- 1 -              Revd 1956/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1956/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. C. G., D., S. R. Nj., kojeg zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J., protiv tuženika K. u. d.o.o. P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u Z. te punomoćnik G. V., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2912/2018-2 od 13. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-850/2011-32 od 28. listopada 2011., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2912/2018-2 od 13. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-850/2011-32 od 28. listopada 2011.

 

Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) ovaj je sud  ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Naime, pobijana odluka nije utemeljena na činjeničnom utvrđenju kojeg tužitelj postavljenim pitanjem sugerira prihvatiti, odnosno onom utvrđenju na kojemu pitanje i gradi: da Sporazum članova o zajedničkom pothvatu od 10. rujna 2008. ne predstavlja izmjenu odnosno dopunu Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 27. kolovoza 2008., već uvjet nastanka i valjanosti tog Ugovora.

 

To konkretno nije utvrđeno, već je, upravo suprotno, utvrđeno da sporazum po svojoj pravnoj naravi predstavlja izmjenu odnosno dopunu ugovora o prijenosu poslovnog udjela, slijedom čega da je i on trebao biti sačinjen u posebnoj formi koju propisuje odredba članka 412. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12 i 68/13), neovisno o tome što stranke takvu formu nisu ugovorile (članak 286. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08).

 

Dakle, u postavljenom pitanju i njegovom obrazloženju tužitelj polazi od drugačijih činjeničnih premisa, pri čemu propušta i onaj dio obrazloženja pobijane odluke iz kojeg proizlazi zaključak drugostupanjskog suda kako se, zbog izostanka realizacije projekta S. K. i M., koji je bio svrha sklapanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela, može zaključiti da je tuženik u smislu odredbe članka 3. ugovora o prijenosu poslovnog udjela odustao od tog ugovora.

 

Zbog navedenoga, o odgovoru na postavljeno pitanje ne ovisi rješenje spora u predmetnoj parničnoj stvari, pa pitanje ne može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Pritom se posebno napominje da nije prihvatljiv niti razlog važnosti na koji se podnositelj poziva – ranija (ukidna) odluka ovog suda poslovni broj Revt-402/16-3 od 20. rujna 2017., s obzirom na to da u toj odluci nije zauzeto pravno shvaćanje u odnosu na pravnu narav spornog Sporazuma, već je upravo zbog bitne povrede kojom je ranija drugostupanjska  presuda bila zahvaćena (izostanak bilo kakvih razloga koji bi opravdavali primjenu odredbe članka 286. stavak 2. ZOO, odnosno zaključak suda da sporazum po svojoj pravnoj naravi predstavlja izmjenu ili dopunu ugovora o prijenosu poslovnog udjela) ista ukinuta, a drugostupanjski je sud pozvan u ponovljenom postupku otkloniti izložene nedostatke vodeći računa o tome jesu li se strane ugovora o prijenosu poslovnog udjela sporazumjele da osim bitnih sastojaka po zakonu odnosno po prirodi posla nastanak odnosno učinke tog ugovora učine zavisnim od sklapanja daljnjeg ugovora te ako je to bio bitan sastojak ugovora po volji suugovaratelja, znači li to istovremeno da je za sklapanje daljnjeg ugovora – sporazuma potrebna stroga forma iz članka 412. stavak 3. ZTD-a.

 

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 2. prosinca 2020.