Broj: Kž 48/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 26. rujna 2017. poslovni broj Kv I-Us-26/2017-2 (Kov-Us-11/2016), o ukidanju jamstva i određivanju primjene mjere opreza okrivljenom E. A., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

I. U povodu žalbe USKOK-a, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje pod točkom III. izreke te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod I., žalba USKOK-a je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 135. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 70/17. - dalje u tekstu: ZID ZKP/08.), okrivljenom E. A. ukinuto je jamstvo koje je zamijenilo istražni zatvor, a sastoji se u uplati novčanog iznosa 120.000,00 (stodvadesettisuća) kuna u korist računa sudskog depozita Županijskog suda u Rijeci. Pod točkom II. izreke rješenja odlučeno je da će računovodstvo tog suda po pravomoćnosti rješenja izvršiti povrat jamčevine J. K. iz M., ... Pod točkom III. izreke rješenja, a na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), okrivljenom E. A. određena je primjena mjere opreza obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, II. policijskoj postaji R., načelniku ili osobi koju on odredi, jednom mjesečno, a okrivljeni E. A. ujedno je upozoren da će se izrečena mjera zamijeniti istražnim zatvorom ako se ne bude iste pridržavao.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio USKOK, bez izričitog navođenja žalbene osnove, s navodom da se žalba podnosi „zbog odbijanja prijedloga za određivanje istražnog zatvora“ i prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv okrivljenog E. A. odredi istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Žalba je bespredmetna.

Žalitelj u žalbi izrijekom ne navodi odnosi li se žalba na neku od tri točke izreke pobijanog rješenja, no, iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žalbenim navodima problematizira jedino odluka iz točke III. izreke pobijanog rješenja, kojom je okrivljeniku određena primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., dok se ne dovodi u pitanje zakonitost odluke iz točaka I. i II. izreke pobijanog rješenja, kojima je ukinuto jamstvo te računovodstvu suda naložen povrat uplaćene jamčevine, pri čemu žalitelj nedvosmisleno naznačuje da je zbog stupanja na snagu ZID ZKP/08. bilo nužno ukinuti jamstvo i vratiti iznos uplaćene jamčevine.

Ispitivanjem pobijanog rješenja u povodu žalbe USKOK-a, a po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u pobijanom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog čega se to rješenje ne može valjano ispitati, pa ga je trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uslijed čega je žalba USKOK-a postala bespredmetna.

Budući da je pobijano rješenje ukinuto iz formalnopravnih razloga, to se ovaj sud nije upuštao u razmatranje osnovanosti navoda žalbe USKOK-a.

Prema odredbi članka 98. stavka 1. ZKP/08., sud može odrediti jednu ili više mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08. uz kumulativno ispunjenje dvije pretpostavke, a to su: (1) postojanje okolnosti iz članka 123. ZKP/08. zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je istražni zatvor već određen i (2) ako se ista svrha može ostvariti mjerom opreza. To znači da mjera opreza u svojoj suštini predstavlja zamjenu za istražni zatvor, a koja se primjenjuje onda kada se tom mjerom, blažom u odnosu na istražni zatvor, može postići ista svrha. Stoga je za primjenu mjere opreza nužno, kao prvo, utvrditi postojanje pretpostavki istražnog zatvora i to, kako opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebnih pretpostavki koje se odnose na jednu ili više zakonskih osnova propisanih člankom 123. stavkom 1. točke 1. do 4. ZKP/08. Nakon toga sud je dužan, na temelju odredbe članka 98. stavka 1. ZKP/08., ocijeniti bi li se ista svrha koja bi se postigla primjenom mjere istražnog zatvora mogla s uspjehom ostvariti primjenom blaže mjere, tj. mjerom opreza ili više njih.

Osim toga, valja imati na umu da se primjena mjera opreza određuje u slučaju kad postoje okolnosti iz članka 123. ZKP/08. zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor već određen, a ista se svrha može ostvariti mjerom opreza (članak 98. stavak 1. ZKP/08.). Ako prestanu okolnosti iz članka 123. ZKP/08. nema osnova ni za primjenu mjere opreza (članak 95. stavak 2. ZKP/08.) jer navedene odredbe jasno pokazuju da je primjena mjera opreza vezana uz postojanje okolnosti za određivanje (produljenje) istražnog zatvora.

