Broj: Kž 47/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog D. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 26. rujna 2017. broj Kv I-Us-24/2017 (Kov-Us-11/2016), o ukidanju jamstva i određivanju primjene mjere opreza okrivljenom D. P., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba okrivljenog D. P., ukida se prvostupanjsko rješenje pod točkom III. izreke te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 135. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 70/17. - dalje u tekstu: ZID ZKP/08.), okrivljenom D. P. ukinuto je jamstvo koje je zamijenilo istražni zatvor, a sastoji se u uplati novčanog iznosa 70.000,00 (sedamdesettisuća) kuna u korist računa sudskog depozita Županijskog suda u Rijeci. Pod točkom II. izreke rješenja odlučeno je da će računovodstvo tog suda po pravomoćnosti rješenja izvršiti povrat jamčevine I. D. P. iz Z., ..., na broj računa otvorenog kod P. Z. d.d., IBAN: ... Pod točkom III. izreke rješenja, a na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), okrivljenom D. P. određena je primjena mjere opreza obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi zagrebačkoj, II. policijskoj postaji Č. – S., načelniku ili osobi koju on odredi, ..., a okrivljenik je ujedno upozoren da će se izrečena mjera zamijeniti istražnim zatvorom ako se ne bude iste pridržavao.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. P. po branitelju, odvjetniku G. M., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se izrečena mjera opreza ukine, a „podredno“ da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

Žalitelj u žalbi izrijekom ne navodi odnosi li se žalba na neku od tri točke izreke pobijanog rješenja, no, iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žalbenim navodima ne problematiziraju odluke iz točaka I. i II. izreke pobijanog rješenja, kojima je ukinuto jamstvo te računovodstvu suda naložen povrat uplaćene jamčevine, već jedino odluka iz točke III. izreke pobijanog rješenja, kojom je okrivljeniku određena primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

U pravu je žalitelj kada, upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodi da je izricanje mjere opreza obveznog javljanja policiji u koliziji s razlozima zbog kojih se mjera određuje jer se tom mjerom ne ostvaruje svrha istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. pa pobijana odluka predstavlja formalističko tumačenje i arbitrarnu primjenu mjerodavne zakonske odredbe.

Naime, iznoseći razloge za odluku iz točke III. izreke rješenja, prvostupanjski sud ima u vidu inkriminirano razdoblje, način počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, međusobnu povezanost okrivljenika te njihovu usmjerenost ostvarenju materijalne dobiti, što ukazuje na upornost i odlučnost te visok stupanj kriminalne volje, pa zaključuje da su to razlozi koji u svojoj ukupnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela na strani okrivljenika. Prvostupanjski sud zatim vodi računa o proteku vremena od počinjenja inkriminiranog kaznenog djela te o činjenici da je okrivljenik u razdoblju od više od godinu i pol poštovao uvjete jamstva koje je dao prilikom ukidanja istražnog zatvora, te zaključuje da se unatoč okrivljenikovoj ranijoj osuđivanosti (zbog neistovrsnih kaznenih djela) svrha istražnog zatvora može ostvariti mjerom opreza „na način kako je to određeno u točki III.“ rješenja.

Slijedom navedenog, u obrazloženju rješenja izostali su razlozi o odlučnim činjenicama, jer je vidljivo da prvostupanjski sud uopće ne navodi argumente zbog kojih zaključuje da bi u konkretnom slučaju bila svrhovita (upravo) mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. te propušta utvrditi, a zatim i pravilno ocijeniti, adekvatnost i učinkovitost primijenjene mjere opreza imajući u vidu katalog mjera propisanih u članku 98. stavku 2. ZKP/08. Naime, kako je u konkretnom slučaju okrivljeniku bio određen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dakle, zbog postojanja iteracijske opasnosti, prilikom odabira mjere (ili mjera) opreza kojima se zamjenjuje istražni zatvor, potrebno je pažljivo razmotriti postoji li (primjenom pojedine mjere opreza ili više njih) mogućnost učinkovitog ostvarenja istog cilja koji se ostvarivao primjenom mjere istražnog zatvora. U konkretnom slučaju nužno je, dakle, imati u vidu funkcionalnost pojedine mjere opreza i cilj koji se želi postići njenom primjenom te detaljnom analizom pravilno odgovoriti na pitanje predstavlja li (i koja) mjera opreza odgovarajuće zaštitno sredstvo kojim se otklanja opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika. U ovom, pak, slučaju, kako pravilno navodi žalitelj, mjera opreza obveznog javljanja policiji uistinu nije objektivno prikladna za sprječavanje okrivljenikove iteracijske opasnosti, a prikladnost mjere prvostupanjski sud uopće nije uzeo u razmatranje.

Slijedom navedenog, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., trebalo je žalbu okrivljenika prihvatiti, ukinuti pobijano rješenje pod točkom III. izreke te u tom dijelu predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku preispitivanja razloga za primjenu mjere opreza protiv okrivljenog D. P., prvostupanjski sud će uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju i otkloniti nedostatke na koje je upozoren pa će ponovno ocijeniti postoje li na strani okrivljenika one odlučne okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela. Potom će sud utvrditi i pravilno ocijeniti i sve one okolnosti koje utječu na odluku o potrebi i svrsishodnosti primjene pojedine mjere opreza te njihovog oblika i količine, kao i provedivosti. Nakon toga prvostupanjski sud će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano obrazložiti.

Zagreb, 5. veljače 2018.