Broj: Kž 43/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Š. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog I. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 11. siječnja 2018. broj Kv I-464/2017 (Kzd-3/2017), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog I. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. Š., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 2. i 6., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te protiv optuženog I. D., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 3., 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., a pravilno bi bilo i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), prema optuženom I. D. produljena je primjena mjera opreza, i to obveze javljanja jednom mjesečno određenoj službenoj osobi u policijskoj postaji Policijske uprave zagrebačke prema mjestu prebivališta, zabrane približavanja maloljetnoj oštećenici B. B. na udaljenost manju od 100 metara te zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze s tom oštećenicom, uz upozorenje da će se u slučaju nepridržavanja mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi I. D. po branitelju, odvjetniku G. M., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se izrečene mjere opreza ukinu, a podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od odlučnog značaja za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a potom je i pravilno zaključio da se ta mjera i nadalje može svrhovito zamijeniti mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08. Za takvo svoje utvrđenje prvostupanjski je sud dao valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu optuženik kada u žalbi upire da je u prvostupanjskom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kao i da nisu navedeni dokazi iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje, zbog čega da je pobijano rješenje nezakonito.

Odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo proizlazi iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. ZKP/08. protiv tog optuženika. Prilikom donošenja odluke o osnovanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora, a onda i mjere opreza kao njegove svrhovite zamjene, ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni upuštati se u ocjenu pravilnosti činjeničnih utvrđenja te dokazne snage i vjerodostojnosti izvedenih dokaza. Stoga su u ovom stadiju postupka bez odlučnog značaja žalbene tvrdnje optuženika da dokazi izvedeni na raspravi ukazuju da optuženik nije postupao bezobzirno i s visokim stupnjem kriminalne volje.

Protivno daljnjim tvrdnjama žalitelja, one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i realnu bojazan da će optuženi I. D. boravkom na slobodi nastaviti s istom ili istovrsnom kriminalnom aktivnošću prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u načinu počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, a kako se radi o kaznenom djelu kojem je zaštitni objekt imovina, pravilno je prvostupanjski sud tu okolnost povezao s lošim imovinskim prilikama optuženika (prema njegovom vlastitom kazivanju). Dakle, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da postoje one osobite okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost na strani optuženika.

Nadalje, uzevši u obzir sve tako utvrđene okolnosti, ali imajući u vidu i odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, a pritom vodeći računa i da je optuženik do sada neosuđivana osoba, kao i da se prema dostupnim podacima protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak, uz činjenicu da se optuženik u međuvremenu uspio zaposliti, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika. Upravo će se primijenjenim mjerama onemogućiti neposredan kontakt između optuženika i maloljetne oštećenice, kao i bilo kakva veza između njih, a tako i spriječiti optuženika u daljnjem protupravnom postupanju, čime će se ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Stoga je zakonito i pravilno protiv optuženika produljena daljnja primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08.

Pravilnost prvostupanjskog rješenja stoga nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženika kojima se ističe da nije potrebno produljivati mjere opreza jer ih se optuženik do sada pridržavao. Naime, okolnost da se optuženik do sada ponašao sukladno izrečenoj mu obvezi javljanja i da nije kršio zabranu približavanja i kontaktiranja s maloljetnom oštećenicom potvrđuje da mjere opreza ostvaruju svoju svrhu.

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoje zaključke izložio je valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda nužna daljnja primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tome nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 2. veljače 2018.