Broj: Kž-181/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Horvatovića kao predsjednika vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Ivane Čalić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Marine Bobanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog R. G. i 2. okrivljenog N. P., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci  broj K-DO-540/17 od 29. prosinca 2017. i žalbama 2. okrivljenog N. P., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-836/2017 od 21. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2018.,

p r e s u d i o   j e

              Povodom žalbi državnog odvjetništva i 2. okrivljenog N. P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se na temelju čl. 560.d st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) utvrđuje da je 2. okrivljeni N. P. kaznenim djelom iz čl. 228. st. 1. KZ/11 ostvario imovinsku korist u iznosu od 1.800,00 kuna (tisućuosamstokuna) te navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske i nalaže se 2. okrivljenom N. P. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 1.800,00 kuna (tisućuosamstokuna) u roku od 15 dana računajući od pravomoćnosti presude.

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetništva i 2. okrivljenog N. P. kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom 2. okrivljeni N. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude te je na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci. Na temelju čl. 54. KZ/11 2. okrivljenom N. P. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. listopada 2017. pa nadalje. Na temelju čl. 77. st. 1. i 4. KZ/11 od 2. okrivljenog N. P. oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenom djelom iz toč. 1. izreke presude pa mu se s te osnove nalaže isplatiti 1.800,00 kuna (tisućuosamstokuna) u roku od 15 dana. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se 2. okrivljenom N. P. podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna (tisućukuna), nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika o visini kojih će se, sukladno odredbi čl. 148. st. 4. ZKP/08, donijeti posebno rješenje u roku od 15 dana.

              Istom presudom na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 1. okrivljeni R. G. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci 1. okrivljenog R. G. i nužni izdaci i nagrada njegovih branitelja o visini kojih će se, sukladno odredbi čl. 148. st. 4. ZKP/08 donijeti posebno rješenje, padaju na teret proračunskih sredstava.

              Protiv ove presude pravovremeno je podnijelo žalbu državno odvjetništvo u odnosu na oslobađajući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predloženo da se pobijana presuda ukine u oslobađajućem dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.

              Protiv ove presude pravovremeno je podnio žalbu 2. okrivljeni N. P. osobno, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo na odluku o kazni te je predložio da mu se u konkretnom slučaju, s obzirom na obiteljske probleme, izrekne blaža kazna.

              Također je protiv ove presude pravovremeno podnio žalbu 2. okrivljeni N. P. po branitelju G. I., odvjetniku iz O., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe.

              Državno odvjetništvo je podnijelo odgovor na žalbu 2. okrivljenika u kojem je preložilo da se žalba 2. okrivljenika odbije kao neosnovana i u osuđujućem dijelu presude, ista potvrdi.

              Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu na temelju čl. 474. ZKP/08.

              Žalba državnog odvjetništva nije osnovana.

              Žalbe 2. okrivljenog N. P. nisu osnovane.

              U odnosu na žalbe 2. okrivljenog N. P.

              U navodima žalbe podnesene putem branitelja 2. okrivljenik tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno utvrdio kada je utvrdio da je on počinitelj inkriminiranog mu kaznenog djela, a iz sadržaja žalbe koju je 2. okrivljenik osobno podnio, proizlazi da se žali samo zbog odluke o kazni.

              Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski je sud savjesnom i svestranom ocjenom svih navedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da je 2. okrivljenik počinitelj inkriminiranog mu kaznenog djela i to upravo pod uvjetima i na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

              2. okrivljeni N. P. ne osporava da je inkriminiranog dana bio u trgovini T. &. C., ali poriče da bi iz trgovine uzeo i za sebe zadržao jedne tenisice koje nije platio. Međutim, prvostupanjski sud je na temelju sadržaja snimki nadzornih kamera u trgovini utvrdio da se 2. okrivljenik u kabinu uputio s motorističkom jaknom i tenisicama koje je uzeo s jedne police da bi izlazeći iz kabine s obližnje police uzeo druge tenisice koje je potom odložio na raniju policu odmah ispod motorističke jakne, bez da je one prethodno uzete vratio.

