- 1 -              Rev 2651/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2651/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća,  Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge (OIB: ... ) Z., (kao pravni slijednik L. A. d.o.o. Z., OIB: .... ) protiv tuženika M. L. (OIB: ... ) iz O., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Z. odvjetničkog ureda D. Š., I. K., I. K. i I. J., iz O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1897/2016-2 od 5. siječnja 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-164/2016-8 od 15. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju i sudske pristojbe na odgovor na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 246.971,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose od 8. prosinca 2014. do isplate, sve u roku od 15 dana. U točki II. djelomično je odbijen zahtjev tužitelja na ime isplate zakonske zatezne kamate na navedene iznose iz točke I. prije 8. prosinca 2014., kao neosnovan. U točki III. naloženo je tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 30.070,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda poslovnog broja P-164/2016-8 od 15. lipnja 2016. u pobijanom dosuđujućem dijelu, te u odluci o trošku u dosuđujućem dijelu (točka I. i III. izreke). Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe i trošak odgovora na žalbu. U točki II. uvažena je žalba tužitelja na odbijajući dio prvostupanjske presude (točka II.), te je preinačena prvostupanjska presuda u tom dijelu, na način da je dosuđena isplata zatezne kamate u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena, kako je pobliže navedeno u točki II. izreke drugostupanjske odluke. U točki III. djelomično je uvažena žalba tužitelja na odluku o trošku, te je naloženo tuženiku isplatiti daljnji parnični trošak u iznosu od 2.900,00 kn sa zateznim kamatama počev od 15. lipnja 2016. do isplate, te na iznos dosuđenog parničnog troška od 30.070,00 kn, zateznu kamatu po istoj stopi počev od 15. lipnja 2016., a sve to do isplate, u roku od 15 dana. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju te preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu. Traži trošak za sastav revizije te trošak sudske pristojbe na žalbu i presudu.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode tuženika u cijelosti i predlaže odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju i sudske pristojbe na odgovor na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Prema odredbi članka 392. a. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je isplata iznosa od 246.971,82 kn, koji iznos je isplaćen prema odredbi članka 3. predmetnog kupoprodajnog ugovora (od 23. travnja 2012.).

 

Suprotno tvrdnjama revidenta, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je drugostupanjska presuda razumljiva i može se ispitati, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- stranke su 23. travnja 2012. zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zk.ul.br. 16743 k.o. O., kč.br.9498/1- vinograd u površini od 247m2, kč.br. 9500/1 oranica u površini od 18153 m2, kč.br. 9500/05 or.čerke u površini od 8641 m2 i kč.br. 9500/4 or.čerke u površini od 1984 m2 i da su ugovorile kupoprodajnu cijenu od 989.160,00 EUR-a (1m2x30,00 EUR-a) u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB važećem na dan plaćanja

- kupac se obvezao isplatiti prodavatelju u roku od 30 dana od dana objave u Službenom glasniku G. o usvajanju Detaljnog plana uređenja (DPU) za područje R.-J. u Osijeku koje ugovorne obveze vrijede i obvezuju stranke pod uvjetom donošenja DPU, ali najkasnije do roka donošenja zaključno sa 1. svibnja 2013., koji rok je bitan sastojak ugovora te u slučaju propuštanja istog glede ispunjenja obveze kupca, ugovor se smatra raskinutim

- ukoliko DPU ne bi bio donesen do 1. svibnja 2013., a njegovo donošenje bude izgledno nakon 1. svibnja 2013. ugovorne strane ugovaraju dodatni rok od 6 mjeseci za ispunjenje ugovora u kojem slučaju se kupac obvezuje platiti prodavatelju naknadu tj. kamatu od 0,5% mjesečno na iznos ugovorene cijene s dospijećem 30-tog u mjesecu za odnosni mjesec, kao i eventualni PDV na prihod od prodaje zemljišta, ukoliko isti bude uveden kao porezna obveza prodavatelja nakon sklapanja ovog ugovora, a prije realizacije ovog ugovora (čl. 2. st. 2. i 3. ugovora)

