REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna „Sv. Križ“, Dračevac Poslovni broj: Pl-100/20-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

PRESUDA

O. sud u S., po sucu tog suda M. L., kao sucu pojedincu u pravnoj
stvari tužitelja P. banke Z. d.d. iz Z., P. cesta 50, O.: …….,
kojeg zastupaju odvjetnici iz O. društva M., B. i V. d.o.o. iz S.,
protiv tuženika N. H., odsutnog i nepoznatog boravišta, OIB: ……, kojeg
zastupa privremeni zastupnik M. Š., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane i
zaključene glavne i javne rasprave 16. rujna 2020. u prisutnosti punomoćnice tužitelja V.
V., odvjetnice u S. i privremenog zastupnika tuženika M. Š., odvjetnika
u S. i objavljene 1. prosinca 2020.,

r i j e š i o j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog iz Rješenja O. suda u S.
broj P.-53/2018 od 27. veljače 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku N.
H., OIB: ….., da isplati tužitelju P. banci Z. d.d.,
OIB: ………, iznos od 1.623,60 kn uvećano za pripadajuću zateznu kamatu
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
tri postotna poena koja kamata na navedeni iznos teče od 25. travnja 2018. pa sve
do isplate, u roku od 15 dana, dok se za više traženo u iznosu od 74,12 kn isti platni
nalog ukida.

II. Nalaže se tuženiku N. H., OIB: …….. da tužitelju P.
banci Z. d.d., OIB: ………., naknadi prouzročeni parnični trošak
postupka u iznosu od 1.375,00 kn u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče od 1. prosinca 2020. pa do isplate.

Obrazloženje

U tužbi koja je zaprimljena kod ovog suda 15. lipnja 2018. tužitelj navodi da je sa
tuženikom zaključio 24. veljače 2004. Ugovor o sefu temeljem kojeg je tužitelj izdao tuženiku
na korištenje sef broj 40, veličine 25,00 dm/3 – 30,00 dm/3, a temeljem kojeg Ugovora je
nastalo dugovanje tuženika koje da na dan 24. travnja 2018. iznosi 1.697,72 kn zajedno sa
pripadajućim kamatama. S obzirom da se tuženik kao korisnik sefa nije pridržavao odredbi
Ugovora, te da nije platio naknadu za korištenje sefa, tužiteljica da mu je uputila opomenu za

2 Poslovni broj: Pl-100/2020-4

plaćanje 28. veljače 2018. i potom da je isti otkazala pisanim putem dopisom od 16. ožujka

2018. godine. Kako tuženik do danas nije dobrovoljno podmirio dugovanje tužitelj da podnosi
tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga te ujedno predlaže da se tuženiku postavi
privremeni zastupnik budući je dotični nepoznatog boravišta, a ujedno da nema prijavljeno
prebivalište u R. H., te slijedom navedenog predlaže izdavanje platnog naloga
sadržaja navedenog u točci I. izreke ove presude.

Rješenjem od 27. svibnja 2019. tuženiku je postavljen privremeni zastupnik u osobi
M. Š., odvjetnika u S., budući je isti nepoznata boravišta i nema punomoćnika
te bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika trajao dugo, tako da bi za stranke
mogle nastati štetne posljedice.

R. br. Pl-53/18 od 27. veljače 2020. izdan je nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog) kao i da naknadi tužiteljici parnični trošak.

U prigovoru tuženika zastupanog po privremenom zastupniku navodi se da tuženik
prvenstveno ističe prigovor zastare utuženog potraživanja s obzirom da se isto odnosi na
U. o sefu od 24. veljače 2004. godine to jest da se radi potraživanju koje je nastalo i
dospjelo prije više od deset godina u odnosu na podnesenu mandatnu tužbu. Privremeni
zastupnik da nije uspostavio kontakt sa tuženikom i da nije u poznat sa stvarnim činjeničnim
stanjem te da ne zna postoji li utuženi dug tuženika prema tužitelju te da predlaže da sud izvede
sve dokaze koje je predložio tužitelj kao i da se pribave izvornici isprava i u konačnosti da ukine
izdani platni nalog uz obvezu da naknadi tužitelj tuženiku prouzročeni parnični trošak.

