- 1 -              Rev 402/2020-7

 

 

 

 

 

Broj: Rev 402/2020-7

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. iz S., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku mr. sc. I. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice V. L. iz Z., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. Z. S., odvjetniku u Z., radi predaje u posjed nekretnine i uklanjanja objekta, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-1289/2019-6 od 4. lipnja 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1812/2018-51 od 26. listopada 2018., u sjednici održanoj 1. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se, kao osnovana, revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-1289/2019-6 od 4. lipnja 2019., a predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev usmjeren na nalaganje tuženici predati tužitelju u posjed slobodan od osoba i stvari dio zk.č.br. 2114 k.o. Grad Z., upisane u zk.ul.br. 7478, koja je u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka V. R. dipl. ing. od 27. srpnja 2011. prema skici označena crvenim slovima a-b-c-d i to u površini od 56 m2, kao i na uklanjanje bespravno sagrađenog objekta izgrađenog na dijelu zk.č.br. 2114 k.o. Grad Z., upisane u zk.ul.br. 7478, koja je u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka V. R. dipl. ing. od 27. srpnja 2011. prema skici označena crvenim slovima a-b-c-d u površini od 56 m2 te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 35.887,00 kuna.

 

Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev odbijen, te je odlučeno o trošku parničnog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio "prijedlog za dopuštenje revizije" osporavajući činjenično stanje utvrđeno pred drugostupanjskim sudom, kao i primjenu materijalnog prava, te je predložio "dopustiti podnošenje Revizije u navedenoj pravnoj stvari".

 

Odgovor na taj prijedlog nije podnesen.

 

Razmatrajući dopuštenost podnesenog pravnog sredstva, prije svega je za naglasiti da ga je tužitelj naslovio kao "prijedlog za dopuštenje revizije", pozivajući se, kao na postupovnopravnu osnovu za njegovo podnošenje, odredbu "čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku", pri tome ne precizirajući o kojem vremenski važećem postupovnopravnom propisu bi imalo raditi u konkretnom slučaju. Zaključno je tužitelj postavio materijalnopravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i predložio "dopustiti podnošenje revizije".

 

Iz svega proizlazi da se tužitelj poziva na postupovnopravno sredstvo prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe 69. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje ZIDZPP/19).

 

Međutim, prijelazne i završne odredbe ZIDZPP/19, u članku 117. st. 4., predviđaju da će se odredbe toga Zakona o reviziji (dakle i odredbe koje se tiču podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije, koji pravni institut prije donošenja ZIDZPP/19 nije postojao) primjenjivati i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu toga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka.

 

Prema odredbi čl. 121. ZIDZPP/19 taj je Zakon stupio na snagu 1. rujna 2019.

 

Slijedom navedenog a imajući dalje u vidu da je pobijana odluka donesena 4. lipnja 2019. u ovom postupku, ratione temporis, nije dopušteno podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije u smislu gore navedenih odredbi ZIDZPP/19.

 

Stoga je ovaj sud podneseni pravni lijek razmotrio u svjetlu primjenjive odredbe glave dvadesetišeste Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. i 4. ZIDZPP/19.

 

Imajući u vidu da je pobijana odluka donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a, u konkretnom je predmetu dopušteno podnošenje tzv. redovne revizije, u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a, pa je i podnesak tužitelja tako kvalificiran, te je revizija ocjenjena dopuštenom.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženici predati tužitelju u posjed slobodan od osoba i stvari dio zk.č.br. 2114 k.o. Grad Z., upisane u zk.ul.br. 7478, koja je u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka V. R. dipl. ing. od 27. srpnja 2011. prema skici označena crvenim slovima a-b-c-d i to u površini od 56 m2, kao i da joj se naloži ukloniti bespravno sagrađen objekt izgrađen na dijelu zk.č.br. 2114 k.o. Grad Z., upisane u zk.ul.br. 7478, koja je u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka V. R. dipl. ing. od 27. srpnja 2011. prema skici označena crvenim slovima a-b-c-d u površini od 56 m2.

 

Drugostupanjski je sud, a uz bitna činjenična utvrđenja:

 

- da je tužitelj vlasnik predmetnog dijela nekretnine, jer da je uknjižen u zemljišnim knjigama kao vlasnik zemljišne čestice - zč.br. 2114 k.o. Grad Z. - vrt na P. od 75 m2, što je dio katastarske čestice - kč.br. 1977/2 k.o. P., kuća br. 6 A od 78 m2 i dvorište od 100 m2),

 

- da tuženica drži u posjedu predmetni dio nekretnine u površini od 56 m2, na kojem je dograđen, u jednom dijelu, stambeni objekt - kuća u ... A, na stambeni objekt, koji je izgrađen na susjednoj nekretnini - kuća u ... na zč. br. 2115 k.o. Grad Z. odnosno kč.br. 1977/1 ko. P.,

 

- da je tužitelj 8. siječnja 2007. uknjižen, kao vlasnik na nekretnini zč.br. 2114 - vrt na P. od 75 m2, k.o. Grad Z., na temelju kupoprodajnog ugovora od  7. srpnja 2006. zaključenog sa prodavateljima, bivšim suvlasnicima te nekretnine (V. P. i Z. P.),

