Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
Poslovni broj: 67 Pž-571/2019-3 3
1
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 67 Pž-571/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja J. B., OIB ..., P., V., kojeg zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik iz P., drugotužitelja mldb. A. J. B., OIB ...,A., trećetužiteljice mldb. E. M. B., OIB ..., A, četvrtotužitelja mldb. N. I. B., OIB ..., A., i petotužiteljice mldb. J.R. K., OIB ..., A., koje zastupa izvršitelj oporuke M. D., odvjetnik iz A., a on zastupan po punomoćniku G. B., odvjetniku iz P., protiv tuženika H. R. d.o.o., OIB ..., R., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik iz M. i partneri odvjetničkog društva d.o.o., Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika P. S. d.o.o., OIB..., Z., kojeg zastupa punomoćnica I. L., odvjetnica iz Z., radi utvrđivanja ništetnosti odluka skupštine društva, odlučujući o žalbi prvo do petotužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-85/2018-68 od 21. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2020.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-85/2018-68 od 21. prosinca 2018. i sudi:
1. Utvrđuju se ništetnim odluke Skupštine društva Hotel R. d.o.o., MBS ..., OIB ..., R., i to:
- Odluka o povećanju temeljnog kapitala Hotel R. d.o.o. uplatama uloga za nove poslovne udjele ulaganjem stvari (nekretnina) i uplatama u novcu od 31. siječnja 2014.,
- Odluka o pozivanju članova društva da sukladno članku 457. st. 4. Zakona o trgovačkim društvima iskoriste pravo prvenstva da u roku od mjesec dana od donošenja Odluke o povećanju temeljnog kapitala preuzmu nove poslovne udjele u srazmjeru svojih poslovnih udjela u društvu od 31. siječnja 2014.,
- Odluka o točnom iznosu povećanja temeljnog kapitala Hotel R. d.o.o. uplatama uloga za nove poslovne udjele ulaganjem stvari (nekretnina) i uplatama u novcu od 31. ožujka 2014.,
- Odluka o izmjeni Društvenog ugovora Hotela R. d.o.o. od 31. ožujka 2014. i
- Odluka o usvajanju pročišćenog teksta Društvenog ugovora od 31. ožujka 2014.
2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 56.437,00 kn (pedesetšesttisućačetiristotridesetsedam kuna) u roku od osam dana, a u preostalom dijelu u iznosu od 48.325,50 kn (četrdesetosamtisućatristodvadesetpet kuna i pedeset lipa) se odbija kao neosnovan zahtjev prvo do petotužitelja za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
Presudom Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-85/2018-68 od 21. prosinca 2018. odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odluke Skupštine društva Hotel R. d.o.o., R., i to: Odluka o povećanju temeljnog kapitala Hotel R. d.o.o. uplatama uloga za nove poslovne udjele ulaganjem stvari (nekretnina) i uplatama u novcu od 31. siječnja 2014., Odluka o pozivanju članova društva da sukladno članku 457. stavku 4. Zakona o trgovačkim društvima iskoriste pravo prvenstva da u roku od mjesec dana od donošenja Odluke o povećanju temeljnog kapitala preuzmu nove poslovne udjele u srazmjeru svojih poslovnih udjela u društvu od 31. siječnja 2014., Odluka o točnom iznosu povećanja temeljnog kapitala Hotel R. d.o.o. uplatama uloga za nove poslove udjele ulaganjem stvari (nekretnina) i uplatama u novcu od 31. ožujka 2014., Odluka o izmjeni Društvenog ugovora Hotela R. d.o.o. od 31. ožujka 2014. i Odluka o usvajanju pročišćenog teksta Društvenog ugovora od 31. ožujka 2014. (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja da „snose samo dio parničnih troškova primjeren njihovom imovnom stanju.“ (točka II. izreke), naloženo je tužiteljima da nadoknade tuženiku troškove postupka u iznosu od 21.875,00 (točka III. izreke), odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 40.625,00 kn (točka IV. izreke, pogrešno označena kao točka III.), naloženo je tužiteljima da nadoknade umješaču troškove postupka u iznosu od 10.018,75 kn (točka V. izreke pogrešno označena kao točka IV.) i odbijen je zahtjev umješača za naknadu troškova postupka u iznosu od 16.831,25 kn (točka VI. izreke pogrešno označena kao točka V.).