              S obzirom na navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se obrana 2. okrivljenika da je tenisice ostavio u kabini ukazuje krajnje neuvjerljivom jer je nelogično da bi u slučaju da je iste ostavio u kabini, premještao tenisice na policama. Osim toga, iz iskaza svjedoka M. P., trgovca u trgovini T. &. C., proizlazi da nakon što je 2. okrivljenik izašao iz trgovine, njegova kolegica i on su se uputili u stražnji dio trgovine i uočili da su otuđene tenisice D. S. crne boje, veličine 44 i vrijednosti 1.800,00 kuna.

              Dakle, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud u protupravnim radnjama 2. okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 jer je isti tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da je protupravno prisvoji.

              Također suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno, pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kada je 2. okrivljenika temeljem čl. 228. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci. Naime, olakotnim okolnostima na strani ličnosti 2. okrivljenika, a koje ponovo posebno ističe 2. okrivljenik u navodima žalbe, prvostupanjski je sud cijenio da se isti zaposlio i da njegova sestra boluje od dječje cerebralne paralize, dok mu je otegotnom okolnošću na strani njegove ličnosti cijenio višestruku osuđivanost (devet puta) zbog istih kaznenih djela u razdoblju od 2010. do 2016. godine, iz čega zaključuje da se radi o specijalnom povratniku na kojeg do sada izrečene kazne nisu utjecale da prestane činiti kaznena djela. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti na strani ličnosti 2. okrivljenika, kao i utvrđenu otegotnu okolnost dosadašnje višestruke osuđivanosti zbog istovrsnih kaznenih djela te dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama počinjenog kaznenog djela, ovaj sud drži da se na 2. okrivljenika samo osudom na bezuvjetnu kaznu zatvora i to u trajanju od 10 (deset) mjeseci, može djelovati da shvati svu nedopustivost takvog svog ponašanja i da prestane činiti kaznena djela. Osim na 2. okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Izrečena kazna, po uvjerenju ovoga suda, ukazuje se primjerena stupnju krivnje okrivljenika, svrsi kažnjavanja i društvenoj opasnosti kaznenih djela te svakako izražava društvenu osudu za počinjeno kazneno djelo. Stoga nema potrebe blažem kažnjavanju 2. okrivljenika.

              U odnosu na žalbu državnog odvjetništva

              Državno odvjetništvo je podnijelo žalbu samo u odnosu na oslobađajući dio presude i to u odnosu na 1. okrivljenog R. G. jer smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da nije dokazano da bi 1. okrivljeni R. G. i 2. okrivljeni N. P. dana 23. veljače 2017. oko 15:00 sati u R., zajedno i dogovorno, u nakani da se domognu nepripadnih predmeta, ušli u trgovinu T. &. C. te iskoristivši nepažnju prodavača, uzeli s polica i za sebe zadržali jedan zaštitni motoristički pojas "BMW Motorrad" crne boje i jedne tenisice "Dry Sneakers" broj 44, nakon čega su napustili trgovinu ne plativši iste, na koji način su oštetili T. &. C. d.o.o. iz Z. za novčani iznos od 2.500,00 kuna.

              Prvostupanjski je sud savjesno i kritički analizirao obrane 1. i 2. okrivljenika i iskaz svjedoka Marija Prskala, doveo ih u vezu sa sadržajem snimke video nadzora u trgovini te je pravilno zaključio da nije dokazano da bi u konkretnom slučaju 1. i 2. okrivljenici postupali zajednički i dogovorno u nakani da se domognu nepripadnih predmeta u počinjenju inkriminiranog im kaznenog djela.

              Međutim, državno odvjetništvo potpuno gubi iz vida da je prvostupanjski sud djelomično izmijenio činjenični opis optužnog akta u odnosu na 2. okrivljenog N. P. na način da je iz činjeničnog opisa izostavio dio koji se odnosi na zajedničko i dogovorno postupanje s 1. okrivljenikom u odnosu na otuđenje tenisica iz trgovine, kao i onaj dio koji se odnosi na otuđenje zaštitnog motorističkog pojasa.

