- 1 -              Revd 3723/2020-2

Broj: Revd 3723/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. a. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica G. L., dipl. iur., zaposlena kod tužitelja, protiv tuženika S. d.d. V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5976/2018-2 od 24. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-202/2017-36 od 26. lipnja 2018., u sjednici održanoj 2. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

              Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5976/2018-2 od 24. lipnja 2020.

              Tuženik predlaže prijedlog odbaciti, traži troškove odgovora na prijedlog.

              Prijedlog je nedopušten.

              Zahtjev za naknadu troškova je neosnovan.

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, nije dovoljno samo navesti da se radi o specifičnom pravnom institutu (korištenju cestovnog zemljišta), već je potrebno navesti razloge, koji su primjerice navedeni u gore citiranoj odredbi, a koji će uvjeriti revizijski sud u važnost postavljenog pitanja.

              Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci.

              Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (argumentum a contrario odredbe čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 2. prosinca 2020.