Broj: Kž 60/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 26. siječnja 2018. broj K-2/2018-12, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 9. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi D. G. proglašen krivim zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 13 (trinaest) godina i zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 25 (dvadesetpet) godina pa je optuženik, na temelju članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 37 (tridesetsedam) godina, produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. G. iz osnove u članku 123. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), u koji mu je uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode i to od 20. svibnja 2016. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. G., po branitelju, odvjetniku B. K., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, optuženi D. G. u žalbi uopće ne pobija ispravnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju zakonskih uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz citirane osnove, već pored paušalnih, neargumentiranih, a time i nejasnih žalbenih tvrdnji da „prvostupanjski sud svoju odluku temelji na pogrešnoj zakonskoj osnovi“, ističe da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru 20 mjeseci, čime je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo razmjernosti.

Međutim, iako se optuženik kod takve žalbene tvrdnje poziva na odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08., pritom, očito, propušta imati na umu zakonski tekst te odredbe koji glasi: „Pri odlučivanju o istražnom zatvoru, posebno njegovom trajanju, vodit će se posebno računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora“.

Stoga, kada se ima na umu da je optuženik nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode i kaznenog djela teškog ubojstva te osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 37 godina, zajedno s potrebom primjene istražnog zatvora, ali i zakonom propisano maksimalno trajanje istražnog zatvora u konkretnoj situaciji (članak 133. stavka 1. točka 6., članak 133. stavak 3. i članak 133. stavak 4. ZKP/08.), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju načelo razmjernosti nije povrijeđeno.

Slijedom navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 9. veljače 2018.