- 1 -              Revd 2159/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2159/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o. - u stečaju, Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. Lj., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lj. & partneri d.o.o. Z., protiv tuženika H. - O. d. s. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Ž. V.-D., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ž. V.-D. & S. S. i partneri j.t.d. Z., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6438/2016-2 od 18. lipnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1750/15 od 8. srpnja 2016., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1750/15-24 od 13. srpnja 2016.,  u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6438/2016-2 od 18. lipnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1750/15 od 8. srpnja 2016., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1750/15-24 od 13. srpnja 2016.

 

Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Osim što prvo pitanje nije pravno pitanje kakvo ima na umu odredba članka 385. stavak 1. ZPP, već činjenično pitanje, čiji odgovor ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, podnositelj u odnosu na to pitanje nije dostavio odgovarajuće razloge važnosti, kako to nalaže odredba članka 387. stavak 3. ZPP.

 

Naime, odluka u predmetu Pž-7278/2013 donesena je u bitno drugačijoj činjeničnoj situaciji, jer je u tom postupku utvrđeno da je tuženik, koji je bio u višegodišnjoj poslovnoj suradnji s tužiteljem, morao znati da je dužnik nesposoban za plaćanje i da se pobijanom radnjom oštećuju vjerovnici, dok u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje okolnosti iz kojih je tuženik mogao znati da je prednik tužitelja nesposoban za plaćanje.

 

Nadalje, odluke u predmetima Pž-2880/05, Pž-3116/05 i Revt-18/07 odnosile su se na inkongruentna, a ne na kongruentna namirenja, slijedom čega iste također nisu u odgovarajućoj mjeri usporediv razlog važnosti.

 

U odnosu na treće pitanje podnositelj je propustio određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dok drugo pitanje, u obrazloženju kojeg se podnositelj poziva na odluku istog suda poslovni broj Pž-4727/2017-2 od 2. listopada 2018., ne samo da nije dovoljno određeno, već tužitelj u postavljanju tog pitanja polazi od pravnih premisa drugačijih od onih koje su postojale u konkretnoj pravnoj stvari – da je sud u pobijanoj odluci izrazio shvaćanje da bi postupanje s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika bilo ograničeno samo na početak ugovornog odnosa.

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavak 3. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP, riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 2. prosinca 2020.