Broj: Pž-4697/2020

 

 

                                      

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog I.T. , zbog prekršaja iz članka 54. stavka 24. („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec, broj: 511-21-09/05-3-246-1/2020 od 8. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 1. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   je

 

 

I.       Djelomično se prihvaća prigovor okrivljenog I.T. kao osnovan, te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca ukida.

 

II.              U ostalom dijelu prigovor okrivljenika I.T. odbija se kao neosnovan, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

 

III.              Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik I.T. se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljeni I.T. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna koju je kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, a ako u tom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

Uz kaznu je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

 

Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

 

              Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor samo zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri, zbog čega se u smislu članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, prigovor smatra žalbom.

 

Žalitelj u prigovoru ističe u bitnom, da priznaje prekršaj kojeg je počinio, te ukazuje da nije bio svjestan da vozi tolikom brzinom, a radilo se o predvečernjim satima na praznom i ravnom dijelu ceste. Dodaje da je umirovljenik i obećaje da će ubuduće strogo paziti i pridržavati se propisa, te do sada nema evidentirane kaznene bodove, pa moli da mu se kazna smanji i ukine zaštitna mjera jer mu je vozilo neophodno za obavljanje poslova jer u svojstvu direktora vodi vlastitu firmu, predlažući da se njegov prigovor prihvati. 

 

Prigovor je djelomično osnovan.             

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijani prekršajni nalog u onom dijelu u kojem se pobija i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Ispitujući odluku o kazni, ovaj Sud je ocijenio da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku pravilno izreklo novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za navedeni prekršaj.

 

Ovaj Sud smatra novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za navedeni prekršaj smatra srazmjernom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Stoga  po ocjeni vijeća ovog Suda nema uvjeta za ublažavanje novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj.

 

Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da u ovom konkretnom slučaju nije neophodno izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanjem motornim vozilom „B“ kategorije. Cijeneći sve olakotne okolnosti u njihovoj ukupnosti, odnosno izraženo žaljenje i činjenicu da nije kažnjavan za takve prekršaje, te vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, u konkretnom su slučaju ostvareni uvjeti za ukidanje izrečene zaštitne mjere, odnosno da ista nije nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja. Stoga je ovaj sud ukinuo izrečenu zaštitnu mjeru, držeći da će u ovom konkretnom slučaju i samo izrečena novčana kazna postići svrhu prekršajnopravnih sankcija.

 

Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenik je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka.

             

 

 

Slijedom navedenog  odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

                                             U Zagrebu, 1. prosinca 2020.

      Zapisničar:                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                           Siniša Senjanović, v.r.                                                                  

 

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi međimurskoj, Postaji prometne policije Čakovec u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.