- 1 -              Revd 2672/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2672/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske OIB: …, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Z. protiv tuženika M. d.o.o., V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-3165/18-2 od 2. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj: P-270/17-31 od 22. ožujka 2018., na sjednici održanoj 2. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Dopušta se revizija tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3165/18-2 od 2. lipnja 2020., zbog pravnog pitanja koje glasi:

 

„Ima li oštećenik, čije je pravo na naknadu štete zastarjelo, pravo na isplatu naknade koristi po pravilima o stjecanju bez osnove, na temelju odredbe čl. 209. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) koja je identična sada važećoj odredbi čl. 1110. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, - dalje: ZOO/05) za ono što je štetnik dobio radnjom kojom je uzrokovana šteta?“

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-3165/18-2 od 2. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj: P-270/17-31 od 22. ožujka 2018., a kojom su odbijeni zahtjevi tužiteljice za isplatu naknade protupravno eksploatirani tehničko - građevinski kamen odnosno za naknadu korištenja zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, a zbog osam pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tuženik se u odgovoru na prijedlog protivi svim njegovim navodima i predlaže ga odbiti.

 

Prijedlog tužiteljice je djelomično osnovan.

 

U prijedlogu tužiteljica postavlja slijedeća pitanja:

 

I.

1. Čini li sud drugog stupnja apsolutno bitnu povredu odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točka 11. kad donosi odluku o neosnovanosti zahtjeva za isplatu koristi od uporabe mineralne sirovine u vlasništvu države i kad sud prvog stupnja nije odlučivao o tom zahtjevu ni proveo dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica od kojih ovisi osnovanost tog zahtjeva već je dokazne prijedloge tužitelja upravljene na njihovo dokazivanje odbio?,

 

2. Da li je drugostupanjskom presudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo u situaciji kad je tužbeni zahtjev radi naknade štete odbijen kao neosnovan zbog zastare, a otklonjena je primjena odredaba članka 1110., 1111., 1120. i dr. Z00-a?,

 

3. Da li je oštećenik, čije je pravo na naknadu štete zastarjelo, ovlašten od štetnika zahtijevati isplatu koristi po pravilima o stjecanju bez osnove i u slučaju kad radnja štetnika ima obilježja štetne radnje, a na temelju članka 1110. ZOO-a?,

 

4. Da li je primjena odredaba o stjecanju bez osnove ograničena isključivo na stjecanja do kojih je došlo radnjom koja nema obilježja štetne radnje, unatoč odredbi članka 1110. ZOO-a?“

 

II.

1. Čini li sud drugog stupnja apsolutno bitnu povredu odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. kad nije razmotrio odlučne žalbene razloge koji se tiču sadržaja, značaja i dosega upravnih akata donesenih na temelju Zakona o rudarstvu (rješenje o odobravanju eksploatacijskog polja i rješenje o odobravanju izvođenja rudarskih radova) kad je u razlozima presude naveo sadržaj tih isprava koji je proturječan samim ispravama?,

 

2. Mogu li se rješenja upravnih tijela donesena na temelju Zakona o rudarstvu (NN 27/91) i to konkretno rješenje Sekretarijata gospodarstva županije Klase: UP-I-310-01/93-01/01 od 20. rujna 1993., kojim je odobreno eksploatacijsko polje i rješenje Ureda za gospodarstvo županije, Klase: UP-I-310-01/95-01/04 od 20. travnja 1995. kojim je odobreno izvođenje rudarskih radova, smatrati pravnom osnovom za korištenje nekretnina unutar tog eksploatacijskog polja?

 

3. Može li se osoba koja je u posjed nekretnina stupila na osnovi odluka iz prethodnog pitanja smatrati poštenim posjednikom iako je rješenjem o odobrenju za izvođenje rudarskih radova izrijekom upućena na prethodno rješavanja imovinsko-pravnih odnosa s vlasnikom zemljišta?

 

4. Koji su kriteriji za utvrđivanje visine koristi od uporabe nekretnine u vlasništvu države, koja u naravi predstavlja eksploatacijsko polje mineralnih sirovina, u situaciji kad je Vlada Republike Hrvatske propisala da se takvim nekretninama može raspolagati na temelju ugovora o zasnivanju služnosti u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina?“

 

Kao razlog važnosti navedenih pitanja ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, za koja smatra da ukazuju na nejedinstvenost sudske prakse i time na potrebu ujednačavanje sudske prakse o pojedinim pitanjima.

 

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da je naznačeno pitanje I/3. u prijedlogu tužiteljice, a koje se u suštini svodi na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem je revizijski sud izrazio pravno shvaćanje - o pravu oštećenika nakon zastare prava zahtijevati naknadu štete (primjerice u odluci Rev 1281/07-2 od 2. rujna 2009.), pa se u povodu revizije može očekivati odluka o pravnom pitanju koje je važno i za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Za pitanja naznačena pod I./1. i 2. te II./1.,2., 3. i 4. treba reći da se odnose isključivo na okolnosti konkretnog slučaja, pa se kao odgovor na tako postavljena pitanja ne može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno ne samo za odluku u ovom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Slijedom toga, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije zbog tih pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP.

 

Naposljetku, u odnosu na pitanje postavljeno pod I.4. ukazuje se da predlagateljica nije u prijedlogu određeno obrazložila niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno, i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za intervenciju ovog suda putem revizije o naznačenom pitanju.

 

Zbog izloženih razloga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP, riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka odbijen je, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog kao neosnovan (točka II. izreke rješenja).

 

Zagreb, 2. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.