- 1 -              Revd 2315/2020-3

Broj: Revd 2315/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Đ. iz Z., I., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica Lj. M.-P., odvjetnica u Z., protiv I. tuženika P. I. d.d., R., OIB: ... i II. tuženika P. – T. d.d., R., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica K. Č., odvjetnica u Z., radi mobinga, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-339/20-2 od 19. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-60/15-91 od 2. prosinca 2016., u sjednici održanoj 1. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

              Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-339/20-2 od 19. ožujka 2020. pozivom na odredbu čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten iz sljedećih razloga.

              O pravnom pitanju pod A) ne ovisi odluka u ovom sporu budući da tužitelj, suprotno sadržaju obrazloženja pobijane presude, polazi od pretpostavke da je u pobijanoj odluci potpuno izostalo navođenje propisa materijalnog prava na kojem sud temelji svoju odluku, a drugostupanjski sud se pozvao se na odredbu čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) kao mjerodavnu materijalnopravnu odredbu.

              Pravna pitanja pod oznakom B) i D) nisu pravna pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP-a.

              O pravnom pitanju pod C) ne ovisi odluka u ovom sporu budući da tužitelj polazi od pretpostavke da medicinsko vještačenje predstavlja dokaz o postojanju uzročno-posljedične veze između događaja na poslu i nastale štete. Međutim, nižestupanjski sudovi su ocijenili da medicinska vještačenja koja se temelje na pregledu tužitelja i priležećoj dokumentaciji ne mogu biti izvor saznanja o relevantnim činjenicama u vezi odnosa poslodavca prema tužitelju. Budući da u postupku nisu utvrđene radnje mobinga, nižestupanjski sudovi su ocijenili da ne postoji uzročno-posljedična veza između radnji tuženika i utvrđene radne nesposobnosti tužitelja. Osim toga, odluka revizijskog suda broj Revr-1410/14 na koju se tužitelj poziva nije donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

              O pravnom pitanju pod E) ne ovisi odluka u sporu budući da je drugostupanjski sud otklonio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je revizijski sud ukazao ukidnom odlukom.

              U odnosu na pitanje pod F) koje se odnosi na troškove postupka tužitelj nije izložio odgovarajuće razloge važnosti. Naime, tužitelj se pozvao na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Stankov protiv Bugarske i Klauz protiv Hrvatske te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-6070/2010 od 30. lipnja 2011. Predmeti Stankov protiv Bugarske i Klauz protiv Hrvatske ne korespondiraju konkretnom slučaju budući da se u tim predmetima ne radi o građanskopravnom sporu između privatnih stranaka, već o sporu protiv države, dok u navedenoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje u odnosu na troškove postupka.

Slijedom navedenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

Zagreb, 1. prosinca 2020.