- 1 -              Rev 2483/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2483/2019-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB: ..., iz Z., ..., koga zastupa A. I., odvjetnica iz Z., protiv tuženice J. K., OIB: ..., iz Z., ..., koju zastupa S. S. V., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1120/18-3 od 15. siječnja 2019., kojima je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4999/14-35 od 24. kolovoza 2018., u sjednici održanoj 1. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1120/18-3 od 15. siječnja  2019., kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbacuje se revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1120/18-3 od 15. siječnja 2019. (o troškovima postupka), kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4999/14-35 od 24. kolovoza 2018., kojom je suđeno:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I         Utvrđuje se da  je ništetan Sporazum o podjeli bračne stečevine sklopljen u Z., dana 23. kolovoza 2013. godine, a ovjeren kod javnog bilježnika V. M. iz Z., ..., pod brojem Ov-8115/13 dana 23.08.2013. godine između M. K. i J. K.

 

II         Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovu navedenog Sporazuma o podjeli bračne stečevine od 23. kolovoza 2013. godine i uspostava zemljišno-knjižnog stanja

           - u zk. ul. 11811 k.o. Grad Z. u pogledu 6. etaže 0/0 i to trosobnog stana sa nusprostorijama u prizemlju lijevo koji stan se nalazi u kući popisni br. 8208 i dvorište u ..., površine 441 m2, odnosno 122.6 čhv izgrađenoj na k.č.br. 2334/I

kakvo je bilo prije provedbe Sporazuma o podjeli bračne stečevine sklopljenog u Z., dana 23. kolovoza 2013. godine, a ovjerenog kod javnog bilježnika V. M. iz Z., ..., pod brojem Ov-8115/13 dana 23.08.2013. godine između M. K. i J. K., tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama u 1/2 dijela s imena tužene J. K., Z., ..., OIB: ... uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo M. K., Z., ..., OIB: ... u 1/2 dijela

 

III       Nalaže se tuženoj da naknadi tužiteljima parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate prema stopi utvrđenoj po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

 

Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4999/14-35 od 24. kolovoza 2018., koje glasi:

 

"Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 45.000,00 kn sa pripadajućom kamatom od presuđenja do isplate po stopi obračunatoj povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobren za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i rješenje, a podredno predlaže ukidanje pobijanih nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija podnesena protiv drugostupanjske presude je neosnovana, a protiv drugostupanjskog rješenja, nedopuštena.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti sporazuma o podjeli bračne stečevine sklopljenog 23. kolovoza 2013. između stranaka i ovjerenog kod javnog bilježnika, te zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju navedenog sporazuma o podjeli bračne stečevine.

 

U postupku koji prethodi reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

 

- da su stranke bivši bračni drugovi, koji su brak sklopili ..., a razveli ..., koji su nakon razvoda braka, na inicijativu tuženice, zaključili Sporazum o podjeli bračne stečevine ... (u daljnjem tekstu: Sporazum), koji je potpisan po parničnim strankama, a čiji su potpisi ovjereni istoga dana kod javnog bilježnika V. M.,

 

- da pri sklapanju Sporazuma ni jedna ugovorna strana nije bila zastupana po odvjetnicima,

 

- da su čl. 2. Sporazuma stranke utvrdile što predstavlja njihovu bračnu stečevinu, čl. 3. njihove obveze, da su u čl. 5. odredile što kojoj od stranaka pripada iz te imovine, da su jedna drugoj dale pristanak uknjižbe prava vlasništva drugog bračnog druga na nekretninama koje su im pripale u diobi. te su u čl. 10. sporazumno navele da su Sporazum u cijelosti pročitale i razumjele te da su razumjele prava i obveze koje iz njega proizlaze,

 