              Dakle, prvostupanjski sud je 2. okrivljenika proglasio krivim da je sam inkriminiranog dana iz trgovine uzeo i zadržao za sebe tenisice "Dry Sneakers" broj 44, koje nije platio.

              Na ovako izmijenjeni činjenični opis osuđujućeg dijela presude, državno odvjetništvo nije podnijelo žalbu pa je bespredmetno odgovarati na žalbene navode državnog odvjetništva da li su 1. i 2. okrivljenici u odnosu na otuđenje tenisica postupali zajedno i dogovorno u nakani da se domognu nepripadnih predmeta. Potrebno je napomenuti da je u odnosu na žalbu 2. okrivljenika, državno odvjetništvo podnijelo odgovor u kojem je predložilo da se žalba 2. okrivljenika u odnosu na osuđujući dio presude, odbije kao neosnovana i da se u tom dijelu potvrdi prvostupanjska presuda.

              Osim toga, kada je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da 1. i 2. okrivljenici nisu postupali zajedno i dogovorno u odnosu na otuđenje tenisica, za koje utvrđenje je dao u svemu jasne i određene razloge, a na koje utvrđenje prvostupanjski sud u odnosu na osuđujući dio presude nije podnijelo žalbu, tada je pravilno utvrdio da na taj način nisu postupali i u odnosu na otuđenje zaštitnog motorističkog pojasa. Naime, 1. okrivljeni R. G. je decidirano u obrani naveo da je sam, bez dogovora s 2. okrivljenikom, iz trgovine otuđio zaštitni motoristički pojas. Isto tako, prvostupanjski je sud utvrdio da je na motorističkom pojasu bila istaknuta cijena od 700,00 kuna i to vrlo vidljivo, koji iznos u smislu odredbe čl. 87. st. 30. KZ/11 predstavlja malu vrijednost. Pravilno je i utvrđenje da je 1. okrivljeni R. G. postupao s ciljem pribavljanja stvari takve vrijednosti, pa su u njegovim radnjama ispunjena bitna obilježja kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 2. KZ/11 koje se sukladno odredbi čl. 245. st. 1. KZ/11 progoni po privatnoj tužbi, osim ako nije počinjeno na štetu državne imovine što ovdje nije slučaj, slijedom čega nema zahtjeva ovlaštenog tužitelja jer državni odvjetnik u odnosu na to djelo nije ovlašteni tužitelj. Za sva svoja utvrđenja, prvostupanjski je sud dao u svemu jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.

              Iz ovih razloga, pravilno je prvostupanjski sud 1. okrivljenog R. G., temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe da bi počinio inkriminirano mu kazneno djelo.

              U pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi koja se žalbom ne pobija, prvostupanjska presuda je preinačena na način da je od 2. okrivljenika ta korist oduzeta na temelju čl. 560.d ZKP/08 i to iz razloga jer Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem (NN 70/17) na temelju čl. 1. st. 1. Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem je prestao važiti te je u čl. 2. istog zakona propisano da će se postupci započeti po Zakonu o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem dovršiti po odredbama kojim se uređuje kazneni postupak. Dakle, imovinsku korist je pravilno primjenom zakona valjalo oduzeti na temelju sada važećeg propisa, a to je novelirani ZKP/08 (Zakon o izmjenama i dopunama zakona o kaznenom postupku – NN 70/17). Stoga je pobijana presuda u ovom dijelu preinačena na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

              Ispitana je pobijana presuda i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 u pogledu

bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbi nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, valjalo je preinačiti pobijanu presudu u odnosu na odluku o oduzimanju imovinske koristi po službenoj dužnosti, a po čl. 482. ZKP/08 odbiti žalbe državnog odvjetništva i 2. okrivljenika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 13. veljače 2018.