Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1142/2016-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz N. G., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva J. i dr., sa sjedištem u N. G., protiv tuženika F. P. iz I. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. U., odvjetnik u N. G., radi vlasničke zaštite od uznemiravanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž - 274/2015-2 od 3. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški broj 7 P - 833/11-14 od 7. studenog 2014., u sjednici održanoj 2. prosinca 2020.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž - 274/2015-2 od 3. prosinca 2015. i presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški broj 7 P - 833/11-14 od 7. studenog 2014. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja kako glasi: „...nalaže se tuženiku da tužitelja kao vlasnika nekretnine upisane u k.o. N. G., z.u. 4592, poduložak 1., etaže ¼ Posebni dio „A“ u prizemlju koji se sastoji iz lokala, skladišta i WC, ukupne površine 50,85 m2, koji se nalazi u Stambenoj poslovnoj zgradi u Ulici …, površine 456. m2 sagrađena na č.k. br. 1767 k.o. N. G. prestane uznemiravati na način da sprječava i ometa tužitelju prolaz u poslovni prostor s južne dvorišne strane i to tako da prilikom otvaranja svoje vanjske ograde, koja je postavljena da se noseći stup ograde s lijeve strane gledajući sa ulice naslanja na jugozapadni dio vanjskog zida stambeno – poslovne zgrade tik uz zapadnu stranu okvira vanjskih vrata poslovnog prostora tužitelja te se nastavno proteže pravocrtno prema jugu do susjedne nekretnine, u cijelosti otežava slobodan pristup vratima tužiteljeva poslovnog prostora i onemogućava postavljanje prilaznih stuba uz betonske temelje ispod ulaznih vrata u poslovni prostor kao i da sprječava tužitelju ulaz u poslovni prostor tako da drži postavljenu čeličnu rešetku sa vanjske strane vrata poslovnog prostora tužitelja, te se tuženiku nalaže da postavljenu vanjsku ogradu ukloni s postojećeg mjesta kao i da sa vanjskih ulaznih vrata u skladište tužitelja ukloni postavljenu željeznu rešetku te da se ubuduće kloni takvog ili sličnog smetanja, sve u roku od 15. dana.“ Odlukom o troškovima postupka tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku 9.401,65 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.
Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog pravnih pitanja koja su prema ocjeni revidenta važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se ista preinači shodno u reviziji iznesenim navodima, odnosno ukine prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se odbaci kao nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Prema odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382, st. 2. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
Pozivom na pravna shvaćanja zauzeta u odlukama revizijskog suda (Rev – 947/89 od 18. listopada 1989. i Rev – 702/84 od 28. kolovoza 1984.) tužitelj postavlja pitanja: 1. „...da li etažnom vlasniku kao vlasniku posebnog dijela zgrade i suvlasniku zemljišne čestice na kojoj je zgrada izgrađena pripada pravo na vlasničku tužbu prema drugom suvlasniku koji mu korištenjem postavljene naprave (ograde) na suvlasničkom zemljištu onemogućava ili bitno ograničava uobičajeno korištenje posebnog dijela nekretnine, sve sukladno čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima?“ 2. „...da li osoba koja neosnovano uznemirava vlasnika može biti i ona u čiju korist je određena radnja uznemiravanja obavljena ili se služi njome direktno ili indirektno?“
Sagledavajući postavljena pitanja i razloge zbog kojih revident smatra da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni prema činjeničnoj i pravnoj osnovi na kojoj su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev tužitelja, valja reći da navedena pitanja ispunjavaju pretpostavke dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
Naime, u provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da su stranke suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 1767 zu 4592 k.o. N. G. koja se sastoji od zemljišta sa zgradom i sadrži samostalne uporabne prostorije, a suvlasnici su uspostavili etažno vlasništvo na toj nekretnini, tako da su sa svojim suvlasničkim dijelom povezali vlasništvo određenog posebnog dijela te nekretnine (etažno vlasništvo) u skladu s odredbama čl. 66. do 99. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV). Nižestupanjski sudovi dalje utvrđuju da „...stranke nisu izvršile diobu zajedničkog dvorišta na kojem je navodno tuženik uznemiravao tužitelja, niti su dogovorili način obavljanja faktične vlasti na istom...“, te odbijaju citirani vlasnički zahtjev tužitelja na pravnom shvaćanju da je suvlasnik ovlašten ostvariti negatorijsku zaštitu iz čl. 167. st. 1. ZV-a prema suvlasniku nekretnine „...samo u onim situacijama kada mu drugi suvlasnik onemogućava dogovoreni način obavljanja faktične vlasti na stvari, ili mu na drugi način bitno ograničava dogovorom utvrđeni način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja. Međutim, kada stranke nisu izvršile diobu zajedničkog dvorišta, niti su u izvanparničnom postupku utvrdili način korištenja zajedničkog dvorišta, tada se nisu ostvarile niti pretpostavke za ostvarenje zaštite negatornom tužbom...“.