U odnosu na navode tuženika tužiteljica je navela da prigovor zastare nije osnovan s
obzirom da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za korištenje sefa za 2017. i 2018.
godinu, tuženik da je uredno podmirivao istu naknadu sve do 2017. godine.

Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o sefu zaključenog između
tužitelja kao banke i tuženika kao korisnika sefa 24. veljače 2004. godine, Potvrde o primitku
ključeva sefa, Izvatka iz poslovnih knjiga tužiteljice, dopisa tužiteljice od 28. veljače 2018. i

16. ožujka 2018., te pregledom evidencije iznajmljenog sefa broj 40.

Stranke su po punomoćnicima popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan u dosuđujućem dijelu.

Među strankama sporna je osnovanost kao i visina tužiteljeva potraživanja.

Prema odredbi čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj
53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje ZOO/91), a
kojega valja primijeniti s obzirom na vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o sefu,
Ugovorom o sefu obvezuje se banka staviti na upotrebu korisniku sef za određeno razdoblje, a
korisnik se obvezuje da za to plati banci određenu naknadu.

Odredbom čl. 1064. st. 1. ZOO/91 propisano je da ako korisnik ne plati banci makar
samo jedan obrok naknade po dospjelosti, banka može raskinuti ugovor nakon proteka mjesec
dana pošto korisnika preporučenim pismom opomene na naplatu.

3 Poslovni broj: Pl-100/2020-4

Pregledom Ugovora o sefu zaključenog između tužitelja kao banke i tuženika kao
korisnika sefa 24. veljače 2004. godine proizlazi da se istim banka obvezuje korisniku sefa
izdati na korištenje sef broj 40. od 24. veljače 2004. do 23. veljače 2005., korisnik sefa da se
obvezuje banci plaćati naknadu unaprijed za cijelo ugovoreno razdoblje te nadalje je ugovoreno
da su suglasni da se Ugovor automatski produljava na isto vremensko razdoblje ukoliko banka
ili korisnik sefa ne otkažu Ugovor do isteka tog razdoblja i da je za automatsko produljenje
Ugovora korisnik sefa dužan do isteka ugovorenog razdoblja platiti banci naknadu u iznosu
prema odluci banke o naknadama.

Pregledom Potvrde o primitku ključeva sefa proizlazi da je ista izdana na temelju
prihvaćenih prava i obveza iz Ugovora o sefu broj 40. zaključenog 24. veljače 2004., te su
tuženiku uručena dva komada ključeva za otvaranje sefa a što je dotični potvrdio svojim
potpisom.

Pregledom Izvatka iz poslovnih knjiga tužiteljice proizlazi da je na ime tuženika kao
korisnika sefa broj 40. na dan 24. travnja 2018. evidentirano ukupno dugovanje u iznosu od

1.697,72 kn i to na ime naknade 1.623,60 te s osnova zateznih kamata 74,12 kn.

Pregledom dopisa tužiteljice od 28. veljače 2018. i 16. ožujka 2018., za koje nema
dokaza da su upućeni tuženiku proizlazi da se istima tuženik poziva na uplatu naknade u iznosu
od 1.623,60 kn, a potom da mu se otkazuje zaključeni Ugovor o sefu kao i daljnje korištenje
sefa.

Pregledom evidencije iznajmljenog sefa, a koja evidencija je pisana rukom, proizlazi da
je u odnosu na broj sefa 40. i korisnika N. H. evidentirana uplata za razdoblje od

2009. do 2018. uz naznaku da je 6. rujna 2012. izvršena promjena brave sefa i da su uručeni
novi ključevi, dok je iz priloženih uplatnica razvidno da su na ime tuženika kao platitelja
evidentirane uplate za 2004., 2005., 2006., 2007., 2008. i 2009. u iznosu od po 660,00 kn, te za

2010. u iznosu od 811,80 kn, sve sa naznakom "sef broj 40".

