- 1 -              Revd 2919/2020-2

Broj: Revd 2919/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz S., (OIB: …), zastupane po punomoćniku M. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. & Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Opće bolnice D. I. P. iz S., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku Ž. S., odvjetniku iz S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-566/2019-2 od 3. travnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku posl. br. Pr-100/2018 od 19. kolovoza 2019., u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda:

- u točki I. izreke, u odluci kojom je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti 36.717,45 kn sa pripadajućom i u izreci presude određenom zateznom kamatom, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto iznosu,

- u točki III. izreke, u odluci kojom je tuženiku naloženo tužiteljici nadoknaditi parnični trošak od 11.250,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Tuženik je pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija.

Tužiteljica nije odgovorila na taj prijedlog tuženika.

Prijedlog tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 3. travnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

U konkretnom slučaju tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo (pored važnosti samo za ovaj konkretan predmet) važno (ovdje odlučno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - i (u svezi sa time) nije određeno izložio niti razloge iz smisla navedenih odredaba čl. 385.a stavka 1. i čl. 387. st. 3. ovoga Zakona.

Navedeno pitanje i razloge istaknute važnosti pitanja ne može nadomjestiti samo poziv u prijedlogu na odredbe ZPP-a koje uređuju pitanje revizije i konstatacija “da je praksa sudova neujednačena”.

Stoga, a jer (zbog prethodno navedenog: budući da u prijedlogu nije naznačeno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, takvo - da bi glede njega bilo potrebno usaglašavati sudsku praksu ili u njoj otklanjati neku nesigurnost i time ispunjavati svrhu revizije, odnosno - budući da prijedlog ne sadrži razloge za suprotno shvaćanje) ne postoje pretpostavke da bi se revizija dopustila, prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo je odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

Zagreb, 1. prosinca 2020.