Broj: Kž 49/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) i okrivljenog D. G. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 26. rujna 2017. broj Kv I-Us-27/2017 (Kov-Us-11/2016), o ukidanju jamstva i određivanju primjene mjere opreza okrivljenom D. G., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaćaju se žalbe USKOK-a i okrivljenog D. G., ukida se prvostupanjsko rješenje pod točkom III. izreke te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 135. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17. - dalje u tekstu ZID ZKP/08.), okrivljenom D. G. ukinuto je jamstvo koje je zamijenilo istražni zatvor, a sastoji se u uplati novčanog iznosa 70.000,00 (sedamdesettisuća) kuna u korist računa sudskog depozita Županijskog suda u Rijeci. Pod točkom II. izreke rješenja odlučeno je da će računovodstvo tog suda po pravomoćnosti rješenja izvršiti povrat jamčevine A. E. iz R., ..., OIB ... Pod točkom III. izreke rješenja, a na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), okrivljenom D. G. određena je mjera opreza obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, I. policijskoj postaji R., načelniku ili osobi koju on odredi, ..., a okrivljeni D. G. ujedno je upozoren da će se izrečena mjera zamijeniti istražnim zatvorom ako se okrivljenik ne bude iste pridržavao.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio USKOK, bez izričitog navođenja žalbene osnove, s navodom da se žalba podnosi „zbog odbijanja prijedloga za određivanje istražnog zatvora“, i prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv okrivljenog D. G. odredi istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Žalbu je podnio i okrivljeni D. G. po branitelju, odvjetniku G. M., također bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se izrečena mjera opreza ukine, a „podredno“ da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalbe su osnovane.

 

Oba žalitelja u žalbama izrijekom ne navode odnose li se žalbe na neku od tri točke izreke pobijanog rješenja, no, iz sadržaja žalbi je vidljivo da se žalbenim navodima, kako USKOK-a, tako i okrivljenika, problematizira jedino odluka iz točke III. izreke pobijanog rješenja, kojom je okrivljeniku određena primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., dok se ne dovodi u pitanje zakonitost odluke iz točaka I. i II. izreke pobijanog rješenja, kojima je ukinuto jamstvo te računovodstvu suda naložen povrat uplaćene jamčevine, pri čemu USKOK u žalbi nedvosmisleno naznačuje da je zbog stupanja na snagu ZID ZKP/08. bilo nužno ukinuti jamstvo i vratiti iznos uplaćene jamčevine.

 

Osnovani su navodi okrivljenika kada, upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ističe da je izricanje mjere opreza obveznog javljanja policiji u koliziji s razlozima zbog kojih se mjera određuje jer se tom mjerom ne ostvaruje svrha istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. pa pobijana odluka predstavlja formalističko tumačenje i arbitrarnu primjenu mjerodavne zakonske odredbe.

 

Naime, iznoseći razloge za odluku iz točke III. izreke rješenja, prvostupanjski sud ima u vidu razdoblje koje se prema činjeničnom opisu podignute optužnice okrivljeniku stavlja na teret, način počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, međusobnu povezanost okrivljenika te njihovu usmjerenost ostvarenju materijalne dobiti, što ukazuje na upornost i odlučnost te visok stupanj kriminalne volje, pa zaključuje da su to razlozi koji u svojoj ukupnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela na strani okrivljenika. Prvostupanjski sud zatim vodi računa o proteku vremena od počinjenja inkriminiranog kaznenog djela te o činjenici da je okrivljenik u razdoblju od više od godinu i pol poštovao uvjete jamstva koje je dao prilikom ukidanja istražnog zatvora, te zaključuje da, unatoč okrivljenikovoj ranijoj višestrukoj osuđivanosti zbog istovrsnih kaznenih djela, za ostvarenje svrhe istražnog zatvora, „nije nužno određivanje istražnog zatvora, već da se ista svrha može ostvariti i blažom mjerom, mjerom opreza i to na način kako je određena u točki III ovog rješenja“.

 

Slijedom navedenog, u obrazloženju rješenja izostali su razlozi o odlučnim činjenicama jer je vidljivo da prvostupanjski sud uopće ne navodi argumente zbog kojih zaključuje da bi u konkretnom slučaju bila svrhovita (upravo) mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. te propušta utvrditi, a zatim i pravilno ocijeniti, adekvatnost i učinkovitost primijenjene mjere opreza imajući u vidu katalog mjera propisanih u članku 98. stavku 2. ZKP/08. Naime, kako je u konkretnom slučaju okrivljeniku bio određen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dakle, zbog postojanja iteracijske opasnosti, prilikom odabira mjere (ili mjera) opreza kojima se zamjenjuje istražni zatvor, potrebno je pažljivo razmotriti postoji li (primjenom pojedine mjere opreza ili više njih) mogućnost učinkovitog ostvarenja istog cilja koji se ostvarivao primjenom mjere istražnog zatvora. U konkretnom slučaju nužno je, dakle, imati u vidu funkcionalnost pojedine mjere opreza i cilj koji se želi postići njenom primjenom te detaljnom analizom pravilno odgovoriti na pitanje predstavlja li (i koja) mjera opreza odgovarajuće zaštitno sredstvo kojim se otklanja opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika. U ovom pak slučaju, kako pravilno navodi okrivljenik u žalbi, mjera opreza obveznog javljanja policiji uistinu nije objektivno prikladna za sprječavanje okrivljenikove iteracijske opasnosti, a prikladnost mjere prvostupanjski sud uopće nije uzeo u razmatranje.