- da tužitelj kao razlog ništetnosti navodi nerazmjer uzajamnih davanja, da je Sporazum suprotan moralu, da je Sporazumom ugovoreno zabranjeno raspolaganje, odnosno odricanje od uzdržavanja djeteta, (suprotno čl. 208. Obiteljskog zakona "Narodne novine", 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13 - ObZ-a), te što u Sporazumu između stranaka nisu sudjelovale banke koje imaju založno pravo na nekretninama, koje su bile predmet Sporazuma.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelj nije dokazao postojanje očiglednog nerazmjera obveza ugovornih strana u vrijeme zaključenja Sporazuma, korištenje stanja nužde ili teškog materijalnog stanja jedne ugovorne strane (tužitelja) od strane druge ugovorne strane (tuženice), svoje nedovoljno iskustvo, lakomislenosti ili zavisnosti, zbog čega bi došlo do nerazmjera uzajamnih davanja, a na kome je bio teret dokazivanja tih činjenica, jer navedene tvrdnje nemaju uporišta u Sporazumu, koji sadrži procjenu vrijednosti imovine stranaka prije podjele, a osobito preuzimanjem obveza pojedine ugovorne strane, to tim više što tužitelj, do zaključenja prethodnog postupka, dokaze na navedene okolnosti nije predložio.

 

Smatraju da čl. 8. Sporazuma nije ugovoreno zabranjeno raspolaganje, odnosno odricanje od uzdržavanja djeteta, nego je (u stavku 3.) dogovoreno da se tuženica obvezala da do 31. prosinca 2015. neće poduzimati pravne radnje u cilju naplate alimentacije koja će u brakorazvodnoj parnici biti kao obveza dosuđena tužitelju za uzdržavanje njihovog sina M. K.

 

Nadalje smatraju da Sporazum nije ništetan zbog odredbe sadržane u čl. 6. st. 3., prema kojoj će se dionice u trgovačkim društvima B. T. i B. prenijeti bez naknade na mlljt. M. K. najkasnije do 31. prosinca 2015. te da će se djetetu isplaćivati pripadajuća dividenda, jer navedenom odredbom Sporazuma imovina djeteta se ne otuđuje nego ono stječe imovinu, što nije suprotno prisilnim propisima.

 

Neosnovanim su ocijenili i tvrdnju tužitelja da bi Sporazum bio ništetan jer u sporazumu nisu sudjelovale banke koje imaju založno pravo na nekretninama, iz razloga što nisu mijenjani sudionici tog obveznog odnosa jer je tuženica predmetnim Sporazumom preuzela obvezu podmiriti sve dospjele obveze prema bankama.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu se poziva tuženik jer pobijana presuda nema nedostataka, može se ispitati, usuglašena je s prikupljenom procesnom građom, te sadrži jasne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama.

 

Tužitelj se poziva i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 5. ZPP-a navodeći da se drugostupanjski sud nije očitovao o navodima iznesenim u žalbi vezano za podnesak od 28. ožujka 2017., u kojem je ostavio mogućnost da dokaze na okolnosti koje se tiču nerazmjernih davanja i na okolnosti da je Sporazum suprotan moralu predloži nakon zaključenja prethodnog postupka, sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a, a da je njegov tužbeni zahtjev odbijen iz razloga što do zaključenja prethodnog postupka nije predložio dokaze koje koji se tiču navedenih razloga ništetnosti, te smatra da je sud trebao provesti predložene dokaze bez obzira što su oni predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka. Ujedno smatra da mu je takvim postupkom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (čl. 29. st. 1.) kao i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 – dalje: Konvencija), u kom pravcu se poziva i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-2335/2016 od 14. prosinca 2016.).

