Broj: Kž-149/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Plešea i Jasne Pavičić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kristine Šušilović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. Š., zbog kaznenih djela protiv života i tijela - teška tjelesna ozljeda u pokušaju - iz članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. u vezi članka 51. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: K-675/2017 od 2. siječnja 2018. podnio optuženi F. Š. po branitelju B. Z., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2018.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba optuženog F. Š. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim optuženog F. Š. zbog počinjenja dva kaznena djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda u pokušaju - iz članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. u vezi članka 51. KZ/11, te mu je na temelju članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11 za kazneno djelo na štetu oštećenice P. Š. utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, na temelju članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11 za kazneno djelo na štetu oštećenice A. Š. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženik F. Š. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina. Na temelju članka 56. i 57. KZ/11 prema optuženiku F. Š. primijenjena je djelomična uvjetna osuda na način da se za izrečeni dio kazne u trajanju 6 (šest) mjeseci primjenjuje uvjetna osuda, te se izvršenje kazne zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini drugo kazneno djelo. Izrečeni, a neuvjetovani dio kazne zatvora optuženiku iznosi 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. listopada 2017. pa nadalje.

Na temelju članka 69. stavak 1. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi.

Na temelju članka 69. stavak 2. KZ/11 mjera iz stavka 1. ovog članka izrečena uz kaznu zatvora izvršava se u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, kao i u slučaju iz članka 44. stavka 4. ovog Zakona. Mjera iz stavka 1. ovog članka izvršava se uz nadzor nadležnog tijela za probaciju kada je izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu. Mjera izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu izvršava se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti.

Na temelju članka 69. stavak 3. KZ/11 mjera iz stavka 1. ovoga članka može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje tri godine.

Na temelju članka 69. stavak 4. KZ/11 sudac izvršenja će obustaviti izvršavanje mjere iz stavka 1. ovoga članka ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena ili ako je njezino dosadašnje i daljnje provođenje bezizgledno.

Na temelju članka 69. stavak 5. KZ/11 sudac izvršenja mora najmanje svakih šest mjeseci, računajući od dolaska počinitelja na izvršenje mjere iz stavka 1. ovoga članka, preispitati postoje li uvjeti iz stavka 1. ovoga članka za njenim nastavkom i o tome donijeti rješenje. Sudac izvršenja može obustaviti primjenu mjere ili promijeniti način i vrijeme izvršenja mjere.

Na temelju članka 69. stavak 6. KZ/11 na mjeru obveznog liječenja od ovisnosti primjenjuje se odredba članka 68. stavka 6. KZ/11 koji glasi: Ako je vrijeme provedeno na liječenju kraće od trajanja izrečene kazne, sud može odrediti da se osuđenik uputi na izdržavanje ostatka kazne ili da se pusti na uvjetni otpust. Kad ga upućuje na izdržavanje ostatka kazne, sud mu može odrediti ambulantno liječenje u zatvorskoj ustanovi. Odlučujući o puštanju na uvjetni otpust, sud će osobito uzeti u obzir uspjeh osuđenikova liječenja, njegovo zdravstveno stanje, vrijeme provedeno na liječenju i ostatak kazne što ga osuđenik nije izdržao. Ako utvrdi da je počinitelj i dalje opasan za okolinu, a da je za otklanjanje te opasnosti dovoljno njegovo liječenje na slobodi, sud može počinitelju kojeg pušta na uvjetni otpust odrediti nastavak liječenja na slobodi sukladno članku 60. stavku 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 4. KZ/11

Na temelju članka 69. stavak 2. KZ/11 sud će o presudi kojom je mjera iz stavka 1. ovoga članka izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro ili uvjetnu osudu obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima.

Na temelju članka 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-8. ZKP/08, a na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 i rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (Narodne novine br. 145/11) na ime paušalne svote iznos 300,00 (tristo) kuna u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi F. Š. po branitelju B. Z., odvjetniku iz Z., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da se prema optuženiku primjeni uvjetna osuda u cijelosti, te da se optuženiku ukine istražni zatvora.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

Žalba optuženika nije osnovana.

              Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, koja je sastoji u tome da u odnosu na oštećenicu A. Š., u činjeničnom opisu, nije opisan oblik krivnje, pa takav činjenični opis, u odnosu na navedenu oštećenicu, ujedno predstavlja i povredu kaznenog zakona jer djelo koje mu se inkriminira nije kazneno djelo. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda izreka presude je jasna i sadrži sve bitne elemente (subjektivne i objektivne) kaznenog djela za koje je optuženik proglašen kriv (118. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 34. KZ/11 i članka 51. KZ/11). Naime, činjeničnim opisom optuženiku je inkriminirano da je ispred ulaznih vrata kuće, držeći metalnu šipku u ruci, dočekao obje oštećenice, nakon čega je opisana njegova namjera („…s ciljem da…“) u odnosu na obje oštećenice, s time što je opisan redoslijed događaja na način da je prvo navedeno da je ozlijedio oštećenicu P. Š., a potom A. Š. Kao što je navedeno takav činjenični opis (izreka presude) nije nerazumljiv i sadrži sve bitne elemente kaznenog djela za koje je optuženik proglašen kriv, pa u tom dijelu žalba optuženika nije osnovana.

Nadalje, žalba optuženika nije osnovana niti u dijelu kada ističe da se u konkretnu slučaju radi o dobrovoljnom odustanku (članak 35. stavak 1. KZ/11) od nedovršenog pokušaja. Optuženik navedeno obrazlaže činjenicom, koja je navedena i u činjeničnom opisu, da je optuženik prestao sa inkriminiranim radnjama kada su mu oštećenice u strahu rekle da će ih ubiti. Naime, optuženik ispušta iz vida činjenicu da iz iskaza obje oštećenice proizlazi da ih je udario u više navrata, s time što je P. Š. navela da su obje, nakon inkriminiranog postupanja optuženika, pobjegle, pa iz navedenih okolnosti ne proizlazi da je optuženik dobrovoljno odustao od dovršetka inkriminiranog mu kaznenog djela, slijedom čega niti u tom dijelu žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog odluke o kazni ističući da ga je prvostupanjski sud osudio na prestrogu kaznu. Naime, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je optuženiku cijenio kao olakotno činjenicu da je priznao počinjenje kaznenog djela, da je izrazio kajanje, te da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, dok mu je kao otegotno vrednovana prekršajna osuđivanost prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, s time što je ovaj drugostupanjski sud imao na umu, kako to optuženik navodi u žalbi, da je za prekršaj koji je optuženik počinio 2010. godine, prema članku 77., nastupila rehabilitacija. Imajući na umu sve ovako utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je optuženiku u odnosu na svaku oštećenicu utvrdio kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, te ga je primjenom odredaba o stjecaju osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina, a potom je prema optuženiku, na temelju članka 56. i 57. KZ/11, primijenio djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 6 (šest) mjeseci, a uvjetovani dio u trajanju 6 (šest) mjeseci neće biti izvršen ukoliko optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Ovako izrečenom kaznom, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u cijelosti će se postići svrha kažnjavanja i ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. U navedenu kaznu zatvora optuženiku je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. listopada 2017. pa nadalje.

Optuženik u žalbi predlaže, ne obrazlažući razloge, da mu se ukine istražni zatvor, međutim prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da i nadalje postoji opasnost da bi optuženik, zbog svoje ovisnosti o opojnim drogama i činjenice da je prekršajno osuđivan prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, te mu je istražni zatvor produljen, pa je i u tom dijelu žalba optuženika neosnovana.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 13. veljače 2018.