ugovorena cijena od 60.000,00 dinara koju je tužitelj trebao isplatiti u dva dijela, i to iznos od 45.000,00 dinara nakon ovjere ugovora, a ostatak od 15.000,00 dinara do 31. srpnja 1975.,

 

- da se tužitelj već nalazio u posjedu tih nekretnina, da su potpisi na ugovoru prodavatelji javno ovjerili 1982. i 1983. godine, a prema potvrdi referade za prihode O. P. od 24. prosinca 1976. uplaćen je i porez na promet nekretnina, ali na osnovi tog ugovora nije izvršena uknjižba prava vlasništva u zemljišnoj knjizi,

 

- da je Kupoprodajnim ugovorom od 20. studenog 1978. R. K. tužitelju prodala svoje suvlasničke udjele od ¼ zgrade sagrađene na k.č. br. ... zgr. k.o. V. i od ¼ prava korištenja na k.č. br. ... zk. ul. br. ... k.o. V. za cijenu do 110.000,00 kuna, s tim da je navedeno kako je tužitelj već u posjedu tih nekretnina,

 

- da je prodavateljica ovjerila svoj potpis, a prema potvrdi referade za prihode O. P. od 20. studenog 1978. plaćen je i porez na promet nekretnina, te se na temelju tog ugovora tužitelj 15. siječnja 1992. upisao kao suvlasnik k.č. br. ... zgr. k.o. V. u ¼ dijela,

 

- da je dana 29. srpnja 1987. na temelju ugovora o darovanju od 6. rujna 1984. izvršen prijenos suvlasničkog udjela S. V. na k.č. br. ... zgr. k.o. V. u korist D. P.,

 

- da su Kupoprodajnim ugovorom od 15. svibnja 1992. S. V., B. V., V. V., D. P. i B. M. prodali R. Č. k.č. br. ... zgr. i ... zgr. k.o. V. za cijenu od 80.000,00 DEM s tim da se R. Č. obvezala da će im na ime novčane naknade ustupiti svoju obiteljsku kuću u S., te je na osnovi tog ugovora 8. listopada 1992. u korist R. Č. uknjiženo pravo vlasništva na k.č. br. ... zgr. i ... zgr. k.o. V. u ¾ dijela,

 

- da je Ugovorom o darovanju od 12. ožujka 2001. R. Č. darovala S. M. suvlasnički udio od ¾ dijela nekretnina k.č. br. ... zgr. i ... zgr. k.o. V., koji ugovor je proveden u zemljišnoj knjizi 22. ožujka 2001. s tim da je S. M. uknjižena kao suvlasnica k. č. br. ... zgr. k.o. V. u ¾ dijela i k.č. br. ... zgr k.o. V. u ¾ dijela,

 

- da je na temelju rješenja o nasljeđivanju posl. broj O-63/03 od 20. veljače 2003. prenijet suvlasnički udio R. K. od ¼ dijela na k.č. br. ... zgr. k.o. V. u korist D. N. u 1/8 dijela i N. L. u 1/8 dijela, koje su ugovorom o kupoprodaji od 24. veljače 2003. svoje suvlasničke udjele prenijele u korist S. M. što je u zemljišnoj knjizi provedeno 14. ožujka 2003.,

 

- da su na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj O-1031/93 od 13. prosinca 1993. i broj O 967/94 od 21. prosinca 1994. suvlasnički udjeli V. M. i T. M. od po 1/3 dijela k.č. br. ... zgr. k.o. V. prenijeti u korist A. M. te je na temelju Ugovora o kupoprodaji od 25. svibnja 1999. izvršen zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva te čestice u korist S. M.,

 

- da je na temelju rješenja broj R1-37/03-18 od 8. rujna 2003. i priznanice od 13. studenog 2003. u postupku diobe prenijet suvlasnički udio tužitelja na k.č. br. ... zgr. k.o. V. u ¼ dijela u korist S. M. na temelju odluke suda o razvrgnuću suvlasništva isplatom,

 

- da je 14. travnja 2004. izvršena je uknjižba prava vlasništva na k.č. br. ... zgr., ... zgr. i ... zgr. k.o. V. na temelju Ugovora o kupoprodaji od 8. travnja 2014. u korist umješača, svakog od njih u ¼ dijela,

 

- da prednica tuženika nije postupala u dobroj vjeri prilikom stjecanja suvlasništva predmetnih nekretnina, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj glede predmetnog zemljišta sklopio valjani kupoprodajni ugovor radi stjecanja prava suvlasništva koji ugovor je izvršen, slijedom čega je stekao pravo vlasništva iako nije upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik prema pravnim pravilima austrijskog Općeg građanskog zakonika. Osim toga tužitelj je pravo vlasništva stekao i na osnovi dosjelosti jer su ispunjene pretpostavke iz čl. 28. i 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – dalje: ZOVO) budući da je bio u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine u periodu duljem od 10 godina.

