- 1 -

                                  Broj: Jž-1769/2020

                                                

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene M. D., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17 i 126/19) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Gospić, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću, broj: 2 Pp J-63/2020 od 13. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Gospić i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim rješenjem, temeljem čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), odbačen je optužni prijedlog za vođenje prekršajnog postupka protiv okrivljene M. D., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

Protiv tog rješenja tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nema točno označenog vremena počinjenog prekršaja u zapisniku o ispitivanju svjedoka, jer je jedan od datuma 20. svibnja 2020. kada je okrivljenica psihički maltretirala nevjenačnu suprugu svog sina M. Đ., iz čega proizlazi da je datum počinjenja prekršaja vidljiv iz navedenog zapisnika pa predlaže ukinuti pobijano rješenje te proglasiti okrivljenika krivim zbog terećenog prekršaja.

 

Žalba je neosnovana.

 

Naime, pobijanim rješenjem odbačen je optužni prijedlog tužitelja podnesen 21. veljače 2020. protiv okrivljene M. D. zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, iz razloga što tužitelj nije u roku od 8 dana ispravio ili dopunio navedeni optužni prijedlog, a kojem nedostaje opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja prekršaja za koji se okrivljenica tereti kao i vrijeme počinjenja prekršaja, a sve na temelju čl. 161. st. 4. PZ-a.

 

Uvidom u predmetni optužni prijedlog, ovaj sud je utvrdio da činjeničnom opisu prekršaja doista nedostaje konkretan činjenični opis radnje okrivljenice koje bi ista počinila, iz kojih proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te vrijeme počinjenja prekršaja. Pritom se ističe tužitelju da samo navođenje da je optužni prijedlog podnesen na temelju „dopisa u privitku kojeg se nalazio zapisnik o ispitivanju svjedoka kojeg je podnijela M. Đ. iz kojeg je razvidno da ista zbog počinjenog prekršaja iz čl. 10. st. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prijavljuje svoju bivšu svekrvu M. D. i svekra J.D.“ te da je „u navedenom zapisniku ista prijavila da su predmetni tijekom njenog boravka u njihovoj kući (2018. i 2019. g.) bili nasilni prema istoj (psihičko nasilje).“, bez sadržaja ijedne konkretne radnje okrivljenice i odredivog vremena počinjenja prekršaja, ne predstavlja dovoljan opis radnje prekršaja za koje se okrivljenica tereti pa djelo prekršaja nije uopće određeno. Da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se jasno konkretiziraju radnje okrivljenice.

 

Stoga je pravilno prvostupanjski sud sukladno čl. 161. st. 4. PZ-a pozvao tužitelja da u zakonskom roku ispravi odnosno, dopuni optužni prijedlog navedenim nedostacima, bez kojih nije moguće voditi postupak, u smislu čl. 160. st. 2. PZ-a. Budući da tužitelj nije postupio po navedenom pozivu već je u izvješću od 28. rujna 2020. obavijestio sud da je J. D. preminuo, a da „za okrivljenicu M. D. nemaju konkretno utvrđeno vrijeme počinjenja prekršaja jer oštećena M. Đ. nije navela točno vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja“, pravilno je prvostupanjski sud odbacio predmetni optužni prijedlog sukladno čl. 161 st. 4. PZ-a.

 

Za istaknuti je prvostupanjskom sudu i da iz činjenica u optužnom prijedlogu proizlazi da je okrivljena M. D., bivša svekrva M. Đ. (žrtvi), dakle da iste više nisu u tazbinskom srodstvu. Naime, prestankom braka između M. Đ. i sina okrivljenice, prestao je i tazbinski odnos između okrivljenice i M. Đ. Odredbom čl. 8. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je na koga se taj Zakon primjenjuje pa je tako propisano da se između ostaloga, primjenjuje i na srodnike po tazbini zaključno s drugim stupnjem. Iz navedenog je evidentno da okrivljena M.D. i M. Đ. (žrtva) više nisu u tazbinskom srodstvu te da nisu osobe na koje se Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, u smislu čl. 8. st. 1., primjenjuje, a upravo je ta činjenica, odlučna činjenica koja čini biće prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

Stoga, u činjenicama navedenim u optužnom prijedlogu nedostaje i odnos srodstva kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret. Obzirom da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj pa je prvostupanjski sud trebao ispravno postupiti sukladno čl. 161. st. 6. PZ-a koji propisuje da ukoliko sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.

 

              Slijedom svega navedenog, navodi žalbe tužitelja ne dovode u sumnju zakonitost odluke prvostupanjskog suda, te je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje kojim je odbačen optužni prijedlog podnesen protiv okrivljene M. D.

 

             

 

 

 

 

 

              Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 211. st. 2. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 2. prosinca 2020.

 

 

Zapisničarka:                                                                                            Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                           Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenicu, žrtvu i tužitelja.