Broj: Kž 41/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. Š., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Ž. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 17. siječnja 2018. broj Kov-2/2018-10, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog Ž. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Ž. Š., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Ž. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te mu je u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od ... pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Ž. Š. po branitelju, odvjetniku B. K., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Osporavajući postojanje osnovane sumnje, okrivljenik problematizira pravnu kvalifikaciju inkriminiranog mu kaznenog djela, smatrajući da se u predmetnom slučaju radi o „nekom drugom kaznenom djelu“, a ne o kaznenom djelu teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. No, takvim tvrdnjama žalitelja pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju. Naime, osim što je takva polemika u ovom stadiju postupka pravno neodlučna, prvostupanjski je sud, kako je već rečeno, pravilno utvrdio te dovoljno jasno obrazložio postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, kako pravilno navodi prvostupanjski sud. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dostatni i odgovarajući, dok će o iznesenim prigovorima žalitelja raspravni sud voditi računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, te će i odluku o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika donijeti raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

Nadalje, osporavajući postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, žalitelj smatra da ne postoji opravdana bojazan da bi boravkom na slobodi okrivljenik mogao dovršiti pokušano djelo. Nasuprot takvom stavu žalitelja, postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika prvostupanjski sud pravilno temelji na načinu počinjenja terećenog mu kaznenog djela, koji upućuje na okrivljenikovu nepopustljivost tijekom inkriminiranog događaja, pa je stav i ovog suda da okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv valja cijeniti u smislu višeg stupnja kriminalne volje okrivljenika u protupravnom postupanju, a stoga i u vidu postojanja iteracijske opasnosti na njegovoj strani.

Pored toga, podlogu za zaključak o okrivljenikovoj opasnosti od ponavljanja djela pravilno je prvostupanjski sud utvrdio u sadržaju nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof. dr. sc. I. P. nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, koji se u pobijanom rješenju iscrpno citira. Naime, sudski je vještak, među ostalim, naveo da je okrivljenik osoba s primarnim poremećajem ličnosti karakteriziranim obilježjima nefleksibilnosti ponašanja u različitim socijalnim i obiteljskim situacijama, disharmoničnosti djelovanja na raznim područjima, grubog zanemarivanja osjećaja drugih osoba, niskom frustracijskom tolerancijom i trajnom razdražljivošću, niskim pragom za očitovanje agresije, uključujući i nasilje, slaboj mogućnosti učenja na iskustvu i kazni, nepostojanju osjećaja krivnje, izraženoj sklonosti okrivljavanju drugih, kao i naglašenoj sklonosti manipulaciji. Sudski je vještak potom zaključio da kod okrivljenika postoji visoka razina vjerojatnosti da bi mogao i u budućnosti, vezano za opisane duševne poremećaje, počiniti slično ili teže kazneno djelo.

Kraj takvog stanja stvari, upiranje žalitelja da ne postoji iteracijska opasnost na strani okrivljenika jer da okrivljenik ima prijavljeno prebivalište u B. N., a oštećenica prijavljeno boravište u O., također nema odlučujući značaj. To tim više što su navedena mjesta međusobno udaljena tek ... kilometra, a tu je razdaljinu moguće prijeći u svega nešto više od pola sata, što ne predstavlja dostatnu garanciju prevencije iteracijske opasnosti utvrđene na strani okrivljenika.

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima i unatoč činjenici da je okrivljenik do sada neosuđivan, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo ili dovršiti pokušano. Pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti žaliteljevim isticanjem narušenog zdravlja okrivljenika jer će sva potrebna liječnička skrb okrivljeniku biti osigurana u okviru zatvorskog sustava.

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. pa tako ni mjerom opreza koju u žalbi predlaže okrivljenik.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 2. veljače 2018.