 

Sud drugog stupnja je odlučujući o žalbi tuženika preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). U obrazloženju presude drugostupanjski sud ocjenjuje da za navedena naplatna otuđenja, tužitelj nije dokazao da stjecatelji nisu bili pošteni, odnosno da nisu postupali u dobroj vjeri, jer je tužitelj prekludiran u iznošenju navedenih činjenica, u smislu čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 – dalje: ZVDSP) zbog proteka roka od tri godine od upisa i podnošenja tužbe. Pored toga, prvostupanjski sud nije mogao raspravljati odnosno ocjenjivati poštenje stjecatelja koji su nekretnine stekli naplatnim putem pa je neosnovan i tužiteljev zahtjev za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema pravilima OGZ i ZOVO.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

S obzirom na to da je drugostupanjski sud preinačio presudu prvostupanjskog suda i odluku donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, ispunjene su zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. Zbog navedenog je ovaj sud reviziju tužitelja ispitivao kao redovnu reviziju.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revident je u reviziji naveo da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojih je reviziju podnio zbog tog revizijskog razloga, odnosno u čemu se sastoji bitna povreda parničnog postupka na koju ukazuje revident, a to je bio dužan učiniti sukladno izričitoj odredbi čl. 386. st. 1. ZPP.

 

Budući da tužitelj u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud, postupajući u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP, neobrazložen revizijski razlog nije uzeo u obzir.

 

U odnosu na navode tužitelja kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, dajući svoju ocjenu provedenih dokaza, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

Nadalje, revident u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava zaključak drugostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba čl. 125. ZVDSP, jer je tužitelj vlasništvo predmetnih nekretnina stekao na temelju pravnog posla prema pravnim pravilima OGZ, odnosno na temelju dosjelosti prema odredbama ZOVO.

 

Pravilno revident ukazuje da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 125. ZVDSP s obzirom da iz činjenica utvrđenih u postupku koji je prethodio reviziji proizlazi da su Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 17. kolovoza 1974. S. V., V. V. i B. V. prodali tužitelju svoje suvlasničke dijelove na k.č. br. ... (stare izmjere) te je navedena nekretnina drugi puta prodana Kupoprodajnim ugovorom od 15. svibnja 1992. od strane S. V., B. V., V. V., D. P. i B. M. R. Č. Prema tome do dvostrukog otuđenja nekretnine je došlo u vrijeme važenja ZOVO. Budući da odredbe ZOVO ne rješavaju pitanje višestrukog otuđenja nekretnine, valjalo je primijeniti pravna pravila paragrafa 440. OGZ, kojim pravilom je propisano da ako vlasnik istu nepokretnu stvar ostavi dvjema različitim osobama, stvar pripada onoj koja je ranije zaiskala uknjižbu. Sudska praksa je ovo šturo pravilo dopunila primjenom načela savjesnosti i poštenja i načelom zabrane zloupotrebe prava. Prema shvaćanju ovog suda kada je više kupaca zaključilo ugovor o prodaji iste nekretnine, raniji savjesni kupac ima jaču pravnu osnovu od kasnijeg nesavjesnog kupca, pri čemu nije odlučno što je nesavjesni kupac ishodio upis u zemljišne knjige, ako pri tome nije bio u dobroj vjeri (tako primjerice u odluci Rev x-1083/14-2 od 10. prosinca 2014.).

 

S obzirom da odredbama ZOVO i pravnim pravilima OGZ nije bio propisan rok u kojem se može zahtijevati brisanje upisa vlasništva stjecatelja na temelju dvostrukog otuđenja, pogrešno je drugostupanjski sud iz navedenih razloga odbio tužitelja u odnosu na utvrđenje vlasništva dijela čestice k.č. br. ... zk. ul. br. ... k.o. V. (u staroj izmjeri k.č. br. ...). Prema tome, valjalo je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za primjenu pravnog pravila paragrafa 440. OGZ.

 

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda propušteno je utvrditi činjenice od odlučnog značaja za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na česticu stare izmjere k.č. br. ..., a imajući na umu da su po novoj katastarskoj izmjeri čestice stare izmjere (k.č. br. ... zgr., ... zgr. i ... zgr. k.o. V.) spojene u jedinstvenu česticu koja je označena kao k.č. br. ... k.o. V., valjalo je u cijelosti ukinuti drugostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke).

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 2. prosinca 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.