 

Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, zbog čega nije posebno obrazlagao presudu jer se pozvao na čl. 375. st. 5. ZPP-a, s tim da je obrazložio da dokazni prijedlozi tužitelja iz podneska od 18. listopada 2016. nisu osnovano prihvaćeni jer su predloženi nakon zaključenja pripremnog ročišta (prethodnog postupka - čl. 299. st. 2. ZPP-a). Pogrešno tužitelj smatra da je sud, u ovoj činjeničnoj situaciji, bio dužan provesti njegove dokaze predložene navedenim podneskom, neovisno od toga što su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, i da mu je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i čl. 6. st. 1. Konvencije, jer prema citiranoj zakonskoj odredbi, dokazi se mogu predložiti i nakon zaključenja prethodnog postupka samo ako do zaključenja prethodnog postupka nisu mogli biti izneseni bez njegove krivnje, a o čemu se ovdje ne radi, jer tužitelj niti ne tvrdi da dokaze iz navedenog podneska nije mogao predložiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

Prihvaćanjem utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava iznesenu po prvostupanjskom sudu i pozivanjem na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP-a, drugostupanjski sud, suprotno tvrdnji tužitelja, nije morao posebno odgovarati ni na žalbene navode tužitelja prema kojima su parnične stranke kupnjom nekretnina na jednake dijelove odredile svoje omjere suvlasništva, kako su i uknjižene u zemljišnim knjigama i da je već kupnjom izvršena podjela nekretnina, pa da uređenje podjele već podijeljene imovine nema uporišta u pozitivnim propisima i da je Sporazum zbog tog ništetan, jer je za postupanje na navedeni način imao ovlaštenja u odredbi čl. 375. st. 5. ZPP-a, s obzirom na obrazloženje prvostupanjskog suda koje je u cijelosti prihvatio, nije imao potrebe ponavljati ono što je naveo sud prvog stupnja i što on u cijelosti prihvaća, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud, te stoga u takvom postupanju drugostupanjskog suda nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

Na isti način je drugostupanjski sud odgovorio i na žalbene prigovore tuženika vezano za tvrdnju o odricanju od uzdržavanja djeteta, (čl. 208. prijašnjeg Obiteljskog zakona "Narodne novine" broj 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11. i 25/13), odnosno čl. 286. st 1. sada važećeg Obiteljskog zakona "Narodne novine" broj 103/15) jer je u Sporazumu dogovoreno da tuženica neće do 31. prosinca 2015. poduzimati pravne radnje u cilju naplate alimentacije, a ne da se odrekla od uzdržavanja djeteta od strane tužitelja, a što ni po ovome sudu nije protivno odredbama ni jednog Obiteljskog zakona, pa iz tog razloga predmetni Sporazum nije ništetan. Stoga ni u tom dijelu nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

I u odnosu na tvrdnju tužitelja da pobijana presuda nema razloga o tome da je Sporazum ništetan iz razloga što u njegovom sklapanju nisu sudjelovale banke koje su strankama davale kredite, da su one vjerovnici i da svaka promjena na strani dužnika bez ovlaštenja banke Sporazum čini ništetnim, ističe se da je i o tome prigovoru prvostupanjski sud iscrpno odgovorio na navedene tvrdnje tužitelja, pa drugostupanjski sud, kada je prihvatio činjenična utvrđenja suda prvog stupnja nije ni imao potrebe ponavljati isto obrazloženje, a to iz istih razloga to neće činiti ni ovaj sud.

 

U preostalom dijelu revizije tužitelj ničim ne pojašnjava niti obrazlaže u čemu bi se ogledala pogrešna primjena materijalnog prava te stoga navedeni prigovor temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a, nije uzet u razmatranje.

 

Iz navedenih razloga valjalo je odbiti reviziju tuženika pozivom na odredbu čl. 393. ZPP-a.

 

U odnosu na revizijske navode koji se odnose na troškove parničnog postupka ističe se da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2005. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem pravomoćna odluka o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija.

 

Prema navedenom pravnom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka (jednako kao i odluka o troškovima postupka sadržana u presudi) nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojeg je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova postupak niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispedencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom bilo presudom ili rješenjem.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a tu reviziju tužitelja valjalo odbaciti.

 

Zagreb, 1. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v. r.