Protiv ove presude žalbu su podnijeli prvo do petotužitelj, a iz sadržaja žalbe proizlazi kako presudu pobijaju u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu (točka I., II., III. i V. izreke). Presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuju i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od ukupno 6.250,00 kn.
Žalbu je protiv presude u točki III. njene izreke podnio tuženik koji predlaže da ovaj sud preinači odluku o troškovima postupka i prihvati tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u odbijajućem dijelu. Žalbom osporava i odluku o vrijednosti predmeta spora, kao prenisko označenu.
Žalbu protiv presude u dijelu pod točkom V. njene izreke podnio je umješač na strani tuženika s prijedlogom žalbenom sudu da prihvati i preostali dio zahtjeva umješača za naknadu parničnog troška. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 3.131,25 kn.
Odgovor na žalbu tužitelja podnio je tuženik predlažući da ovaj sud odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu. Potražuje naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.252,50 kn.
Odgovor na žalbu tužitelja podnio je i umješač na strani tuženika koji predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Potražuje i naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.262,50 kn
Žalba je osnovana.
Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za utvrđenje ništetnim odluka donesenim na skupštini tuženika održanoj 31. siječnja 2014. i 31. ožujka 2014.
U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su tužitelji suvlasnici jednog poslovnog udjela u društvu tuženika čiji omjer u odnosu na ukupni temeljni kapital iznosi 46,1%, i da su ga stekli nasljeđivanjem iza pokojnog J. B.,
- da je J. B. umro 4. kolovoza 2012.,
- da je rješenje o nasljeđivanju O-259/2012, UPP/OS-79/2012-65, iza pokojnog J. B. donio javni bilježnik D. D. iz R. 11. siječnja 2016. i da je pravomoćno postalo 9. ožujka 2016.,
- da je u trenutku smrti J. B. temeljni kapital tuženika iznosio 29.488.600,00 kn i da su članovi društva J. B. i A. n. d.o.o. imali jednake poslovne udjele koji su predstavljali 50% temeljnog kapitala,
- da su na sjednici skupštine tuženika od 31. siječnja 2014. donesene odluka o povećanju temeljnog kapitala Hotel R. d.o.o. uplatama uloga za nove poslovne udjele ulaganjem stvari (nekretnina) i uplatama u novcu i odluka o pozivanju članova društva da sukladno članku 457. stavku 4. Zakona o trgovačkim društvima iskoriste pravo prvenstva da u roku od mjesec dana od donošenja Odluke o povećanju temeljnog kapitala preuzmu nove poslovne udjele u srazmjeru svojih poslovnih udjela u društvu,
- da su na sjednici skupštine društva tuženika od 31. ožujka 2014. donesene odluka o točnom iznosu povećanja temeljnog kapitala Hotel R. d.o.o. uplatama uloga za nove poslovne udjele ulaganjem stvari (nekretnina) i uplatama u novcu, odluka o izmjeni Društvenog ugovora Hotela R. d.o.o. te odluka o usvajanju pročišćenog teksta društvenog ugovora,
- da su pozivi za skupštine društva od 31. siječnja 2014. i 31. ožujka 2014. upućeni članovima društva A. N. d.o.o. i J. B. u skladu s člankom 5. stavkom 5. Društvenog ugovora u kojem je propisano da poziv za skuštinu mora biti upućen svim članovima društva preporučenim pismom,
- da je skupštine sazvala ovlaštena osoba odnosno uprava tuženika,
- da je uprava društva imala saznanja o činjenici smrti člana društva J. B.,
međutim, nije imala saznanja tko su nasljednici te upravi nije dostavljen službeni dokaz o smrti člana društva,
- da su glavni ugovor o ulaganju i odnosima članova društva sklopili J. B.
(vlasnik) i A. n. d.o.o. (investitor), u odnosu na Hotel R. d.o.o. (društvo) 25.
studenoga 2005. u zajedničkom interesu da se Hotel R. što prije rekonstruira te se investitor obvezao uložiti u Društvo 6.000.000,00 EUR pod dogovorenim uvjetima odnosno kroz početno povećanje temeljnog kapitala od 14.744.300,00 kn te kroz ishođenje 29.655.700,00 kn bankarske garancije (čl. 1.1.), a stranke su se suglasile da će se ulaganje od 6.000.000,00 EUR koristiti isključivo za kapitalna ulaganja i troškove za rekonstrukciju Hotela R. (čl. 9.1.).
Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je ocijenio kako su skupštine tuženika valjano sazvane jer je u odnosu na društvo član društva samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela, a nasljednici nisu bili upisani u knjigu poslovnog udjela. Osim toga, prvostupanjski sud je ocijenio kako iz osnovnog ugovora o ulaganju i odnosima članova društva ne proizlazi da je odlučivanje o povećanju temeljnog kapitala tuženika uvjetovano uplatom svih sredstava po tom ugovoru od strane investitora i da se odlukom o povećanju temeljnog kapitala ne nameću članovima društva dodatne obveze, jer sami odlučuju hoće li sudjelovati u povećanju temeljnog kapitala. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da pobijane odluke skupštine nisu ništetne ni u protivnosti s biti društva te je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev.
Žalitelji u bitnome ističu da je prvostupanjski sud propustio utvrditi kako je drugi član društva A. N. d.o.o. umjesto izravne uplate preostalog iznosa od 4.000.000,00 EUR u temeljni kapital društva HOTEL R. što mu je bila obveza po glavnom ugovoru, zaobišao tu obvezu i obavio sporno povećanje temeljnog kapitala na štetu nasljednika pokojnog člana J. B. što je u ovim okolnostima suprotno biti društva. Osim toga navode kako su se podaci o poslovnom udjelu pok. J. B. u Hotelu R. u spisu javnog bilježnika nalazili već od 2. studenoga 2012., te je oporuka pok. J. B. bila proglašena godinu dana nakon njegove smrti 12. srpnja 2013., a nakon postupka legalizacije stranih isprava po australskim propisima, javnom bilježniku dostavljena tek u svibnju 2014. te da su odluke o povećanju temeljnog kapitala statusne odluke koje ne spadaju u redovno poslovanje društva i nisu bile hitne, koje je činjenice prvostupanjski sud propustio utvrditi. Navodi da je uprava društva imala saznanja o smrti pokojnog člana društva i slanje poziva preporučenom pošiljkom umrloj osobi koja nema pravnu sposobnost ne proizvodi nikakve učinke kako u odnosu na skupštinu 31. siječnja 2014., tako i u odnosu na skupštinu održanu 31. ožujka 2014. te je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Osim toga, ističu da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir društveni ugovor konkretnog društva i odredbe glavnog ugovora o ulaganju kojim su utvrđeni odnosi između članova društva jer je spornim odlukama drugi član unosom nekretnina, umjesto izravnom uplatom zaobilazno stekao većinski položaj u društvu s omjerom od 53,9% na štetu tužitelja, čime su oni postali manjinski članovi bez mogućnosti ravnopravnog donošenja odluka. Navode i kako odluka o povećanju temeljnog kapitala nije bila hitna, a nekretnine kojima je povećan temeljni kapital su se mogle kupiti iz sredstava društva, te kako je drugi član trebao biti isključen iz odlučivanja jer se radi o pravnom poslu između tog člana i društva. Smatraju da je odluka protivna i moralu jer je smrt člana iskorištena za stjecanja koristi povećanjem omjera poslovnih udjela s 50% na 53,9% i time stjecanja većinskog položaja u društvu. Navode i kako su onemogućeni u raspravljanju jer je spisu bio priložen ostavinski predmet javnog bilježnika D. D., a sud nije tužitelje obavijestio da je spis pribavljen i da mogu u njega izvršiti uvid, kao i zbog toga što su prvotužitelju zabranjeni odgovori koji se odnose na glavni ugovor o ulaganju iz 2005. godine.
Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da glavni ugovor o ulaganju i odnosima članova društva iz 2005. nije glavni dokument o odnosima članova društva nego se reguliraju isključivo obveznopravni odnosi članova, kao i da M. D. nije u vrijeme održavanja predmetnih skupština bio izvršitelj oporuke jer u tom trenutku nisu bili dovršeni ostavinski postupci u Australiji ni u Hrvatskoj, a isto navodi i umješač na strani tuženika u svom odgovoru na žalbu.
Odredbom članka 448. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19) propisano je da se na ništetnost odluka skupštine na odgovarajući način primjenjuju odredbe članaka 355. do 359. toga Zakona.