 

Jednako tako, u pravu je USKOK kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je primijenjena mjera opreza javljanja policiji iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. adekvatna kao blaža mjera kojom se ostvaruje svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Opravdavajući primjenu mjeru opreza kao zamjene za istražni zatvor, prvostupanjski sud se paušalno osvrće na okrivljenikovu raniju višestruku osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela, smatrajući da je svrhu istražnog zatvora moguće ostvariti primijenjenom mjerom opreza. Prvostupanjski sud, međutim, pritom potpuno propušta ocijeniti značaj pojma višestrukosti u konkretnom slučaju. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije (listovi 95. do 98. spisa predmeta) okrivljenik u razdoblju od ... osuđen u čak ... navrata te se u popisu počinjenih kaznenih djela nalaze kaznena djela zlouporabe opojnih droga, dakle, djela istovrsna ovima koja mu se sada inkriminiraju, a među ostalim se nalaze i kaznena djela teške krađe i prikrivanja, dakle, kaznena djela kojima je imovina zaštitni objekt, pri čemu je u aktualnom postupku osnovano sumnjiv za počinjenje djela koja također karakterizira pribavljanje protupravne imovinske koristi. Iz navedenog je razvidno da sve dosadašnje osude nisu kod okrivljenika polučile pozitivan efekt. Upravo suprotno, neusklađenost načina njegova života s pravilima pravnog poretka pojačava se do te mjere da je prema aktualnoj optužnici osnovano sumnjiv za počinjenje težih kaznenih djela.

 

Kraj takvog stanja stvari, bilo je potrebno osvrnuti se i na navode ravnateljice USKOK-a istaknute na ročištu ... (ponovljene u žalbi), a u pogledu nastavka okrivljenikovog protupravnog ponašanja, ostvarivanjem obilježja prekršaja povezanih sa zlouporabom droga, ubrzo nakon što je protiv okrivljenika ukinut istražni zatvor nakon uplate jamčevine. No, kako utvrđenje, tako i vrednovanje te okolnosti, u pobijanom je rješenju u potpunosti izostalo.

 

Budući da su u obrazloženju rješenja izostali razlozi o odlučnim činjenicama jer je prvostupanjski sud propustio navesti razloge zbog kojih zaključuje da bi u konkretnom slučaju bila svrhovita (upravo) mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. te je zanemario potrebu utvrđenja i pravilne ocjene adekvatnosti i učinkovitosti primijenjene mjere opreza imajući u vidu katalog mjera propisanih u članku 98. stavku 2. ZKP/08., to je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Istodobno, navodima žalbe USKOK-a ozbiljno je dovedena u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja u pobijanom rješenju jer je prvostupanjski sud propustio imati u vidu sve odlučne činjenice prilikom razmatranja bi li se ista svrha koja bi se postigla primjenom mjere istražnog zatvora mogla s uspjehom ostvariti primjenom mjere opreza kao blažom mjerom i koja bi to mjera bila u smislu tehnički realne predvidivosti ostvarenja istog cilja, ili isključivo istražnim zatvorom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Stoga, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., trebalo je žalbe USKOK-a i okrivljenika prihvatiti, ukinuti pobijano rješenje pod točkom III. izreke te u tom dijelu predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku preispitivanja razloga za primjenu mjere opreza protiv okrivljenog D. G., prvostupanjski sud će uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju i otkloniti nedostatke na koje je upozoren pa će ponovno ocijeniti postoje li na strani okrivljenika one odlučne okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela. Potom će sud, odgovarajućom primjenom odredaba članka 98. stavaka 1. i 2. ZKP/08., utvrditi i adekvatno vrednovati i sve one okolnosti koje utječu na odluku o mogućnosti zamjene mjere istražnog zatvora, vodeći računa o svrsishodnosti primjene pojedine mjere opreza te njihovog oblika i količine, kao i provedivosti. Pritom će se sud osvrnuti te ocijeniti značaj okolnosti istaknute od strane ravnateljice USKOK-a na ročištu ... i ponovljene u žalbi, a u pogledu nastavka okrivljenikovog protupravnog ponašanja, ostvarivanjem obilježja prekršaja povezanih sa zlouporabom droga, ubrzo nakon što je protiv okrivljenika ukinut istražni zatvor nakon uplate jamčevine. Nakon toga prvostupanjski sud će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano obrazložiti.

 

Zagreb, 5. veljače 2018.