- 1 -              Rev 2602/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2602/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. S., OIB: ..., iz Z., kojega zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. & O., u K., protiv tuženika H. T. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i p. j.t.d., u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-357/2018-2 od 24. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1198/17-16 od 27. veljače 2018., u sjednici održanoj 1. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-357/2018-2 od 24. svibnja 2018., i Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1198/17-16 od 27. veljače 2018., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u st. I. izreke utvrđeno je da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika" od 3. svibnja 2017., kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu broj ... od 1. svibnja 2016., te da radni odnos tužitelja i tuženika na temelju navedenog ugovora o radu nije prestao, i nalaženo je tuženiku vratiti tužitelja na prijašnje poslove. U st. II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška i troška revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Revizijski sud ispitao je drugostupanjsku presudu pobijanu u smislu čl. 392.a. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a kako to revident pogrešno smatra, budući obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge kojima su obrazložene odluke, zbog čega se pravilnost ovih može ispitati. Međutim, to što je nižestupanjskim presudama prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, što je posljedica pogrešnog pravnog shvaćanja tih sudova, a imalo je za posljedicu za sada nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, je razlog za ukidanje nižestupanjskih presuda, sve u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, a o čemu će u nastavku ovog obrazloženja biti riječi.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja, a kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 3. svibnja 2017., te da radni odnos tužitelju nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na rad kod tuženika.

 

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužitelja polazeći od nespornih te u postupku utvrđenih činjenica:

 

- da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu tehničar 3 u Odjelu za tehničke usluge korisnicima regije 1, a na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. svibnja 2016., a prethodno radio kod tuženika dugi niz godina,

 

- da je 3. svibnja 2017. tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju Odlukom o otkazu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, a nakon što je utvrdio da je tužitelj u dužem razdoblju zlouporabio proces otkupa CPE opreme i prekoračio data mu ovlaštenja tako što je novčane vrijednosti GSM bona od 50,00 kn namijenjene korisnicima od kojih je otkupljena CPE oprema, uplaćivao na korisničke račune osoba koje na to nisu imale pravo te time nanio materijalnu štetu tuženiku,

 

- da se povodom namjere otkazivanja ugovora o radu tužitelju, radničko vijeće tuženika na isto očitovalo pisanom izjavom kojom niti podržava prijedlog odluke tuženika o otkazivanju ugovora o radu tužitelju, niti joj se protivi,

 

- da je tužitelj potvrdio da je radeći kao tehničar tuženika na poslovima otkupa CPE opreme od korisnika nadoplatu vršio u korist svoje obitelji,

 

ocijenivši da takvo postupanje tužitelja kao radnika tuženika nije imalo značaj zlouporabe procesa otkupa CPE opreme, niti bilo protivno uputama tuženika o otkupu tih uređaja, zbog čega da tuženik i nije dokazao da je tužitelj time prekoračio svoja ovlaštenja niti da je time tuženiku nanesena šteta, zbog čega da nisu ostvarene pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

 

Prema odredbi čl. 115. st. 1. alineja 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog između ostalog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

Nadalje, prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost istog se traži postojanje opravdanog razloga, on mora dokazati postojanje opravdanog razloga.

 

Dakle, u smislu prethodno citiranih odredbi na poslodavcu je teret dokaza da zbog određenog postupanja radnika, a koje poslodavac smatra kršenjem obveza iz radnog odnosa, a za njega je neprihvatljivo, je ostvaren razlog za otkazivanje ugovora o radu radniku.

 

Otkup CPE opreme, a koji je tuženik uveo od 1. veljače 2013. bio je reguliran uputstvom tuženika namijenjenom njegovim radnicima – tehničarima koji su radili na tim poslovima. Tim uputstvom uz ostalo je bilo propisano da korisnicima od kojih se otkupi neki od CPE uređaja se daje GSM bon u vrijednosti od 50,00 kn, a koji će automatski biti nadoplaćen na prijavljeni GSM broj, te da dodijeljeni GSM bon može iskoristiti bilo koji korisnik T-Mobile Prepaid tarife ili Simpa.

 

Smisao i svrha provođenja projekta "otkup CPE opreme od korisnika", a koji je uključivao i GSM bon u vrijednosti 50,00 kn je bila ta da se motiviraju dotadašnji korisnici usluga tuženika na nastavak korištenja ovih usluga uz kupnju nove opreme tuženika, a za što ih se nagrađivalo GSM bonom u vrijednosti 50,00 kn, a koji je mogao iskoristiti postojeći korisnik s kojim se sklopio pravni posao ili neki drugi korisnik T-Mobile Prepaid tarife ili Simpa.

 

Polazeći od navedenog i smislenim tumačenjem sadržaja upute o otkupu CPE opreme od korisnika, nameće se ocjena kako su GSM bonovi u vrijednosti 50,00 kn bili namijenjeni za korisnika od kojeg je uređaj otkupljen, a on ga je pak mogao namijeniti i nekom drugom korisniku T-Mobile Prepaid tarife ili Simpa.

 

Tužitelj koji je u poslovima otkupa CPE opreme nastupao kao ovlašteni radnik tuženika, izvjesno u odnosu na otkupljene uređaje tuženika – CPE opremu nije imao položaj korisnika, a to pak znači da i nije bio ovlašten raspolagati tj. koristiti GSM bonove, a kako je on to činio (tužitelj je sam iskazao da je veliku količinu bonova sam koristio, u smislu da je njihovu vrijednost uplaćivao na prepaid račune svojih bližnjih).

 

Ovu okolnost, a koja proizlazi iz uputstva tuženika nižestupanjski sudovi nisu imali u vidu kada su ocjenjivali konkretno postupanje tužitelja kao radnika tuženika, u svjetlu kršenja obveza iz radnog odnosa tužitelja, a sve polazeći od ugovornih obveza na koje se tužitelj obvezao sklapanjem ugovora o radu sa tuženikom, uz ostalo onih iz čl. 20. i čl. 22. Ugovora.

 

Tim ugovornim odredbama tužitelj se obvezao svoje ponašanje prigodom izvršavanja poslova svog radnog mjesta uskladiti s etičkim načelima te na taj način pridonositi uspješnosti i ugledu poslodavca; a nepridržavanje i kršenje odredbi akata poslodavca te odredbi tog ugovora predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa.

 

U skladu s tim, a zbog pogrešnog pravnog shvaćanja sadržaja upute tuženika o otkupu CPE opreme od korisnika i obveza tj. ovlaštenja koja iz istog proizlaze za tužitelja u izvršavanju poslova tehničara angažiranog na otkupu CPE opreme, nižestupanjski sudovi su propustili ocijeniti značaj takvog postupanja tužitelja kao radnika tuženika u smislu postojanja elemenata koji upućuju na kršenje obveza iz radnog odnosa te gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca u tužitelja kao radnika i u tom pravcu utvrditi odlučne činjenice.

 

Stoga je, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, obje nižestupanjske presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da će u nastavljenom postupku, a polazeći od prethodno navedenog utvrditi za ovaj spor relevantno činjenično stanje za ocjenu ponašanja tužitelja, a zbog kojeg mu je tuženik dao sporni otkaz ugovora o radu.

 

Odluka o troškovima revizije tuženika ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 1. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.