Članak 355. Zakona o trgovačkim društvima propisuje da je pored slučajeva iz članka 313. stavka 4., članka 338. stavka 2., članka 348. stavka 2. i članka 300.e stavka 3. toga Zakona odluka glavne skupštine ništetna:
1. ako je donesena na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u članku 277. stavku 2., 3. i 6. ovoga Zakona osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari,
2. ako nije unesena u zapisnik na način propisan u članku 286. stavku 1., 2. rečenici 1. i stavku 4. ovoga Zakona,
3. ako nije u skladu s biti društva ili ako se njezinim sadržajem čini povreda propisa kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva ili su doneseni radi zaštite javnog interesa,
4. ako je suprotna moralu društva,
5. ako je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe za pobijanje odluke proglašena ništetnom.
Shvaćanje prvostupanjskog suda kako su predmetne skupštine tuženika u konkretnom predmetu valjano sazvane, nije pravilno.
U konkretnoj parnici nije sporno da je J. B. bio član društva tuženika i da je umro 4. kolovoza 2012., kao i da je o toj činjenici bila obaviještena tuženikova uprava pisanom obavijesti prije sazivanja predmetnih skupština. Također je nesporno da su pozivi za predmetne skupštine društva od 31. siječnja 2014. i 31. ožujka 2014. upućeni članovima društva A. N. d.o.o. i tada pokojnom J. B., jer prema shvaćanju uprave tužitelja pravomoćno rješenje o nasljeđivanju nije postojalo i zato jer upravi nije dostavljena službena potvrda o smrti, no nesporno je i da nasljednici iza J. B. nisu primili poziv niti su sudjelovali na predmetnim skupštinama.
U slučaju smrti člana trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću poslovni udio kao skup nepodijeljenih članskih prava i obveza prelazi na njegove nasljednike prema propisima nasljednog prava te se radi o derivativnom načinu stjecanja poslovnog udjela.
Odredbom članka 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) propisano je da se nasljeđuje zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti. Umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik), a nasljednici ostavitelja nasljedno pravo stječu u trenutku ostaviteljeve smrti (članak 4. stavak 1. i 4. Zakona o nasljeđivanju). Također, u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo (članak 129. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju). Člankom 141. Zakona o nasljeđivanju je propisano i da do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima. Pošto bude utvrđeno koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, do razvrgnuća sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine (članak 141. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju).
Stoga nasljednici stječu nasljedno pravo u trenutku ostaviteljeve smrti, a ne tek donošenjem rješenja o nasljeđivanju (koje ima deklaratorni karakter). Dakle, nasljednike treba smatrati imateljima poslovnog udjela od trenutka smrti člana društva. Također, u odnosu na njih ne vrijedi pravilo iz članka 411. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima kojim je propisano da je u odnosu na društvo član društva samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu obaviješten registarski sud.
Ako ima više nasljednika, tada ima više ovlaštenika na poslovnom udjelu i oni čine nasljedničku zajednicu, a svoja prava mogu ostvarivati zajedno u skladu s odredbom članka 417. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima. Pravne radnje koje društvo treba poduzeti prema imatelju poslovnoga udjela valjano su poduzete, ako nema zajedničkog zastupnika svih ovlaštenika, poduzme li ih i samo prema jednome od njih. One djeluju prema svim ovlaštenicima (članak 417. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima).
Prema shvaćanju ovog suda, uprava društva tuženika prilikom sazivanja predmetnih skupština nije mogla ignorirati obavijest o tome da je član društva preminuo i unatoč tome poslati poziv za skupštinu poštom preporučeno umrloj osobi koja nema pravnu sposobnost. Čak i da je postojala sumnja u istinitost takve obavijesti o smrti (što u konkretnom slučaju nitko ni ne tvrdi), poziv je trebalo uputiti kako članu društva upisanom u knjizi poslovnih udjela tako i nasljednicima i izvršitelju oporuke koji je dostavio obavijest o smrti. Prema shvaćanju ovog suda, uprava društva koja je znala da je član društva upisan u knjizi poslovnih udjela umro, nije mogla valjano uputiti poziv umrloj osobi preporučenom pošiljkom, jer je potpuno izvjesno da poziv umrli član društva ne može zaprimiti.
