- 1 -              Rev 1590/2015-3

 

 

 

 

Broj: Rev 1590/2015-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz C., kojeg zastupa punomoćnica R. S., odvjetnica iz R., protiv tuženika F. B. iz S., kojeg zastupa punomoćnica A. V., odvjetnica iz R., radi povrata zajma, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1863/2014 od 4. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-697/12 od 16. siječnja 2013., u sjednici održanoj 2. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Djelomično se odbija revizija tuženika F. B. (u odnosu na glavnu stvar), kao neosnovana.

 

r i j e š i o  j e:

 

Djelomično se odbacuje revizija tuženika F. B. (u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka), kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe suđeno je:

 

              "I. Nalaže se tuženom F. B. iz S., …, OIB … (prije na adresi u Đ., …) da tužitelju N. V. iz C., …, OIB: … isplati iznos od 77.720,00 Eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa pripadajućim kamatama

              - na iznos od 8.540,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate koje teku  od dana 31. siječnja 2008. godine pa sve do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena;

              - na iznos od 4.120,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate koje teku od dana 04. ožujka 2008. godine pa sve do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena;

              - na iznos od 10.600,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate koje teku od dana 31. srpnja 2008. godine pa sve do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena;

              - na iznos od 3.360,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate koje teku od dana 31. prosinca 2008. godine pa sve do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena;

              - na iznos od 6.180,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate koje teku od dana 16. kolovoza 2009. godine pa sve do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena;

              - na iznos od 600,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate koje teku od dana 16. veljače 2010. godine pa sve do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena;

              - na iznos od 2.120,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate koje teku od dana 04. ožujka 2011. godine pa sve do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena;

              - na iznos od 42.200,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate koje teku od dana 31. kolovoza 2011. godine pa sve do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi prouzročeni parnični trošak tužitelju u iznosu od 18.125,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

 

              Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1863/2014 od 4. ožujka 2015. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude kao i odluke o troškovima parničnog postupka reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka, podredeno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova postupka i revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija djelomično nije osnovana (u odnosu na glavnu stvar) a djelomično nije dopuštena (u odnosu na troškove postupka).

 

U odnosu na glavnu stvar:

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 5/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tuženik u reviziji ističe da su prvostupanjski i drugostupanjski sud donoseći pobijane presude počinili bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. i toč. 6. ZPP jer smatra da je prvostupanjska presuda zbog ogluhe donesena protivno odredbama ZPP. Tvrdi da mu propuštanjem dostave nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Nadalje navodi da obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama pa se ne mogu ispitati, čime su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Odredbom čl. 385. st. 2. ZPP propisano je kako se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ZPP - protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. toga Zakona kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda revizija ovoga Zakona – revizija može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku.

Tuženik revizijom ukazuje na postojanje bitnih povreda učinjenih pred prvostupanjskim sudom navodeći da "(…) iako je nesporno potpisao dostavnicu da mu uz dostavnicu nije uručena tužba i poziv na odgovor na tužbu (već tek 21. siječnja 2013.)" pa su ga na taj način sudovi onemogućili u raspravljanju pred sudom i počinili bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

Međutim, u žalbi protiv prvostupanjske presude tuženik uopće nije iznosio prigovor postojanja navedene bitne povrede, pa ju nije mogao isticati ni u predmetnoj reviziji.

 

Nije osnovan niti revizijski navod tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP te bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

Naime, pri donošenju presude zbog ogluhe sud se ograničava na ispitivanje jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 331.b ZPP. U ovom slučaju sud je to ispitao, a čl. 8. na koji sadržajno upire tuženik, sadrži načelo slobodne ocjene dokaza u skladu s kojim je sud dužan savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pa kako se presuda zbog ogluhe donosi bez izvođenja dokaza, to po naravi stvari izostaje ocjena dokaza i zadatak suda svodi se, dakle na ispitivanje pretpostavki za donošenje presude zbog ogluhe (čl. 331.b ZPP).

 

Odredbom čl. 331.b st. 1. ZPP propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima:

 

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

 

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

 

3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

 

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

 

Prema odredbi st. 2. tog čl. ZPP-a neće se donijeti presuda zbog ogluhe kad je udovoljeno uvjetima iz st. 1. tog čl. ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ZPP-a).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom zajma u iznosu od 77.720,00 EUR u protuvrijednosti u kunama temeljem više Ugovora o zajmu potpisanih od strane tuženika.

 

Prema stanju spisa proizlazi:

 

- da je prvostupanjski sud pismenom od 21. studenog 2012. uz tužbu s prilogom pozvao tuženika na davanje odgovora na tužbu u roku 15 dana od primitka tog poziva uz upozorenje, među ostalim i ono na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u slučaju nedavanja odgovora na tužbu;

- da je tuženik primitak pismena suda potvrdio potpisom na povratnici - obavijesti o uručenju 18. prosinca 2012.;

- da u udijeljenom roku tuženik nije dostavio sudu pisani odgovor na tužbu.

 

U smislu prednje navedenog, a polazeći od odredbe čl. 331. ZPP-a, prvostupanjski sud ocijenio je da su ostvarene zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe te prihvatio tužbeni zahtjev. Takvu prvostupanjsku presudu potvrdio je drugostupanjski ocijenivši da nije bilo zakonskih zapreka za donošenje takve presude.

 

U obje nižestupanjske presude navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama i nižestupanjske presude ne sadrže proturječnosti zbog kojih se njihova pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati. Zbog navedenog tuženik u reviziji neosnovano ističe da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Tuženik je u reviziji naveo da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali u reviziji nije određeno naveo razloge zbog kojih smatra da je drugostupanjski sud kod odlučivanja i donošenja te odluke pogrešno primijenio materijalno pravo već preispituje uvjete za donošenje presude zbog ogluhe.

 

S obzirom da tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, pravilno je donesena presuda zbog ogluhe, jer osnovanost zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a koje nisu u protivnosti s predloženim dokazima koje je sam tužitelj podnio (čl. 331.b ZPP).

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženika je u odnosu na odluku o glavnoj stvari odbijena kao neosnovana.

 

              U odnosu na troškove postupka:

 

Prema odredbi čl. 164. st. 4. ZPP o zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak, s tim da se odluka o troškovima parnice koja je sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP). Stoga je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka, mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP koja glasi: Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

Iz navedene odredbe proizlazi da je revizijom dopušteno pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja predstavljaju pojedinačni akt o predmetu spora i kojima se dovršava postupak po tužbi, pa je za ocjenu o dopuštenosti revizije protiv rješenja o troškovima parničnog postupka, prije svega, potrebno ocijeniti ima li rješenje o parničnim troškovima karakter takvog pojedinačnog akta čijom se pravomoćnošću dovršava parnični postupak.

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Sama okolnost što se rješenje o troškovima postupka donosi u presudi ili rješenju kojim se pravomoćno dovršava postupak pred sudom ne daje tom rješenju svojstvo rješenja kojim se pravomoćno završava parnični postupak. Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP), ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP.

Slijedom izloženog, u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa je potrebno posebno naglasiti kako protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

Uz sve navedeno, još se naglašava kako je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija."

Slijedom svega izloženog, reviziju tuženika u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima parnice valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP i odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 2. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.