 

- da je dio predmetnog objekta u ... izgrađen (priveden svrsi) 1993., koji je legaliziran,

 

- da je tužitelj prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora bio upoznat sa činjenicom da tuženica ima na dijelu predmetne nekretnine izgrađen stambeni objekt i da drži u posjedu predmetni dio nekretnine,

 

- da se bivši vlasnici nisu protivili gradnji, nisu pokrenuli nikakav postupak radi zabrane gradnje odnosno nisu na jasan i nedvojben način pokazali da se protive gradnji,

- da predmetni dio tužena nije kupila, već je kupila kč.br. 1772/1 k.o. P. odnosno zk.č.br. 2115/1 k.o. Grad Z. od vanknjižnog vlasnika M. S. 9. travnja 1984., na kojoj je stambeni objekt u ... – što je susjedna nekretnina od predmetne,

 

ocijenio da su bivši vlasnici zemljišta bili nesavjesni, da je tužitelj prilikom kupnje znao da je tuženica u posjedu predmetnog dijela nekretnine kuće i dvorišta, a i tužena je kao graditeljica bila nesavjesna, jer je morala znati da gradi na tuđem zemljištu, jer ga nije kupila.

 

Na tako utvrđeno činjenično stanje, iako taj propis izričito ne regulira situaciju nesavjesnosti i graditelja i vlasnika, drugostupanjski je sud analogijom primijenio čl. 25. st. 5. u svezi st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje ZOVO), pa, s obzirom na to da prednici tužitelja nisu nakon izgradnje objekta iskoristili pravo izbora iz st. 1. spomenute odredbe u roku iz st. 5. (a tužitelj je kupnjom predmetne nekretnine stupio u pravni položaj prijašnjih suvlasnika) niti tužitelj nema pravo izbora iz čl. 25. st. 1. ZOVO-a (dakle nema pravo na izbor između zahtjeva da mu pripadne pravo vlasništva, na rušenje sagrađenog i vraćanje zemljišta u prvobitno stanje ili na isplatu prometne cijene zemljišta), nego samo pravo na isplatu prometne vrijednosti zemljišta na kojem je izgrađen stambeni objekt, kao i zemljišta koje je potrebno za redovnu upotrebu objekta – što nije predmet tužbenog zahtjeva, kojeg je, stoga, valjalo odbiti.

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda se, barem za sada, ne može prihvatiti.

 

Naime, tužitelj je tijekom postupka, pa i u samoj reviziji naglašavao činjenicu da je predmetna nekretnina u trenutku građenja bila u društvenom vlasništvu, pa da se u tom smislu građenjem nije moglo steći pravo vlasništva na toj nekretnini.

 

Ovaj je sud u nizu svojih odluka (neke od kojih su poslovnog broja Rev-105/1990 od 21. studenog 1990., Rev-x-392/2013 od 3. veljače 2016., Gzz-237/03-2 od 2. prosinca 2003.) ustalio pravno shvaćanje da se pravo vlasništva ne može steći građenjem, u smislu odredbe čl. 24.-66. ZOVO-a, na nekretninama koje su u trenutku građenja bile u društvenom vlasništvu, jer da je jedna od pretpostavki za stjecanja vlasništva građenjem i to da zemljište mora biti u građanskom vlasništvu.

 

Stoga se pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci, u slučaju ako bi se radilo o nekretnini u društvenom vlasništvu (iako se u konkretnom sporu ne radi o utvrđenju prava vlasništva građenjem, nego o pravima iz čl. 25. st. 1. ZOVO-a, koja bi proizlazila iz građenja na tuđem – konkretno, pravu na izbor na rušenje sagrađenog i vraćanje zemljišta u prvobitno stanje ili na isplatu prometne cijene zemljišta), ukazuje pogrešnim.

 

Međutim, unatoč još u tužbi iznijetim navodima da je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, nižestupanjski sudovi u tom smislu nisu izrazili svoje pravno shvaćanje, a, posljedično, niti utvrdili činjenično stanje u pogledu vlasničkopravnog statusa nekretnine u konkretno vrijeme građenja. Osim toga, drugostupanjski sud je utvrdio da je "dio predmetnog objekta u ... izgrađen (priveden svrsi) 1993." iz čega ostaje nejasno je li te godine (a prije eventualnog brisanja eventualno postojećeg društvenog vlasništva) završeno građenje samo dijela nekretnine ili cijele nekretnine.

 

Iz svega proizlazi zaključak da je drugostupanjski sud, zbog pogrešnog, nedostatno obuhvatnog pravnog pristupa, propustio potpuno utvrditi činjenično stanje, slijedom čega je, sukladno čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

U ponovljenom će postupku drugostupanjski sud, primjenom raspoloživih mu postupovnopravnih ovlasti, utvrditi činjenično stanje u smislu gore iznesenih nedorečenosti ili donijeti odluke koje će takvo utvrđenje dalje omogućiti i donijeti novu, zakonitu odluku, uzimajući u obzir gore izraženo pravno shvaćanje revizijskog suda.

 

Zagreb, 1. prosinca 2020.