- 1 -              Rev 2187/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2187/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o. za trgovinu i usluge (OIB: ... ) iz O., kojeg zastupa punomoćnik P. V., odvjetnik u O., protiv tuženice S. P. (OIB: ... ) iz O.,  koju zastupa punomoćnica Ž. F. M., odvjetnica u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-826/2016 od 30. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-310/15-18 od 7. lipnja 2016., u sjednici održanoj 2. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-826/2016 od 30. svibnja 2018. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju ukupan iznos od 397.334,43 kune s pripadajućim kamatama (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. izreke).

 

Presudom suda drugoga stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj se istoj protivi i predlaže je odbaciti kao nepravovremenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

Prije svega valja naznačiti da je revizija pravovremena jer je tuženica odluku suda drugoga stupnja zaprimila 4. srpnja 2018., a ne kako se tvrdi u odgovoru na reviziju 2. srpnja 2018. Stoga je takav navod odgovora na reviziju neosnovan.

 

U postupku pred sudom drugoga stupnja počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. To iz razloga što na bitne žalbene navode nije odgovoreno i dano obrazloženje pa u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

U konkretnoj je pravnoj stvari predmet spora regresni zahtjev tužitelja spram svoje djelatnice tuženice za iznos od 397.334,43 kune.

 

Nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tuženica radila kod tužitelja na poslovima knjigovodstva i financija od 1994. do 2014. te da je tužitelj u tom vremenu kao knjigovodstveni servis pružao usluge određenim komitentima. Nadalje, utvrđuju da je tuženica sa žiro računa komitenata u razdoblju od 2007. do 2014. vršila prijenos novca na svoj privatni tekući račun pri čemu je preneseno 754.227,00 kuna čime da je tužitelju namjerno uzrokovala štetu. Utvrđuju da su roditelji tuženice isplatili tužitelju iznos od 375.000,00 kuna na ime dijela imovinske štete te da je tužitelj svojim komitentima isplatio 397.334,43 kune koji iznos regresno potražuje od tuženice.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju o obvezi povrata toga iznosa primjenom odredaba čl. 101. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR) u povezanosti s odredbom čl. 1061. st. 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).

 

Nedvojbeno jest da je tuženica namjerno vršila prijenos novčanih sredstava na svoj tekući račun čime je oštetila komitente za iznos od 754.227,00 kuna. Konačno, nedvojbeno je da je tužitelj kao poslodavac isplatio iznos od 397.334,43 kuna koji sada regresno potražuje od tuženice.

 

Međutim, osnovni žalbeni navod, koji se ponavlja i u reviziji, odnosi se na tvrdnju da su roditelji tuženice u njeno ime isplatili dio štete koji je potom isplaćen komitentima. Pri tome nije utvrđeno odnosi li se ta isplata na ovaj regres ili eventualno na štetu koja je nastala samom tužitelju zbog mogućeg gubitka komitenata. Na ovakav žalbeni razlog nije odgovoreno u drugostupanjskoj odluci zbog čega je počinjena opisana bitna povreda odredaba postupka.

 

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

 

U ponovnom suđenju će drugostupanjski sud trebati odgovoriti na navedene žalbene navode tuženice i utvrditi i odgovoriti je li isplatom naknade štete zapravo pokriven veći dio regresa koji je isplaćen ili je taj iznos uplaćen na ime naknade štete samom tužitelju.

 

Zagreb, 2. prosinca 2020.