1

Poslovni broj: Gž-1402/2020-2

 

Poslovni broj: Gž-1402/2020-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Vesne Tkalčec, u parničnom predmetu tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u S., zastupanih po upravitelju S. S. d.o.o., OIB: …, iz S., a on po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. N. T. i M. B., odvjetnicima iz S., protiv tuženice T. J., OIB: …, iz S., zastupane po privremenom zastupniku D. R., odvjetniku iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-458/2019-11 od 2. listopada 2020., 1. prosinca 2020.,

 

presudio je

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-458/2019-11 od 2. listopada 2020.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:             

"U cijelosti se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz S., broj Ovrv-2399/15 od 9. prosinca 2015. te se nalaže tuženoj da namiri tužiteljima  novčanu tražbinu u iznosu od 2.754,96 kuna uz zateznu kamatu sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08.,125/11. i 78/15. – dalje: ZOO-a) kako slijedi:

- na iznos od 105,96 kuna od 15. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od  15. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 105,96 kuna od 15. studenog 2015. do isplate,

te da im naknadi troškove postupka u iznosu od 912,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.""

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu protiv presude podnijeli su tužitelji 8. listopada 2020. zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da drugostupanjski sud ukine presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prebivalište i boravište ovršenice bilo nepoznato pa joj je prvostupanjski sud, nakon dostave spisa od strane javnog bilježnika, postavio privremenog zastupnika. Privremeni zastupnik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika u kojem je naveo da mu nisu poznati navodi iz prijedloga i rješenja o ovrsi, a opreza radi istaknuo je prigovor zastare, osporio visinu duga, te naveo da su računi za pričuvu plaćeni i da dug ne postoji. Naknadno imenovani novi privremeni zastupnik istaknuo je da tuženica nije imala prebivalište ni boravište na području Republike Hrvatske u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu pa javni bilježnik nije mjesno nadležan u smislu čl. 279. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – dalje: OZ). Očitujući se o prigovoru tuženice punomoćnik tužitelja istaknuo je da je dug ovršenice nastao u razdoblju od 2013. do 2015. u vrijeme kada je ovršenica imala prebivalište na području Republike Hrvatske.

Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelji sukladno čl. 446. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) imaju pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, ali se rukovodio činjenicom da i naknadno, u postupku povodom prigovora protiv platnog naloga, postoji obveza primjene čl. 279. st. 1. u vezi čl. 38. OZ-a koji se primjenjuje kao lex specialis, jer pitanje nadležnosti javnog bilježnika može biti predmetom sudskog preispitivanja nakon što javni bilježnik donese rješenje o ovrsi za koje nije bio nadležan. Uz obrazloženje da tuženica nesporno nije imala prebivalište u Republici Hrvatskoj u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga pa javni bilježnik nije bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu, prvostupanjski sud je zaključno naveo da je tužbeni zahtjev valjalo odbiti, budući da nije odbacio prijedlog za ovrhu.

Tužitelji su u žalbi naveli da je sud počinio apsolutno bitnu povredu postupka jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati niti ocijeniti, iz razloga što postoji proturječnost između rezultata dokaznog postupka i onog što je sud zaključio ocjenjujući dokaze. Ističu da dug postoji od 2013. te da je tuženica u to vrijeme živjela na adresi iz prijedloga za ovrhu, no da se kasnije odjavila iz Republike Hrvatske zbog čega joj je postavljen privremeni zastupnik. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na navedeni žalbeni navod koji ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj sud je zaključio da navedena bitna povreda nije počinjena jer ne postoji proturječnost između rezultata dokaznog postupka i ocjene dokaza od strane prvostupanjskog suda, tim više što tužitelji nakon prigovora tuženice nisu dostavili u spis nikakve daljnje dokaze. 

Protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev. Naime, tuženica je po privremenim zastupnicima osporila osnovu i visinu tužbenog zahtjeva pa su tužitelji trebali dostaviti dokaze na okolnost osnove i visine tražbine koja proizlazi iz priloženog izvoda otvorenih stavaka (npr. međuvlasnički ugovor, zemljišnoknjižni izvadak, ugovor sa stambenim upraviteljem i dr.) pa kako tužitelji tijekom postupka nisu dostavili nijedan dokument kojim dokazuju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva to nisu dokazali vjerodostojnost sadržaja izvoda otvorenih stavaka. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev, ali ne iz razloga koji su navedeni u obrazloženju presude, već iz razloga što tužitelji, na kojima je u smislu čl. 221.a ZPP-a teret dokaza osnovanosti i visine utužene tražbine, nisu iste ničim dokazali.

Slijedom navedenoga ovaj sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a.

 

Koprivnica, 1. prosinca 2020.