Broj: Kž 62/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog F. L., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2018. broj Kov-Iz-1/18 (Kov-1/18), o ukidanju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje te se protiv okrivljenog F. L. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.).

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog F. L. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 125. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ukinut je istražni zatvor protiv okrivljenog F. L. u kojem se nalazio iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. te je određeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te istražni zatvor protiv okrivljenog F. L. "odredi" iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08.

Žalba je osnovana.

Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano državni odvjetnik u žalbi ističe da u odnosu na okrivljenog F. L. i nadalje egzistiraju razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, prvostupanjski sud donošenje pobijane odluke argumentira time što je okrivljeni F. L. neosuđivana osoba, mlađe životne dobi, koja ostvaruje određena primanja, jer je korisnik socijalne pomoći, a na koju je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru u trajanju malo kraćem od dva mjeseca u dovoljnoj mjeri utjecao da se kloni činjenja novih kaznenih djela te potom zaključuje da navedene okolnosti povezane s okolnostima počinjenja kaznenog djela koje se okrivljeniku u ovom postupku stavlja na teret, ne opravdavaju njegov daljnji boravak u istražnom zatvoru. Također, u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka psihijatara iz kojeg proizlazi da postoji mogućnost da bi okrivljenik mogao ponoviti istovrsno ili teže kazneno djelo, prvostupanjski sud navodi da se okrivljenik od 2012. redovito liječi u Psihijatrijskoj bolnici S. I. Z.

Međutim, opravdano državni odvjetnik u žalbi ističe da iznesene okolnosti na kojima prvostupanjski sud utemeljuje zaključak da u konkretnoj situaciji više ne postoje razlozi za istražni zatvor, po svom značaju, ne nadmašuju okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

Tako, u odnosu na navod prvostupanjskog suda o okolnostima u kojima je predmetno kazneno djelo počinjeno, državni odvjetnik s pravom upire na to da se okrivljenom F. L. podignutom optužnicom stavlja na teret da je prišao s leđa M. J., rukom je obuhvatio oko vrata i oborio na tlo, vukao je po tlu pa joj rekao da će je zaklati za koje vrijeme je u ruci držao nož usmjeren prema M. J. i zatražio od nje novac, na što mu je imenovana u strahu za svoj život predala sav novac iz novčanika u iznosu od 180,00 kuna. Iz opisanog načina počinjenja terećenog kaznenog djela proizlazi bezobzirnost, upornost i odlučnost u protupravnom postupanju i viši stupanj kriminalne volje okrivljenika, kako to s pravom ističe žalitelj.

Nadalje, upirući na neprihvatljivost zaključka prvostupanjskog suda, osobito u dijelu u kojem sud zanemarujući rezultate psihijatrijskog vještačenja okrivljenika navodi da se okrivljenik od 2012. redovito liječi u Psihijatrijskoj bolnici S. I. Z., državni odvjetnik s pravom u žalbi ističe da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je okrivljenik osoba graničnog intelektualnog funkcioniranja prema lakoj mentalnog retardaciji kod koje je dijagnosticirana simptomatologija emocionalno nestabilnog poremećaja ličnosti s disocijalnim karakteristikama koji se očituju izraženom tendencijom impulzivnim radnjama bez razmišljanja o posljedicama i s afektivnom nestabilnošću, pri čemu izljevi intenzivne ljutnje često mogu dovesti do nasilja i eksplozivnog ponašanja, potom, u zanemarivanju osjećaja drugih, manjku odgovornosti i nepoštivanju socijalnih normi, pravila i obveza, te niskoj toleranciji frustracija i niskom pragom očitovanja agresije, uključujući i nasilje, nepostojanju osjećaja krivnje i sklonosti okrivljavanja drugih, kao i to da je mišljenje vještaka psihijatra da upravo zbog aberantne strukture ličnosti okrivljenika postoji mogućnost da okrivljenik boravkom na slobodi ponovi istovrsno ili teže kazneno djelo.

Također, a u odnosu na navod prvostupanjskog suda o određenim primanjima okrivljenika s obzirom na to da je korisnik socijalne pomoći, žalitelj s pravom ističe da se radi o uopćenoj, ničim potkrijepljenoj tvrdnji branitelja okrivljenika, dok je iz podataka u spisu predmeta, konkretno, okrivljenikovog iskazivanja prilikom ispitivanja pred državnim odvjetnikom, vidljivo da je isti nezaposlen, lošeg imovinskog stanja i bez imovine.

Sve iznesene okolnosti u svojoj ukupnosti, dakle, način počinjenja terećenog kaznenog djela, zajedno s rezultatima psihijatrijskog vještačenja okrivljenika i imovinskim prilikama okrivljenika, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, unatoč dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti okrivljenika te njegovoj mlađoj životnoj dobi, i nadalje upućuju na postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na to da kod okrivljenika postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, slijedom čega je primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika i nadalje nužna u svrhu otklanjanja  iteracijske opasnosti, kako to s pravom tvrdi žalitelj.

Stoga je žalbu državnog odvjetnika trebalo prihvatiti, pobijano rješenje preinačiti te protiv okrivljenog F. L. produljiti istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 14. veljača 2018.