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu novčane tražbine temeljem
naknade za korištenje sefa na osnovu Ugovora o sefu od 24. veljače 2004. zaključenog sa
tuženikom iz ovog postupka. Na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku utvrđeno je da su
tužiteljica i tuženik zaključili Ugovor o sefu 24. veljače 2004. za razdoblje od 24. veljače 2004.
do 23. veljače 2005. kao i da je istim Ugovorom dogovoreno da se Ugovor automatski
produžava na isto vremensko razdoblje ukoliko jedna od ugovornih strana Ugovor ne otkaže do
isteka tog razdoblja.

Nadalje je utvrđeno da je tuženik do 2017. uredno podmirivao naknadu za korištenje
sefa te je za navesti da je neosnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja s obzirom da se u
konkretnom slučaju radi o potraživanju banke s osnova korištenja sefa koje predstavlja
povremeno potraživanje koje zastarijeva u roku od 3 godine, a u smislu odredbe čl. 372. st. 1.
ZOO/91 kojim je propisano da potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili
u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja), bilo da se radi o
sporednim povremenim potraživanjima kojima se iscrpljuje samo pravo, zastarijevaju za tri
godine od dospijeća svakog pojedinog davanja. S obzirom da se potraživanje tužiteljice
temeljem predmetnog Ugovora odnosi na 2017. i 2018. godinu, a da je predmetna tužba
podnesena 15. lipnja 2018. to jasno proizlazi da nije nastupila zastara a pritom imajući u vidu
da je riječ o ugovornom odnosu koji je zasnovan zaključenim Ugovorom o sefu 24. veljače

2004. i kojim je ugovorena mogućnost automatskog produženja za vremensko razdoblje od

4 Poslovni broj: Pl-100/2020-4

godinu dana ukoliko ugovorne stranke ne otkažu. Dakle, u konkretnom slučaju potraživanje s
osnova korištenja usluga temeljem predmetnog Ugovora odnosi se na razdoblje tijekom 2017.
i 2018. godine a tuženik nije dostavio dokaz da je isto podmirio te je stoga tužiteljici, a s
obzirom da je prethodno tužiteljica raskinula Ugovor o sefu, valjalo održati djelomično na snazi
platni nalog u dijelu kako je to navedeno u točci I. izreke ove presude te tužiteljici pripada i
pravo na parnični trošak u iznosu od po 811,80 kn, sveukupno 1.623,60 kn, dok tužiteljica
nema pravo na iznos od 74,12 kn na ime obračuna zatezne kamate s obzirom da nije podmireno
glavno potraživanje pa stoga zatezna kamata kao sporedno potraživanje ne može postati glavno,
kako bi to bio slučaj u ovom predmetu, pa je u tom dijelu valjalo isti platni nalog ukinuti. Na
dosuđeni iznos tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata u smislu odredbe čl. 299. Zakona
o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11) pa je slijedom svega
navedenog valjalo odlučiti kao u točci I. izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. i

2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP).

Tužiteljici bi pripadalo za sastav tužbe 25 bodova, zastupanje po punomoćniku na
ročišta od 1. lipnja 2020. i 16. rujna 2020. po 25 bodova te za sastav podneska od 5. lipnja 2020.
25 bodova, sveukupno 100 bodova, što pri vrijednosti boda od 10,00 kn i uvećano za 25% PDV-
a daje iznos od 1.250,00 kn, čemu je valjalo nadodati trošak sudske pristojbe na tužbu i na
presudu u iznosu od po 100,00 kn te trošak objave i oglasa u iznosu od 450,00 kn što sveukupno
iznosi 1.900,00 kn, međutim s obzirom da je tužiteljica potraživala iznos od 1.375,00 kn isti
iznos joj je valjalo i obistiniti pa je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

U Splitu, 1. prosinca 2020.

SUDAC

M. L.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba nadležnom
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a rok za žalbu je 15 dana
i počinje teći danom primitka rješenja.

DNA:

- pun. tužitelja

- privremenom zastupniku tuženika - u spis

Broj zapisa: 1789b-3e4e3

Kontrolni broj: 09050-891f6-e9420

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MARICA LOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.