Članovi društva moraju se pozvati preporučenim pismom, ako društvenim ugovorom nije drukčije uređeno. U konkretnom slučaju Društvenim ugovorom tuženika je predviđeno da poziv za skupštinu mora biti upućen svim članovima društva preporučenim pismom, koje se mora poslati najmanje 14 dana prije održavanja skupštine društva. Ako je poziv poslan protivno odredbama Zakona o trgovačkim društvima i društvenog ugovora, sve odluke na tako sazvanoj skupštini su ništetne, a razlogom ništetnosti treba smatrati i objavu poziva u javnom glasilu ili listu društva ako takav način nije propisan društvenim ugovorom. Za ništetnost je dovoljno da poziv nije upućen samo jednome članu društva, čak i ako je poziv javno objavljen, osim ako je takav način propisan društvenim ugovorom, što nije slučaj u konkretnom predmetu.
Stoga, opisano postupanje tuženikove uprave prilikom sazivanja predmetnih skupština ima za posljedicu da skupštine nisu sazvane na propisani način jer član društva nije valjano pozvan niti sudjelovao u radu skupštine, što predstavlja povredu iz odredbe članka 355. točke 1. Zakona o trgovačkim društvima i članka 277. stavka 6. Zakona o trgovačkim društvima u vezi s člankom 448. Zakona o trgovačkim društvima. Zbog toga je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odluka donesenim na skupštinama tuženika 31. siječnja 2014. i 31. ožujka 2014. trebalo prihvatiti.
Tuženik neosnovano osporava odluku o utvrđenju vrijednosti predmeta spora. Odredbom članka 363.a Zakona o trgovačkim društvima koji se primjenjuje u ovom predmetu propisano je da sud određuje vrijednost predmeta spora uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, posebice značenje stvari za stranke ili to čini po slobodnoj procjeni. Ta vrijednost smije biti veća od desetine iznosa temeljnog kapitala društva ili, ako ta desetina iznosi više od 4.000.000,00 kn, više od tog iznosa samo ako valja uzeti da je značenje stvari za stranke veće (stavak 1.). Rješenjem donesenim na ročištu 29. svibnja 2018. (str. 150 spisa) vrijednost predmeta spora određena je u iznosu od 501.000,00 kn i koji prema shvaćanju ovog suda odgovara procjeni vrijednosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odluka skupštine i značenju koje takav zahtjev ima za stranke.
Također, primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku tužiteljima pripada pravo na naknadu parničnog troška prema vrijednosti predmeta spora od 501.000,00 kn i uz uvećanje tarifnih stavki za 40% (Tbr. 36.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Tužitelji imaju pravo na odvjetničku nagradu za sastav tužbe u iznosu od 8.750,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife) u koji iznos je uključen i PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife), za zastupanje na ročištu od 29. svibnja 2018. u iznosu od 8.750,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife) s uključenim PDV-om, za sastav podneska od 5. srpnja 2018. u iznosu od 875,00 kn (Tbr. 8.3. Tarife) s uključenim PDV-om, za sastav podneska od 27. kolovoza 2018. u iznosu od 875,00 kn (Tbr. 8.3. Tarife) s uključenim PDV-om, za zastupanje na ročištu od 18. rujna 2018. u iznosu od 4.375,00 kn (Tbr. 9.2. Tarife) s uključenim PDV-om, za zastupanje na ročištu 13. studenoga 2018. u iznosu od 8.750,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife) s uključenim PDV-om, za sastav žalbe u iznosu od zatraženih 7.812,50 kn (Tbr. 9.1. Tarife) s uključenim PDV-om i trošak sudskih pristojbi za tužbu od 5.000,00 kn, presudu u iznosu od 5.000,00 kn i žalbu u iznosu od zatraženih 6.250,00 kn, odnosno ukupno 56.437,00 kn.
Tužiteljima nije priznata nagrada za sastav podneska od 22. svibnja 2018. koji je predan samo nekoliko dana prije održavanja ročišta, pa je sastav takvog podneska bio nepotreban, jer su navode iz podneska tužitelji mogli istaknuti na ročištu s jednakim učinkom.
Podnesci tužitelja i to sastav odgovora na žalbu glede zabilježbe spora, podnesak od 10. listopada 2018., 19. listopada 2018., 22. listopada 2018. nisu bili potrebni za vođenje parnice pa trošak njihovog sastava nije priznat tužiteljima u smislu odredbe članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
Slijedom iznesenog, pobijana presuda je preinačena primjenom odredbe članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku, a o troškovima cijelog postupka odlučeno je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, kao u izreci ove presude.
Zagreb, 1. prosinca 2020.
Predsjednica vijeća
Branka Šabarić Zovko
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.