Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 2015/2016-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2015/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. O. iz S., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. & V. iz V., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. M. S., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1146/15-2 od 18. siječnja 2016., kojim je žalba tužitelja odbačena kao nedopuštena, a presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1328/14-20 od 9. siječnja 2015. preinačena i tužba tužitelja odbačena, u sjednici održanoj 2. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1146/15-2 od 18. siječnja 2016. u dijelu kojim je žalba tužitelja odbačena kao nedopuštena i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

II. O troškovima revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku odlučit će se u konačnoj odluci.

 

III. Revizija tužitelja iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., ... da tužitelju M. O. iz S., ..., na ime naknade štete isplati iznos od 2.018,12 kuna sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena godišnje, od 7. ožujka 2008. godine do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.003,17 kuna (slovnima: tisućutri kune i sedamnaest lipa) u roku od 15 dana."

 

Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

"Žalba tužitelja odbacuje se kao nedopuštena, dok se žalba tuženika u cijelosti uvažava, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Varaždinu od 9. siječnja 2015. godine broj P-1328/14-20 ukida, a tužba tužitelja od 8. ožujka 2011. godine se odbacuje."

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 400. st. 2. i čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju te ukinuti drugostupanjsko rješenje kao i prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužitelj je zatražio trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija iz čl. 382. st. 1. u vezi čl. 400. st. 2. ZPP je osnovana, dok je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP nedopuštena.

 

Prije svega, treba reći, da je protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je žalba tužitelja odbačena kao nedopuštena, dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP (tzv. redovna revizija). To iz razloga jer je odredbom čl. 400. st. 2. ZPP propisano da je protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje odnosno potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije uvijek dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona, neovisno o tome je li riječ o sporu u kojem bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude po odredbi čl. 382. st. 1. ili čl. 382. st. 2. ovoga Zakona.

 

U odnosu na drugostupanjsko rješenje u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu (za iznos 2.018,12 kn s pripadajućim zateznim kamatama) i tužba od 8. ožujka 2011. (u tom dijelu) odbačena, obzirom na vrijednost predmeta spora (u tom dijelu pobijanog rješenja – 2.018,12 kn) moguće je podnijeti samo reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanrednu reviziju).

 

Drugostupanjsko rješenje u dijelu kojim je tužiteljeva žalba odbačena kao nedopuštena ovaj sud je sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP ispitao samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U pravu je revident kada sadržajem revizije ukazuje da je (u tom dijelu) u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjski sud u obrazloženju je u bitnom naveo da je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja za iznos od 2.018,12 kn, a da tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva nije odbio, pa kako je točno da je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 13.254,94 kn to da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o cjelokupnom zahtjevu tužitelja, radi čega je tužitelj (obzirom na takav propust prvostupanjskog suda) u smislu odredbe čl. 339. st. 1. ZPP bio dužan u roku 15 dana podnijeti prijedlog za donošenje dopunske presude što isti nije učinio, već je podnio žalbu u kojoj nije isticao da tom presudom nije odlučeno o svim njegovim zahtjevima, pa da je posljedica takvog propusta tužitelja rezultirala time da se u smislu odredbe čl. 339. st. 2. ZPP smatra da je tužba u tom dijelu povučena. Stoga da tužitelj u smislu odredbe čl. 358. st. 3. ZPP nema pravnog interesa za podnošenje žalbe zbog čega je tužiteljeva žalba odbačena kao nedopuštena pozivom na odredbu čl. 367. ZPP.

 

Takovi razlozi navedeni u obrazloženju drugostupanjskog rješenja proturječe sadržaju spisa. Naime, očito je drugostupanjski sud "previdio" da iz izreke prvostupanjske presude jasno proizlazi da je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 2.018,12 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. U takvoj situaciji nije moguće prihvatiti ocjenu suda drugog stupnja da tužitelj nije imao pravni interes za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude u odbijajućem dijelu. Slijedom navedenog, prilikom donošenja rješenja kojim se žalba tužitelja odbacuje kao nedopuštena drugostupanjski sud je učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje tužitelj sadržajem revizije podnesene na temelju čl. 382. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 2. ZPP.

 

Stoga je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno kao u st. I. izreke.

 

Sukladno čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP odluči u konačnoj odluci (st. II. izreke).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Dakle iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da izvanredna revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju u čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je izostao bilo koji od navedenih razloga nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije.

 

U tom smislu tužitelj u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP navodi:

 

"Tužitelj stoga podnosi ovu izvanrednu reviziju obzirom je u konkretnom predmetu, a odnoseće na čl. 333. Zakona o parničnom postupku, sporno postoji li objektivni identitet spora u slučaju kada sud prethodno pravomoćno odluči o tužbenom zahtjevu tužitelja odnosećem na dio potraživanja, a u naknadno iniciranom postupku tužitelj zahtijeva isplatu dijela iznosa o kojem prethodno nije vođen postupak, obzirom su I i II tužitelj potraživali isplatu razmjerno visini svojih potraživanja prema ovršeniku, a ograničeni iznosom zaplijenjenih sredstava od strane tužene smatrajući kako su u istom prvenstvenom redu prilikom naplate svojih potraživanja?"

 

Tužitelj u smislu st. 3. čl. 382. ZPP nije određeno naveo razloge važnosti.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, vijeće ovoga suda ocijenilo je da nije riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koje ima u vidu odredba čl. 382. st. 2. ZPP budući iz sadržaja pitanja i cjelokupnog obrazloženja izvanredne revizije proizlazi da se isto odnosi isključivo na konkretni slučaj. Međutim, sve da je i riječ o pravnom pitanju koje ima u vidu odredba čl. 382. st. 2. ZPP (a, prema shvaćanju ovog suda nije obzirom na naprijed izloženo) izostali su razlozi važnosti u smislu st. 3. čl. 382. ZPP, pa u svakom slučaju nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije tužitelja podnesene na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP, valjalo reviziju tužitelja iz čl. 382. st. 2. ZPP, odbaciti kao nedopuštenu (st. III. izreke).

 

Zagreb, 2. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu