- 1 -              Revd 1263/2020-2

Broj: Revd 1263/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. d.d. C., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u R., protiv 1. tuženika Ž. J. iz S., OIB …, 2. tuženika A. J. iz Š., G., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. i dr. u P., 3. tuženice I.-D. M. iz S., B. i H., 4. tuženice M. B. iz Z., OIB …, i 5. tuženika B. K. iz K., OIB …, kojeg zastupa sestra M. B. iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6292/2017-2 od 29. siječnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2849/2012-93 od 5. srpnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2020.

r i j e š i o  j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

              Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6292/2017-2 od 29. siječnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2849/2012-93 od 5. srpnja 2017. tako da je tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu sporne nekretnine u odnosu na sve tuženike u konačnici odbijen.

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno sudsku praksu preispitati. Pravna shvaćanja zauzeta u pobijanoj drugostupanjskoj presudi temelje se na činjeničnim okolnostima prethodnog slučaja, uključujući i postojanje poštenja, odnosno nepoštenja posjeda  tužitelja – tj. da predmetna nekretnina nije unesena u društveni kapital tužitelja, da je tužitelj imao saznanja o zemljišnoknjižnom stanju i upisu prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, da je rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju doneseno na temelju zahtjeva tužitelja, da predmetna nekretnina iako je bila u postupku nacionalizacije, Narodni odbor Općine C. je donio rješenje kojim se ranije rješenje mijenja i nadopunjuje na način da se predmetna nekretnina briše kao nepotrebna Turističkom društvu S. za izgradnju kampinga (rješenje broj 03-2354/1-1960) i vraća se prijašnjim vlasnicima na korištenje, te da tužitelj nema akt nadležnog tijela o dodjeli predmetne nekretnine na korištenje.

              Zbog svega izloženog, sudska praksa na koju se pozvao podnositelj revizije nije usporediva sa zauzetim pravnim shvaćanjem u pobijanoj drugostupanjskoj presudi.

              Na osnovu izloženog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda  iz čl. 385.a st. 1. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.             

Zagreb, 2. prosinca 2020.