- Aneksom I. ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. rujna 2013. ugovorne strane izmijenile su odredbu čl. 2. st. 2. ugovora na način da je kupac u obvezi platiti kupoprodajnu cijenu i nadalje u roku od 30 dana od dana objave u Službenom glasniku odluke o donošenju DPU za područje R., a najkasnije do 1. svibnja 2014., koji rok je bitan sastojak ugovora, a u slučaju neispunjenja, ugovor se smatra raskinutim

- svrha kupoprodaje je bila izgradnja robnog centra L. u naravi se radilo o neizgrađenom građevinskom zemljištu

- DPU za područje R. donesen je odlukom Gradskog vijeća Grada O. od 8. svibnja 2014., a stupio je na snagu osam dana nakon objave u Službenom glasniku grada O. (Službeni glasnik broj 7 od 9. svibnja 2014.)

- tužitelj je tuženiku isplatio iznos od 246.971,82 kn i to 35.187,43 kn 4. lipnja 2013., 34.739,24 kn 1. srpnja 2013., 34.997,63 kn 1. kolovoza 2013., 35.330,86 kn 10. rujna 2013., 35.508,42 kn 21. listopada 2013., 35.621,92 kn 27. studenoga 2013. i 35.586,32 kn 17. prosinca 2013.

 

Kraj svih ranije navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi nalaze da je kupoprodajni ugovor od 23. travnja 2012. i Aneks I. kupoprodajnog ugovora sklopljen pod uvjetom donošenja R. u O. Nadalje, u kupoprodajnom ugovoru stranke su ugovorile naknadu od 0,5% na kupoprodajnu cijenu, za koju naknadu nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je ugovorena pod odgodnim uvjetom kao i sam kupoprodajni ugovor te da se ne radi o samostalnom pravnom poslu. Zaključak je nižestupanjskih sudova da navedena naknada ne predstavlja naknadu za odgođeno plaćanje sa karakterom obeštećenja te da ne postoji pravna osnova po kojoj bi tuženik mogao zadržati primljeni iznos. Drugostupanjski sud je dosudio isplatu zateznih kamata od dana kada je isplaćen iznos naknade do podnošenja tužbe.

 

Revident u reviziji neosnovano ističe i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 297. stavka 1., te članka 368. stavaka 1., 2. i 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO).

 

Člankom 297. stavkom 1. ZOO propisano je da je ugovor sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice.

 

Člankom 368. stavkom 1. ZOO propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze za naknadu štete. Stavkom 2. propisano je ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala. Stavkom 5. propisano je da strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila.

 

Suprotno revizijskim navodima pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je ugovor o kupoprodaji sklopljen pod odgodnim uvjetom koji odgađa učinak pravnog posla do vremena dok se uvjet ne ispuni ili ne izjalovi. Konstrukcija uvjeta ovisi o volji i namjerama sudionika pravnog posla. Ugovorne strane nisu predvidjele što će se dogoditi sa uplaćenim iznosima u slučaju raskida ugovora, odnosno je li strana koja je primila ovdje utuženi iznos ima pravo zadržati taj iznos te po kojoj osnovi.

 

Stoga je pravilno primijenjena odredba članka 368. stavka 2. ZOO da je u slučaju raskida ugovora svaka strana dužna vratiti ono što je primila na temelju takvog ugovora. Revizijski navodi o pravnoj prirodi primljenih iznosa i razlozima zbog kojih je tužitelj tuženiku isplaćivao te iznose, kao i tumačenje smisla i sadržaja sklopljenog ugovora i Aneksa I. ugovora veže se uz utvrđenje krivnje na strani tužitelja za neispunjenje ugovorne obveze odnosno neisplate kupoprodajne cijene što je suprotno utvrđenjima nižestupanjskih sudova.

 

Donošenje DPU nije u ovlasti niti jedne od ugovornih strana, ali su stranke zaključile ugovor i obvezu isplate kupoprodajne cijene su vezale uz donošenja DPU, a kako isti nije bio donesen do krajnjeg ugovorenog roka došlo je do raskida ugovora, čime su obje strane oslobođene svojih obveza, pa tako i isplate kupoprodajne cijene uz vraćanje svih primljenih iznosa na temelju takvog ugovora.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci.

 

Temeljem članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na reviziju i troška sudske pristojbe na odgovor na reviziju, jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

 

Zagreb, 2. prosinca 2020.