- 1 -              Revd 2541/2020-2

Broj: Revd 2541/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. A. iz H., OIB: …, zastupanog po punomoćnici B. S. R., odvjetnici u D. protiv tuženika: 1. A. P. iz L., OIB: …, 2. D. P. iz K. S., OIB: … i 3. A. P. iz K. S., OIB: …, zastupanih po punomoćnici A. M. Lj., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj. & V. d.o.o. S., zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu 1. - 3. tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1666/2019-2 od 23. lipnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-49/18 od 12. lipnja 2019., na sjednici održanoj 2. prosinca 2020.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije 1. - 3. tuženika se odbacuje.

Obrazloženje

Prvo do treće tuženici (dalje: tuženici) su prijedlogom za dopuštenje revizije predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1666/2019-2 od 23. lipnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-49/18 od 12. lipnja 2019., a kojima je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje čina smetanja posjeda, uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i zabranu budućeg smetanja, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

Tužitelj na prijedlog tuženika nije odgovorio.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. ZPP, vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Tuženici su u prijedlogu naveli slijedeća pitanja:

„1. Može li se u slučaju kada je identifikacija (dijela) nekretnine među strankama sporna bez provedenog uviđaja na licu mjesta ili vještačenja uopće postaviti uredan, određen odnosno precizan i ovršiv tužbeni zahtjev te je li bez provođenja tog dokaza uopće moguće raspravljanje o tužbenom zahtjevu?,

2. Može li se bez provedenog uviđaja na licu mjesta (i vještačenja) precizirati tužbeni zahtjev odnosno „predmet posjedovne zaštite“ (u ovom slučaju ključanica) ukoliko tuženici spore identifikaciju te može li se bez tog dokaza odrediti predmet spora te je li takav tužbeni zahtjev ovršiv?,

3. Mora li sud svoje uvjerenje u obrazloženju odluke opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima?,

4. Mogu li predmet posjedovne zaštite biti pojedine prostorije (dijelovi) unutar jedne nekretnine ili se posjedovna zaštita mora tražiti u odnosu na pojedinačnu nekretninu sukladno načelu jedinstva nekretnine?“

Kao razlog važnosti navedenih pitanja predlagatelji ukazuju na odluke revizijskog suda odnosno drugih drugostupanjskih sudova, ističući da je doneseno rješenje suprotno shvaćanjima zauzetima u navedenim odlukama. Tako u odnosu na 1. i 2. postavljeno pitanje ukazuju na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-349/2002 i Rev-445/1991 te na odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1221/2018 i Gž-1494/2019, dok u vezi 3. postavljenog pitanja ukazuju na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2732/88, a za 4. postavljeno pitanje na odluku Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-518/02.

Postavljena pitanja 1. - 3. su preopćenito postavljena i odgovor na njih nije jednoznačan, već ovisi od sadržaja zatražene posjedovne zaštite, predloženih i izvedenih dokaza, njihove ocjene, kao i utvrđenih okolnosti svakog pojedinog slučaja pa kao odgovor na tako postavljena pitanja nije moguće zauzeti pravno shvaćanje primjenjivo u većem broju istovrsnih i u bitnim elementima podudarnih slučajeva. Da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano i postavljeno tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, što u predmetnom prijedlogu nije učinjeno. Pitanja se, u suštini odnose na to jesu li nižestupanjski sudovi eventualno propustili: utvrditi da je tužbeni zahtjev nerazumljiv i nepodoban za raspravljanje; izvesti dokaze koje tuženici smatraju odlučnima; ocijeniti i obrazložiti u odluci neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelji smatraju odlučnima, a sud ne, ali i na način koji tužitelj smatra pravilnim - što su pitanja počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Što se 4. postavljenog pitanja tiče, vijeće je ocijenilo da niti to pitanje nije važno pitanje u smislu navedene odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To stoga što nije riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda. Pritom je odgovor na pitanje sadržan u odredbi čl. 10. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14), a i prema ustaljenoj praksi ovog suda (primjerice Gzz-10/87 od 24. veljače 1988.) predmet (objekt) posjeda stvari, a time i posjedovne zaštite, može biti i dio stvari (pa tako i pojedina prostorija) jer je po svojim naravnim osobinama prikladna za onakvu nečiju faktičnu privatnu vlast kakvu se smatra posjedom, dok posjed te stvari pravne norme nisu posebno isključile.

Stoga je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Zagreb, 2. prosinca 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.