Broj: Kž 57/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. S., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. studenog 2017. poslovni broj Kov Iz-40/17 (Kov-88/17), o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog L. S., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju 98. stavka 1. i stavka 2. točaka 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) prema optuženom L. S. je određena primjena mjera opreza i to zabrane približavanja oštećenoj N. S. na razdaljinu manju od 100 metara te zabrane uspostavljanja ili veze s oštećenom N. S. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08. protiv optuženika je ukinut istražni zatvor u kojem se nalazio iz osnove u članku 123. stavku 1 točki 3. ZKP/08. te je određeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu. Ujedno je na temelju članka 125. stavka 2. ZKP/08. određeno da će se optuženik pustiti na slobodu odmah nakon obavještavanja žrtve kaznenog djela, a najkasnije do isteka dana u kojem je doneseno rješenje o ukidanju istražnog zatvora.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalba je osnovana.

 

Razmatrajući razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio prilikom donošenja pobijane odluke te dovodeći ih u vezu s okolnostima koje su u dosadašnjem tijeku postupka bile osnova za zaključak o neophodnosti primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalitelj s uspjehom dovodi u sumnju pravilnost prvostupanjskog rješenja.

 

Naime, nakon što je prethodno pravilno utvrdio i valjano obrazložio da u konkretnoj situaciji postoji osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, te posebna pretpostavka za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski sud zaključuje da se svrha mjere istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može uspješno osigurati i mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08.

 

Takav stav prvostupanjski sud obrazlaže činjenicom da je optuženik „teškog zdravstvenog stanja, trpi velike bolove u nogama, teško se kreće, a što potvrđuje priložena medicinska dokumentacija Poliklinike za ..., ..., od 20. listopada 2017., u kojoj se navodi moguća potencijalna amputacija potkoljenica lijevo u slučaju pojave/nastavka izrazitih bolova“, ali i činjenicom da optuženik „boluje od bolesti srca i krvnih žila što potvrđuje medicinska dokumentacija bolnice S. m.“.

 

Međutim, razmatranjem dokumentacije u spisu predmeta, konkretno, Specijalističkog nalaza Kliničkog bolničkog centra Z., Klinike za o. od 20. listopada 2017., na kojem prvostupanjski sud u pretežitom dijelu utemeljuje pobijanu odluku, proizlazi da je optuženik u toj klinici operiran u dva navrata zbog politraume prije 19 godina, nakon pada s visine. Lijevo stopalo i gležanj su artrodezirani, desno subtalarni zglob ankiloziran, minimalna moguća plantarna fleksija od 5 stupnjeva moguća, izraženi natisci na stopalima, otežan hod. Što se tiče terapije, navedeno je da su bolesniku dane upute te da je potrebno izraditi ortopedske cipele, za što je istog dana izdana doznaka. Konačno, navedeno je da je „s bolesnikom razgovarano o potencijalnoj amputaciji potkoljenice lijevo u slučaju pojave/nastavka izrazitih bolova“ dok je kontrola operatera po potrebi.

 

Slijedom navedenog, ostaje nejasno iz kojeg dijela iznesenog specijalističkog nalaza prvostupanjski sud utvrđuje da je ,,optuženik teškog zdravstvenog stanja, trpi velike bolove te se teško kreće“, niti zbog čega se „primjena mjere istražnog zatvora kao najstrože mjere više ne ukazuje nužnom“. Uostalom, treba napomenuti da je optuženik u dosadašnjem tijeku predmetnog kaznenog postupka već isticao da je 100% invalid, zbog čega nije sposoban trčati, da ne može dugo hodati te se brže umori jer mu srce radi na 40%, a s čim u vezi je prvostupanjski sud donio pravilan zaključak da se ne radi o tjelesnim nedostacima zbog kojih je optuženiku onemogućeno ili bitno otežano kretanje, što bi, u smislu članka 122. stavka 2. ZKP/08., upućivalo na iznimnost primjene mjere istražnog zatvora, kao i to da mu zdravstvena skrb tijekom boravka u istražnom zatvoru može biti pružena u okviru zatvorskog sustava, ali i izvan njega, što je uostalom i vidljivo iz stanja spisa predmeta.

 

Jednako tako, niti iz sadržaja nalaza ultrazvuka srca – transtorakalno Klinike za bolesti srca i krvnih žila, Kliničkog bolničkog centra S. m. od 17. studenog 2017., na kojem prvostupanjski sud također utemeljuje prvostupanjsku odluku, ne proizlazi „teško zdravstveno stanje optuženika“. Ovo osobito kada se ima na umu da je u istom navedeno da je nalaz bez značajnije dinamike te da je kontrola za 8-9 mjeseci.

 

Prema tome, s pravom državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno pa je pobijano rješenje trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, prvostupanjski će sud uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju te će detaljno razmotriti i analizirati okolnosti na koje je upozoren te iznova ocijeniti sve činjenice koje su od odlučnog značaja prilikom odlučivanja o iznimnosti primjene istražnog zatvora u smislu članka 122. stavka 2. ZKP/08., nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će i valjano obrazložiti. Pri tome će, ako i nadalje ostane kod stanovišta da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može ostvariti i primjenom blažih mjera, svakako razmotriti i mogućnost primjene istražnog zatvora u domu iz članka 119. ZKP/08.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 9. veljače 2018.