Suprotno navedenom, prvostupanjski sud u pobijanom rješenju utvrđuje postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za mjeru istražnog zatvora iz članka 123. ZKP/08., ujedno paušalno konstatirajući da je „u konkretnom slučaju jamstvo zamijenilo istražni zatvora iz osnova navedenog u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.“, no, niti jednom riječju ne iznosi razloge u pogledu daljnje opstojnosti posebnih pretpostavki za mjeru istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Nadalje, iznoseći razloge za odluku iz točke III. izreke rješenja, prvostupanjski sud vodi računa o proteku vremena od počinjenja inkriminiranog kaznenog djela te o činjenici da je okrivljenik u razdoblju od više od godinu i pol poštovao uvjete jamstva koje je dao prilikom ukidanja istražnog zatvora, da bi zatim zaključio da unatoč tomu što je okrivljenik u međuvremenu prijavljen za neistovrsna kaznena djela iz članaka 172., 177. i 139. KZ/11., kao i da su u tijeku tek izvidi, za ostvarenje svrhe istražnog zatvora „nije nužno određivanje istražnog zatvora, već da se ista svrha može ostvariti i blažom mjerom, mjerom opreza i to na način kako je određena u točki III ovog rješenja“.

Međutim, kako su u pobijanom rješenju u potpunosti izostali razlozi koji opravdavaju primjenu istražnozatvorske mjere, nije jasno koja se to „ista svrha“ istražnog zatvora može ostvariti primijenjenom mjerom opreza.

Pored toga, iako bi se na temelju rješenja suca istrage od 17. prosinca 2015. broj Kir-Us-154/15 kojim je okrivljeniku određen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. dalo zaključiti da prvostupanjski sud određuje primjenu mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. kao zamjenu za mjeru istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., vidljivo je da prvostupanjski sud uopće ne navodi razloge zbog kojih zaključuje da bi u konkretnom slučaju bila svrhovita (upravo) mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. te propušta utvrditi, a zatim i pravilno ocijeniti, adekvatnost i učinkovitost primijenjene mjere opreza imajući u vidu katalog mjera propisanih u članku 98. stavku 2. ZKP/08., a time su u obrazloženju rješenja izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, prilikom odabira mjere (ili mjera) opreza kojima se zamjenjuje istražni zatvor, potrebno je pažljivo razmotriti postoji li (primjenom pojedine mjere opreza ili više njih) mogućnost učinkovitog ostvarenja istog cilja koji se ostvarivao primjenom mjere istražnog zatvora. U konkretnom slučaju nužno je, dakle, imati u vidu funkcionalnost pojedine mjere opreza i cilj koji se želi postići njenom primjenom te detaljnom analizom pravilno odgovoriti na pitanje predstavlja li (i koja) mjera opreza odgovarajuće zaštitno sredstvo kojim se otklanja opasnost (i koja) na strani okrivljenika. U ovom, pak, slučaju prvostupanjski sud zanemaruje da mjera opreza obveznog javljanja policiji nije objektivno prikladna za sprječavanje okrivljenikove iteracijske opasnosti, a pri tomu prikladnost mjere prvostupanjski sud uopće ne uzima u razmatranje.

S obzirom na navedeno, rješenje se ne može ispitati jer su u obrazloženju u potpunosti izostali razlozi o odlučnoj činjenici u pogledu postojanja istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., u smislu citirane odredbe članka 98. stavka 1. u vezi s člankom 124. stavkom 3. ZKP/08., slijedom čega su nejasni razlozi izneseni u pogledu opravdanosti primjene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., a time je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. pa je rješenje u povodu žalbe USKOK-a, a po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 494. stavka 3. točke 3. i stavka 4. ZKP/08., trebalo ukinuti i odlučiti kao u izreci, uslijed čega je žalba USKOK-a postala bespredmetna.

U ponovljenom postupku preispitivanja razloga za primjenu mjere opreza protiv okrivljenog E. A., prvostupanjski sud će uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju i otkloniti nedostatke na koje je upozoren pa će pravilno utvrditi i ocijeniti postoje li na strani okrivljenika one odlučne okolnosti koje upućuju na određenu opasnost koja opravdava mjeru istražnog zatvora i po kojoj osnovi, a čije je postojanje, kako je to prethodno već navedeno, pretpostavka za primjenu mjera opreza. Zatim će, odgovarajućom primjenom odredaba članka 98. stavaka 1. i 2. ZKP/08., utvrditi i adekvatno vrednovati i sve one okolnosti koje utječu na odluku o mogućnosti zamjene mjere istražnog zatvora, vodeći računa o potrebi i svrsishodnosti primjene pojedine mjere opreza te njihovog oblika i količine, kao i provedivosti. Pritom će svakako imati u vidu i potrebu razmatranja značaja nove okolnosti istaknute u žalbi USKOK-a (u vidu podignute optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 8. rujna 2017. broj KMP-DO-70/17-X). Nakon toga prvostupanjski sud će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano obrazložiti.

Zagreb, 5. veljače 2018.