U konkretnom slučaju pitanje se odnosi na izvršavanje ovlasti pojedinog suvlasnika glede cijele nekretnine, pa treba reći da svaki suvlasnik izvan ovlasti na svom posebnom dijelu (koje uređuju odredbe čl. 79. do čl. 84. ZV-a) ima i određene ovlasti glede cijele nekretnine koje uređuju odredbe čl. 85. do čl. 93. ZV-a. Temeljna ovlast svakog suvlasnika je sudjelovanje u upravljanju cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova uspostavljeno etažno vlasništvo. Upravljaju po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari (čl. 39. – do 45. ZV-a), ako zakonom nije što drugo posebno određeno (čl. 85. st. 1. ZV-a), a kada je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga (čl. 39. st. 2. ZV-a). Dakle, primjenjuju se pravila iz odredbi čl. 1121. do čl. 1129. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
S druge strane kod ostvarivanja već utvrđenih prava na suvlasničkom dijelu nekretnine koji služe kao zajednički (kako je riječ o dijelu nekretnine na kojem ne postoji isključivo pravo uporabe jednog suvlasnika kao vlasnika posebnog dijela nekretnine, već služi nekretnini kao cjelini) i koja tako ne ovise o odluci ostalih suvlasnika, svaki pojedini suvlasnik ovlašten je u skladu s odredbom čl. 46. st. 1. ZV-a glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima zahtjeve za ostvarivanje onih prava koja mu pripadaju kao pojedinačnom suvlasniku, a ako oni ne udovolje njegovom zahtjevu, on svoj zahtjev može ostvariti preko suda. U tom smislu, suvlasniku koji je sa svojim suvlasničkim dijelom povezao vlasništvo određenog posebnog dijela te nekretnine (etažnom vlasniku) pripada pravo i na vlasničku zaštitu za prestanak uznemiravanja (negatorijsku tužbu) u smislu odredbi čl. 167. ZV-a prema suvlasniku koji mu građenjem na suvlasničkom dijelu nekretnine koji služe kao zajednički neovlašteno onemogućava ili bitno ograničava izvršavanje suvlasničkih ovlasti.
Kako iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da se tuženik kod izvršenih radova ujedno poziva i na izvršavanje svojih vlasničkih ovlasti koje ima na posebnom dijela nekretnine, treba reći da etažni vlasnik shodno odredbi čl. 79. st. 1. ZV-a upravlja tim posebnim dijelom i izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je taj posebni dio samo u njegovom vlasništvu, pa može ako nije drukčije određeno, činiti s tim dijelom što ga je volja i svakog drugoga iz tog isključiti. Tako etažni vlasnik ima određena prava glede svog posebnog dijela nekretnine koja se, između ostalog, odnose na promjene stanja (čl. 82. ZV-a), na način da je ovlašten ne tražeći za to odobrenje od ostalih suvlasnika, u skladu s građevinskim propisima o svome trošku izvršiti popravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, uključujući i promjenu namjene, ali tek pod pretpostavkama: - da ta promjena ne smije prouzročiti oštećenja zgrade i drugih dijelova nekretnine, a ni povredu onih interesa ostalih suvlasnika koji zaslužuju zaštitu, osobito ne smije prouzročiti povredu vanjskog izgleda zgrade, ni opasnost za sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari, – ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajedničke dijelove nekretnine, to je dopušteno samo ako je takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnog dijela, inače je svaki suvlasnik (izvan taksativno navedenih radova odredbom čl. 82. st. 1. t. 2. ZV-a) može zabraniti, te – radi promjene na svom dijelu nije dopušteno zadrijeti u one dijelove nekretnine koji su kao posebni dio u vlasništvu drugog suvlasnika bez njegova odobrenja izvan popravaka izrijekom određenih čl. 82. st. 1. t. 3. ZV-a.
S druge strane, obzirom na drugo pitanje koje se odnosi na pasivno legitimirane osobe kod negatorijske zaštite, treba reći (kako je to istaknuto u više odluka ovog suda: Rev – 2366/14 od 23. svibnja 2018., Revx – 686/16 od 6. studenog 2019. i dalje), da je kod negatorijske tužbe u smislu odredbe čl. 167. st. 2. ZV-a pasivno legitimirana svaka osoba koja vlasnika bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede njegove stvari. U tom smislu, pasivno je legitimirana kako osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, bilo postupajući u svoje ime, bilo po nalogu ili u korist trećega, tako i osoba po čijem se nalogu to uznemiravanje čini, ali i osoba u čiju se korist vlasnik uznemirava ako je ona znajući što se čini to odobrila ili se time okoristila.
Tako je u ovoj pravnoj stvari za pravilnu primjenu materijalnog prava od odlučnog značaja utvrditi prethodno navedene činjenice koje su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili utvrditi.
Kako su zbog pogrešnog pravnog stajališta ostale nepotpuno utvrđene činjenice u smislu izloženog stajališta ovog suda, to nema uvjeta za preinaku odluke.
Slijedom iznijetog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U ponovnom postupku potrebno je utvrditi sve naprijed iznijete odlučne činjenice, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.
Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.