Broj: Kž 70/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optužene V. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 23. siječnja 2018. broj Kv I-Us-6/2018-6 (K-Us-11/2016-354), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba optužene V. F.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom 1. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optužene V. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom 2. izreke rješenja optuženici je, na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08., u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 17. prosinca 2013. do 2. lipnja 2014. te od 31. srpnja 2017. pa nadalje. Pod točkom 3. izreke rješenja, na temelju članka 102. stavka 1. ZKP/08., određeno je da se istražni zatvor protiv optužene V. F. može ukinuti ako optuženica ili tko drugi za nju da jamstvo, a sama optuženica obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište. Pod točkom 4. izreke rješenja, na temelju članka 102. stavka 2. ZKP/08., određeno je da istražni zatvor može zamijeniti jamstvo u visini 100.000,00 (stotisuća) kuna, a polaganje jamčevine se može sastojati u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnini osobe koja daje jamstvo. Pod točkom 5. izreke rješenja, na temelju članka 104. stavka 2. ZKP/08., optuženica je upozorena da će se, ukoliko postupi protivno uvjetima rješenja o jamstvu, rješenjem odrediti naplata iznosa jamstva u korist proračuna Republike Hrvatske, a protiv optuženice odrediti istražni zatvor.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela optužena V. F. po braniteljici, odvjetnici G. L., ne navodeći izričito žalbenu osnovu zbog koje ju podnosi, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te da se optuženici omogući da se brani sa slobode uz primjenu neke od mjera opreza, podredno da se iznos jamstva smanji.

Žalba nije osnovana.

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu istražnog zatvora protiv optužene V. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a potom i s pravom zaključio da u konkretnoj situaciji nisu nastupile nove okolnosti koje bi opravdavale izmjenu visine pravomoćno određenog jamstva, pri čemu je za takvu svoju odluku iznio valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Uporište za takav zaključak prvostupanjski sud s pravom nalazi u činjenici da se optužena V. F. prilikom prvog ispitivanja u prostorijama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao mjesto svog stanovanja navela adresu u R., ... Ujedno je tom prilikom, u skladu s odredbom članka 272. stavka 2. ZKP/08., poučena da je dužna odazvati se pozivima i odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijeni adresu te je upozorena na posljedice ako ne postupi prema toj obvezi. Međutim, iako je optuženoj V. F. optužnica dostavljena na navedenoj adresi, ostala pismena suda (pozivi za sjednice optužnog vijeća održane 3. ožujka 2016., 19. travnja 2016. i 26. rujna 2016. te za raspravu određenu za dane 16.-20. ožujka 2017.) vraćeni su neuručeni s naznakom ,,odselio“, zbog čega su naložene terenske provjere putem kojih se došlo do saznanja da optuženica više ne živi na navedenoj adresi te da je odselila u inozemstvo. Slijedom navedenog, protiv optužene V. F. je rješenjem od 13. siječnja 2017. određen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te je 8. veljače 2017. naloženo izdavanje tuzemne tjeralice, a potom i međunarodne tjeralice, međutim, optuženica je tek na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog 2. kolovoza 2017., uhićena u Republici Njemačkoj 31. srpnja 2017. te 1. rujna 2017. predana Republici Hrvatskoj.

Iznesene okolnosti, povezane s težinom kaznenog djela koje se optuženici potvrđenom optužnicom stavlja u ovom kaznenom postupku na teret (produljeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s članom 190. stavkom 2. i člankom 52. KZ/11.), i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljanju one osobite okolnosti koje upućuju na jasan zaključak da na strani optuženice postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi pobjeći, kriti se te na taj način ponovno postati nedostupna tijelima kaznenog progona, a time i osujetiti dovršetak ovog kaznenog postupka, posebice motivirana visinom kazne zatvora zaprijećene za to djelo.

Stoga je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optužene V. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 1. ZKP/08., pri čemu se svrha istražnog zatvora, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti, ne može ostvariti njegovom zamjenom nekom od mjera opreza, kako to neosnovano predlaže žaliteljica.

Jednako tako, a nakon što je ispravno ocijenio da se otklanjanje opasnosti od bijega u konkretnoj situaciji i nadalje može s uspjehom ostvariti jamstvom, prvostupanjski je sud s pravom zaključio da se od trenutka pravomoćnosti odluke o visini jamstva (rješenja kojim je protiv optuženice određen istražni zatvor je ujedno određeno i da se svrha istražnog zatvora može ostvariti jamstvom u visini od 100.000,00 kuna) nisu pojavile nove okolnosti koje bi, u smislu članka 105. stavka 1. ZKP/08., opravdavale izmjenu te odluke, slijedom čega su neosnovane i žalbene tvrdnje optuženice da je jamstvo određeno u previsokom iznosu, a time i žalbeni prijedlog za smanjenjem iznosa jamstva.

Kraj takvog stanja stvari, žalbene tvrdnje optuženice da je, kako bi nešto zaradili i školovali dijete, s obitelji otputovala u Republiku Njemačku, gdje je imala uredno prijavljeno boravište, pri čemu se propust prijave promjene boravišta nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj može opravdati njezinom neobrazovanošću, nemaju značaja na pravilnost pobijanog rješenja, dok okolnost iskrenog priznanja počinjenja kaznenog djela, koja se također naglašava žalbom, može biti od utjecaja na vrstu i visinu kaznenopravne sankcije u slučaju osuđujuće presude.

              Podredno navedenom, treba napomenuti da je u točki 2. izreke pobijanog rješenja pogrešno navedeno da se u istražni zatvor optuženici uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. rujna 2017. pa nadalje, budući da je optuženica, prema podacima u spisu predmeta, 31. srpnja 2017. uhićena u Njemačkoj te se od tog trenutka pa sve do 1. rujna 2017., kada je predana Republici Hrvatskoj, nalazila u ekstradicijskom istražnom zatvoru. Naime, lišenje slobode koje je vezano uz trajanje postupka ekstradicije u nekoj stranoj državi ne uračunava se u maksimalno trajanje istražnog zatvora pred domaćim sudom jer se radi o lišenju slobode na temelju kvalitativno različitih osnova, već se vrijeme provedeno u ekstradicijskom istražnom zatvoru uračunava u kaznu zatvora u slučaju osuđujuće presude, a kako je to već objašnjeno u rješenjima ovog suda donesenim u dosadašnjem tijeku predmetnog kaznenog postupka.

Slijedom svega navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. veljače 2018.