1

Broj: Jž-1608/2020

 

                                  

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. J., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 3. srpnja 2020., broj: 3. Pp J-1994/2020-6, u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. M. J., za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna u iznosu 5.000,00 (pettisuća) kuna, u koju mu se, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), lišenje slobode 1. i 2. srpnja 2020. uračunava kao 600,00 (šesto) kuna, pa je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu 4.400,00 (četiritisućečetiristo) kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plati dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 3. srpnja 2020., broj: 3. Pp J-1994/2020-6, okr. M. J. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, u koju se lišenje slobode uračunava kao 600,00 kuna, pa je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu 2.400,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna.

 

Istom presudom, na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i čl. 76.a Prekršajnog zakona, od okrivljenika je oduzeta droga kokain ukupne mase 0,5 grama.

 

Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

              Žalba je osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Osnovano tužitelj ističe da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne.

 

Naime, kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je, kod odmjeravanja kazne, uzeo u obzir „težinu prekršaja, način počinjenja, priznanje djela, nastale posljedice, imovno i obiteljsko stanje, držanje nakon djela“, a kao posebno olakotno je cijenio da je okrivljenik „do sada nekažnjavan za isto djelo“.

 

Međutim, kod takve ocjene vrste i mjere prekršajnopravne sankcije, prije svega treba navesti da su okolnosti „težine prekršaja, načina počinjenja, nastale posljedice, imovno i obiteljsko stanje i držanje nakon djela“ navedene potpuno paušalno i nekonkretizirano. Prvostupanjski sud nije naveo što smatra pod pojmom „težine prekršaja“, radi li se o većem ili manjem stupnju ugrožavanja zaštićenog dobra i iz kojih razloga, a također nije naveo što je konkretno mislio kad je naveo da je cijenio „nastale posljedice, imovno i obiteljsko stanje i držanje nakon djela“. Kod takvog stanja, citirane okolnosti ne mogu biti odlučne kod odmjeravanja kazne, jer su paušalne, općenite i nekonkretizirane, a odluka o prekršajnopravnim sankcijama mora biti potpuno individualizirana u odnosu na konkretnu osobu okrivljenika koji je proglašen krivim. Slijedom navedenog, od svih citiranih okolnosti koje je sud cijenio, u konkretnom slučaju je valjana jedino okolnost da je okrivljenik priznao počinjenje djela.

 

Nadalje, neosnovano je prvostupanjski sud okrivljeniku, kao „posebno olakotno“ cijenio okolnost da je okrivljenik „do sada nekažnjavan za isto djelo“. Prije svega, okrivljenik je, kako to proizlazi iz Potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, višestruki počinitelj prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama (četiri pravomoćne odluke) pa se očigledno radi o osobi koja se učestalo protupravno ponaša. Međutim, čak i da se radi o potpuno neosuđivanoj osobi, a ne radi se, ta okolnost je, s obzirom da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka, očekivana okolnost kod svakog građanina i ne može predstavljati naročito olakotnu okolnost koja bi opravdala primjenu odredbe o ublažavanju kazne.

 

Osim navedenog, svakako treba naglasiti da su kod inkriminiranog prekršaja značajno izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja.

 

Imajući na umu prethodno navedeno, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne pa je, prihvaćajući žalbu tužitelja, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, kako je to i predloženo u žalbi tužitelja.

 

Stoga je, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 2. prosinca 2020.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.